Jesam li svjestan da sve što radim tiče se vječnosti? Trudim li se živjeti po njegovim zapovijedima i evanđelju? Svakodnevne izbore trebali bi crpiti iz razboritosti. U molitvi i razgovoru s Isusom treba biti iskren i tražiti njegovu pomoć. Ako se dvoumiš oko nečega danas, zamoli Isusa za dar unutarnje
Na istoj njivi Božjoj raste kukolj i žito. U ovom životu svi imamo jednaku šansu za spasenjem, pa bili mi dovri ili loši. Gospodin ima beskrajnu strpljivost prema tebi. Zato i ti imaj prema sebi kada uvidiš svoju manu. To je znak da čupaš kukolj iz sebe i postaješ pravo
Što sve radimo da osiguramo svoju budućnost? Za kime posežemo kada želimo neki posao ili bilo što drugo što nam je potrebno? Je li to Gospodin ili je to "veza" kojom ćeš nešto dobiti. Dopusti Gospodinu da se on pobrine za tvoju budućnost i razgovaraj s njim. Time predaj sebe
Koliko puta moleći nismo ni svjesni riječi koje izgovaramo, njihove moći i snage. Uzimamo to zdravo za gotovo, očekujući da se ostvari. Zato se iznova trudim osvijestiti važnost onoga što izgovaram, tražeći i otkrivajući Onoga koji me ljubi. Tako otvaram svoje srce za Njegovu prisutnost, preobraženje. Zna me mučiti i
Često zaboravljam da sve što dobro odradim, sve svoje uspjehe i postignuća nisam sama ostvarila. Ostvarila sam to uz Njega. Kao što loza ne može dati ploda bez trsa, tako ni ja ne mogu bez Njega ostvariti neke svoje zadaće. Bilo to vezano uz studentske/fakultetske obaveze ili nešto drugo, bez
Susret Marije Magdalene i Isusa govori mi kako je Isusa uistinu moguće susresti. Ono što je bitno je da otvorimo srce, da Mu se predamo i da budemo spremni prihvatiti ono što nam daje. Sve ono što nam vjera da, od raznih darova, plodova, milosti i ostalih blagoslova, trebamo davati
Ne razumijem uvijek ono što mi Bog govori pa me to često „poljulja“. Osjećam se loše, ne znam što znači to moje nerazumijevanje. Je li za to zaslužno moje stanje suhoće, površnosti, tvrdoće? Ali s druge strane, koliko toga mi je poznato srcu, razumljivo. Kada naša srca prihvate Božju riječ,
Ova prispodoba prava je prilika da se zapitamo kakvo smo mi tlo, odnosno što radimo s Božjom riječi. Dopuštamo li da uđe u naša srca, da nas ispuni i vodi ili jednostavno ne propuštamo u nutrinu kao neka posebna vrsta tla. I o tome ovisi kakve plodove daju našu djela.
Zašto u svemu tražimo neki znak? Treba li nam taj znak kao neka vrsta dokaza ili sigurnosti da ono što radimo jest dobro? Često zaboravljamo kako je sam Isus Krist i više od toga, više od jednoga znaka. Često se dogodi da ne vidimo što je ispred nas jer zatvorimo
Jedan od susreta farizeja s Isusom. Isus je donio nešto novo. Pokazao nam da zakon nije sam sebi svrha i tako mu dao smisao. Ne govori samo u prispodobama ili teoretski, već se vraća na isti izvor kao i ti farizeji. Jasno je to predstavio, tu stvarnost. Mislim da je
Želim doći k Isusu. Ponekad mi se cijela ova stvarnost učini i predobrom. Isus nudi odmor, spokoj duši… Zašto to onda često smetnem s uma? Nekad je potrebna stresna, naporna i za mene tada bezizlazna situacija da se sjetim kako je samo u Bogu mir duše moje. Tada mogu biti
Ove Isusove riječi puno mi znače. Cijeli život slušam evanđelja i čitanja, no većinu od toga ne obraćam pozornost. Ipak, ove su riječi znale kako da se urežu i dotaknu. Valjda me oduvijek dirao Isusov odnos prema malenima. Tu sam se željela pronaći. Pokazuju njegovu nježnost i brižnost. Potiču na
Ove me Isusove riječi ostavljaju o nesigurnosti. Potiču me da dublje promislim što je On time mislio. Govori u negativnom tonu i, kao da gradovima u kojima se najviše dao, prijeti. Pitam se je li se osjećao kao i mi kada se potrudimo i damo sebe, a ne vidimo rezultat.
