O današnjem Evanđelju dalo bi se puno promišljati i pisati, no ono što je meni “zapelo za oko” jest to što Isus govori (malo drugačijim riječima) da je u potpunosti u redu predomisliti se. Imam osjećaj da ljudi sebi i drugima daju premalo “prostora” za predomišljanje. “Ako sam jednom odabrao ovaj faks, ne mogu se sad predomisliti i upisati drugi”, “kad sam već na ovom poslu, zašto bih ga mijenjao?” Promjene, koliko god teške bile, uglavnom su tu da nas nečemu nauče i nisu nam samo tako stavljene na put. Nekad samo treba imati hrabrosti predomisliti se i napraviti taj prvi korak, a iz osobnog iskustva znam da se za sve nakon toga Bog pobrine.
