Motrim proces otvrdnuća i shvaćam kako otvrdnućem vlakna objekta koji se otvrđuje bivaju skupljena, ona se ne proširuju, već se sabijaju, objekt se skuplja u sebe, postaje sve neprobojnijim, tvrdokornim. Kao takav, otvrdnut objekt lišen je komunikacije, mogućnosti dijaloga i komunitarnosti. Uz to, promatram kako je grijeh često definiran kao zgrčenost u sebe, jednako kao i udaljenost od Boga – „zovi ih, neće ti se odazvati“. Udaljenost je granica dijaloga. Odagnaj nijemost mojeg bića pred tvojom prisutnošću i udaljenost gdje vjetar koji okorava moje biće neka bude nastanjena mojim vapajem i tvojom životvornom Riječju.