Ponekad mi se Isus čini dalekim za moje shvaćanje dok Petra lakše razumijem. Pronalazim se u njegovim traganjima i pitanjima. I kako se poistovjećujem s njime, a on gradi snažan i jasan odnos s Isusom, tako i mene usmjerava na Njega i povezuje nas. Sviđa mi se što pita i
Često sam licemjeran, osuđujem druge poput farizeja i pismoznanaca samo na osnovu njihovih vanjskih karakteristika ne poznajući njihovu narav. To je klopka u koju uvijek iznova upadam. Želim progledati srcem, a ne gledati podražajima i nagonima koji me tjeraju u pogreške. Isuse, skini sljepoću s očiju srca moga, dozvoli mu
Gospodine, tako često te poput Petra zatajim pred ljudima u ovozemaljskom životu. Na razne načine čak i nesvjestan toga, pred drugima kao da te ne poznajem. Često je prisutan taj strah i nelagoda od drugih u trenutku koji kao da se nudi da posvjedočim u tvoje ime. Slab sam, nesvjestan
Isuse, dok čitam ovo evanđelje toliko imam osjećaj da govoriš upravo o vremenu u kojem mi živimo. Ma da ne kaže se tek tako da je riječ Božja živa, to bi značilo da je ona uvijek aktualna i da se odnosi na svako razdoblje do kraja vremena. Ono što mi
Imao-neimao hercegovačke krvi, neće ti trebati puno da poželiš Stipu za jarana. Kada ti se ovaj Ero nasmiješi, milina ti obuzme srce. Malo vremena provedenog s njim dovoljno je da ti oživi slika Isusa koji pleše i veseli se na svadbi u Kani. U Stipi prepoznajem lik prijatelja u čijoj
Blizina kraljevstva nebeskog je Isuse ono što mi je teško za shvatiti. Nije mi toliko teško vjerovati u tvoje riječi, ali teško ih je živjeti i biti ih svjestan u svakom trenutku. Pogotovo u današnje vrijeme, vrijeme iskrivljenih vrijednosti i u doba kad velik broj ljudi teži osigurati si obilje
Isuse, ti si toliko moćan da si nama, to jest običnim smrtnicima dao vlast nad zlodusima. Ako je tvoja moć i providnost doista takva kakva jest, zašto si dao vlast onome koji te je izdao? To je pitanje koje mi često dolazi. Međutim, u razmatranju shvaćam da ja nisam u
Gospodine, znam da me svakog dana iznova šalješ širiti tvoju riječ onima koji me okružuju. Ti znaš da je to u današnjem svijetu prilično teško i da često budemo neshvaćeni, čak i osuđivani radi tvoga imena, baš poslani kao ovce među vukove. Ipak, tješi me ono što si rekao o
Isuse, ono što u životu želim je vjera kao kod ovih dvoje ljudi iz evanđelja. Upravo onda kada se sve čini izgubljenim, promašenim i kada razmišljam o tome kako ne postoji ništa što me može izliječiti - da tada znam i da sam svjestan kako je tebi sve moguće, čak
Bože, Ti me šalješ u svijet, u nepoznata mjesta i među nepoznate ljude, a ja sam po sebi ne znam konkretno što mi je činiti. Ipak, nije me strah. Dao si mi savjest koja mi govori da dolazim u miru i ljubavi. S takvim pristupom neću pogriješiti. Dao si mi
Da bi mi Bog slao nove milosti, trebam ih biti spreman primiti. A mogu li ih primiti ako mi je srce zatvoreno i prljavo od grijeha? Teško. Onda, što činim po pitanju toga? Ispovijedam li se redovito, kajem li se iskreno zbog svojih grijeha, molim li zlatnu krunicu? Jesam, ali
