Opet ljubav. Uvijek i u svemu. Jednom sam čula kako se ljubav množi dijeljenjem. A čovjek nekako uvijek krene suprotno na tom putu potrage za ljubavlju. Nekada se niti ne čini tako očito, shvatim tek kasnije kako moji postupci nisu bili u potpunosti iz ljubavi i za Ljubav. Tako je lako ne primijetiti, čak i kad mislim da radim nešto iz dobre namjere. Kasnije vidim koliko je zla zapravo proizašlo iz te „dobre namjere“. I da je ona za mene bila sve samo ne dobra, a i da u svemu uopće nije bilo ljubavi. Baš kao što se kaže put u pakao popločan je dobrim namjerama. I jednom mi je netko rekao za egzamen, dobar način za svaki dan preispitati sve odluke i postupke. Još kad bi imala ustrajnosti, sve bi bilo lakše.