Dominik je osoba koja uvijek stoji čvrsto na nogama, planira svaki sljedeći korak, pokušavajući uvijek izvući maksimum od sebe kako bi bio u mogućnosti maksimum dati društvu preko sebe. Čega se god primi pokušava da stvar bude odrađena što je bolje moguće. Strpljiv je i razuman, vedar u društvu u
Ako se Isus, sin Božji, družio sa grešnicima i carinicima, tko sam ja da se uzvisujem pred bilo kim? Dapače, vjerujem da sam pozvan češće biti s onima kojima treba više ljubavi, pomoći, svjetla, smisla i vjere. Tamo gdje me Bog šalje je mjesto na kojem trebam svijetliti. I kad
Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetome: „Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi“. Ova rečenica me prisjetila na ono što sam doživio kada sam prvi put u potpunosti, bez zrna sumnje, povjerovao Božjoj ljubavi. Obasjan neopisivom milinom i radošću koja ispunja duh, dušu i tijelo, u tom trenutku osjetio sam da
Isuse, toliko sam zahvalan što sam Te upoznao. Doživio sam Tvoju ljubav i milost u punini i sada jasno vidim Tvoju prisutnost u Presvetomu oltarskom sakramentu. A svjestan sam i odgovornosti koje su mi dane uz tu milost, i zbog toga želim samo jedno: da budem pripravan za susret s
Gospodine moj, koliko sam puta uzeo Tvoje milosti zdravo za gotovo, ne osjećajući potrebu da Te zazivam kada je život bio ugodan. Kako li ću biti produhovljen u krizi, ako nisam zahvalan u blagostanju? Kako li ću vjerovati da me možeš izbaviti iz lošega, ako ne prepoznajem da djeluješ u
Toliko smo zauzeti svojim poslovima i obavezama, da nismo u stanju prepoznati Isusov poziv koji kaže „slijedi me“. Važnije nam je obaviti sve obveze u danu, pa tek onda, ako ostane ponešto vremena, s velikom ga mukom izdvojiti za molitvu. Isuse, znam da Tvoja ljubav nije proračunata, i zato Te
Bože, želim i ja hodati sa odlučnošću poput Tebe. Znati što želim i poći za onim što vjerujem da smatraš ispravnim. Nekad mi se čini da trebam pozdraviti svoje ukućane prije nego pođem Tvojim putem, ali daj mi mudrosti i snage da odlučno idem odmah ka Tebi. Oslobodi me obaziranja
Kao što Marija i Josip nisu razumjeli što si im govorio Isuse, tako ni ja ne razumijem zašto se nešto događa i bude na taj način. Teško mi je to razumijeti jer stvarno po meni nema smisla. No mislim da ni ne trebam to znati, nego mi daj da vjerujem
Dečko iz Zagreba, čija duša miriše na Dalmaciju - e to vam je Gaj. Baš poput krške stine on je oslonac na koji se uvijek možete naslonit i predahnuti. Njegova riječi utjehe, brige i savjeta uvijek dolaze poput nježnog lahora, tiho na prstima i s ljubavlju. S njime prijateljevati vam
Isuse ti se raduješ sa mnom. Tvoja sam izgubljena ovca. Izvukao si me iz tame na svijetlo i jos se Ti raduješ. Zoveš me da se i ja radujem. E pa odazivam se, da radujem se jer si pronasao izgubljenu ovcu među devedest i devet drugih, jer sam ti vrijedan,
Bože mislim da nisam svjestan kakva se sve čuda mogu dogoditi kad činim što mi Ti govoriš. Elizabeta i muž su se tako hrabro usprotivili tradiciji i ljudskim obzirima jer su znali što je bitno i što je veće. Daj mi te snage i vjere da ne dam truleži da
Molim Te da stvarno djelima činim ono što je Tvoja volja. Da ljudi zbilja primjete u meni "Evo čovjeka u kojem je nešto više". Da sjajim milošću i dobrotom, budem drugačiji. Drugačiji i od sebe samoga. I nikad, nikad ne zaboravim da si to sve Ti.Koliko li je divno vidjeti
Da, stvarno je tijesan put u Život. Ponekad toliko tijesan da se moram smanjit poput dijeteta. Zgazit sebe i umrijet sebi. Skinut sve oholosti, krive želje, prkose, ljutnje. Stisnut se.Daj mi snage da kad zavirim u srce priznam da te nema uvijek tamo gdje ja mislim da jesi. Da se
Ja, ja, ja. Kako uvijek samo drugi bude kriv, a ja pametan ne bih nikad tako napravio. Zašto mi je tako prirodno kod drugih naći i najmanju manu, a svaku svoju prikriti i ne priznati. O Bože daj mi snage da uvijek krenem od sebe, a zatim tek u ljubavi
Često te od buke svijeta i brzine života ne mogu čuti. Kad sam okružena uvredama i nepravdama vrtim se oko sebe i gunđam. Tad nastupi slabost jer zanemarujem Tvoju prisutnost i nježni pogled koji je spreman čuti moje vapaje. Gospodine molim te da zajedno s Tobom nosim svoj križ. Da u
Često se pitam kakva je moja budućnost, kad će se ostvariti određeni ciljevi, snovi, čežnje moga srca? Planiram, ali ne prepuštam. Volim držati konce u svojim rukama, dok s druge strane želim biti vođena Njegovom desnicom. Osjećaj zabrinutosti počne vrviti kroz mojim mislima. Što ako..? Možda sam trebala drugačije? …
Za čim čezne srce moje? U kojem smjeru gleda? Na sto se osvrće ? Sto traži? U što vjeruje? Čemu se nada? Ne dopusti Isuse da se navežem na ovozemaljsko, propadljivo. Neka svaki moj korak bude prožet slobodom srca. Dođi u moje odnose, razgovore. Neka tvoja Riječ Isuse bude svijetlo
Postoje trenuci kada svoju vlastitu vrijednost mjerim s onim što činim. Željna tuđih pohvala, pažnje, prihvaćenosti dolazim do toga da gubim sebe, svoje srce i postajem osoba koja se počinje uklapati u okvir ovoga svijeta. Moje srce i pogled se počinju usmjeravati na vanjštinu dok se unutrašnjost srca počinje zanemarivati.
Na što me to Ljubav poziva ? Na savršenost. Da se uzdignem iznad svoje uskogrudnosti, egocentričnosti i da otvorim svoje srce za bližnje, za one pred kim često padam. Ljubavi koja je strpljiva, velikodušna, dobrostiva. Ljubavi koja nikad ne prestaje. Gospodine molim te da ne budem zagledana u nesavršenosti mojih
Još nam mnogo lijepoga priređuješ i predivna je avantura koračati s Tobom i nalaziti Te. Sve što jesam i što imam dolazi mi od Tebe. Podaj mi milost da zastanem i zaronim u svoje srce te, poput Marije, preberem sve milosti koje si mi poklonio. A što li tek slijedi?
Svijet propagira stjecanje i gomilanje, a Ti me, Isuse, pozivaš na posvemašnje odricanje od svega. Tražiš od mene da budem ovisan samo o Tebi i pomoći koju ćeš mi dati. Jasan si – ako ne navijestim Evanđelje kamo me pošalješ, profućkao sam i sebe i Tebe. Upravljaj mojim koracima. Tješi
Molim Te da u korijenu iskopam i bacim od sebe sve što me udaljava od Tebe. Što god to bilo. Koliko god boljelo. Kako god završilo. Ništa važnije od Tebe nije. Ništa ljepše od Tebe nije. Ako Tebe nemam, što mi vrijedi da sve drugo imam. Ništa drugo nije Ti.
Pravi slavonac kojeg ako ne skužiš po govoru, onda ga prepoznaš po osmijehu. Silvijo je osoba s kojom je jako teško ne biti radostan. Možete pokušati, ali vam neće uspjeti. U svakom susretu donosi Boga svojom radošću, pun životnog iskustva te uvijek lijepih riječi o drugima. Rekao bih da je
Isuse, tvoj mi ton zvuči pomalo oštro, ali je zapravo poticajan. To je ton koji potiče na iskrenu ljubav, ali ljubav za koju ne postoji apsolutna točka. Ljubav koja iz dana u dan biva sve veća te ide u dubine i visine, a usmjerena je prema bližnjemu. Ako ne ljubim
Bože hvala ti što si nam ostavio Duha Svetoga. Često mi se dogodi da se oglušim na tvoje zapovijedi. Duše sveti molim te prosvijetli moje misli i moja djela da cijelim svojim bićem slavim Gospodina. Bože molim te da ne zaboravim da je Duh Sveti uvijek uz mene i da
Bože hvala ti na evanđelju. Hvala ti što si nam ostavio pisani dokaz tvoje ljubavi. Molim te za dar razumijevanja evanđelja. Molim te makni od mene duh oholosti i mišljenje da je moje tumačenje evanđelja jedino istinito. Molim te Isuse blagoslovi moje misli.
Isuse, hvala ti što one odustaješ od mene. Molim te daj mi hrabrosti da i ja ne odustajem od svoje braće. Šalješ me da pasem tvoje ovce, a i sam sam jedna od njih. Molim te da u drugima vidim braću a ne grešnike.
Luka je velikodušan i hitar pomoći kad ga zoveš u zadnji čas. Tako je još kao osnovnoškolac jednom uletijo među nas "stare" u SKAC-u i rezao maslinove grančice do sitnih sati - ko veliki! On je strpljiv stariji brat i odvažan sin koji će mamu odaslat u duhovne vježbe u
Hvala ti Isuse što misliš na mene. Hvala ti što me toliko ljubiš da me pozivaš na vječno zajedništvo s tobom. Molim te daj mi snagu vjere da ti uzvratim tu ljubav.
Isuse, hvala ti što me čuvaš. Molim te daj mi snage da I ja čuvam tebe I tvoj nauk u svijetu. Molim te da se ne oglušim o svoje poslanje već da ga prigrlim i svojim primjerom naviještam tebe.
Gospodine, danas te molim za radost. Hvala ti što si me stvorio. Hvala ti na mojoj majci. Hvala ti što sam od početka dio tvojeg plana.Molim te da se radujem svakoj novoj osobi koju staviš pred mene kao što su se Elizabeta i Ivan radovali Mariji i Isusu.
Hvala ti Isuse što nas podsjećaš da nismo sami. Često zbog muke ovoga svijeta zaboravimo na tebe. Zaboravimo da je svaka naša bitka u tebi već pobijeđena, svaka naša tuga s tobom je sreća. Molimo ten e dopusti da zaboravimo tko je već pobijedio svijet.
I ja često dižem oči k nebu kako bih te mogla bolje čuti, bolje vidjeti, misleći kako će moji zazivi napokon doći do tebe. Tako zaboravljam kako si zapravo ovdje među nama, a sjećam se koliko sam samo čovjek. I Ti si bio samo čovjek, poslan na zemlju kako bi
Lijepo je maštati o cipelicama, leptirima, iščekivanju susreta s nama dragim ljudima. Pjesme o ljubavi, filmovi o odrastanju i još mnogo toga je stvoreno da se čovjek njima posluži onoliko koliko mu pomažu u njegovoj svrsi. Tako i Ti pričaš u pjesmama i metaforama, pa te poželim ponekad bezobrazno izravno
Pitanje patnje i njezina smisla možda nikada neće imati svoj konačan odgovor, no činjenica je da ju svatko poznaje na svoj način. I ja sam se pitala zašto toliko boli i tuge, a postoji radost? U nekom trenutku od mnogo isplakanih suza, shvatila sam koliko me one čiste i teret
Čim se pojavi Lea zablista i svojim osmijehom obasja cijeli prostor. Odlučna, ali nježna, snažna, ali blaga, beskrajno slatka i simpatična. Ona zna misliti svojom glavom i dobro promišlja o svim aspektima svoga života. Njeni pomno isplanirani dani bogato su ispunjeni značajnim i smislenim aktivnostima. Trudi se u svemu napredovati,
"Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u silu odozgor."Iz ove rečenice iščitavam život na Zemlji i smrt. Suprotnost smrti je život koji živimo svakog dana. Po čemu ti je poznato da ćeš se sutra probuditi? Ne možeš znati niti kako će izgledati sutrašnji dan. Sve je to u
Često puta želimo odmah i sada. Što? Pa sve. Rješenje, odgovor, ugodu, utjehu – na našu zapovijed i namjeru. Malo dijete ne pozna značenje previše i premalo, stoga ima roditelje koji ga tome uče. Jedan desert, a ne njih 100. Zašto onda želimo odmah sve i sada znati? Kada ću
Doživjeti iskustvo Njegove ljubavi je ono što stoji u cilju svačije molitve, predanosti. Čežnja za dobrim postoji u svakome od nas, bez obzira jesmo li (deklarirani) katolici ili nismo. Svatko ima izbor između dobra i zla, a pitanje je za koje ćemo se opredijeliti – svakim danom, svakom mišlju, riječju
Odjećom možemo pokriti ono što nam se čini nesavršenim, šminkom zamagliti ljepotu naših lica, neumjerenošću u hrani zatomiti svoje osjećaje. Gdje je i koja je u svemu tome istina? Koja nas oslobađa, kazuje utješne no ponekad i teške riječi, koja nas usmjerava prema onome što je plemenitije? I ja volim
Isuse, Duh Sveti kojeg si poslao je među nama! On je među onima koji čuvaju tvoju riječ. Oni koji čuvaju tvoju riječ imaju Tvoju ljubav i Tvoj mir. Ti zajedno s Ocem kod njih stanuješ i blaguješ. Tvoj mir nije od ovoga svijeta i blago onima koji su ga spoznali.
Gospodine. Ti si nam dao svoju zapovijed: „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas!“ Ti si položio život svoj za čitav svijet. Ti si nam pokazao što je to ljubav. Svojom ljubavlju si spasio svijet. Sada je red na nama da pokažemo što smo naučili od Tebe. Vrijeme
Isuse, dopusti mi da ostanem u tvojoj ljubavi! Naoružaj me svojim mačem ljubavi da budem sposoban čuvati Tvoje zapovijedi. Toliko mnogo tražim od Tebe, a tako malo dajem. Tvoje riječi su milost koja ispunjavaju moje biće s radošću. Ta radost će mi omogućiti da stvaram dijela koja će me dovesti
Gospodine! Ti si pravi trs, a Otac Tvoj - vinogradar. Ja ću se potruditi kao loza, dati sve od sebe da ti donesem plod! I to ne samo zato jer ne želim biti odrezan i gorjeti u ognju, NE! Želim pridonijeti tvom vinogradu da tvoj Otac ima što bolje vino.
O Isuse! Mir si nam svoj dao, no moje srce se i dalje uznemiruje. Reci mi, molim Te kako da zaista prihvatim Tvoj mir? Ti si nam pokazao što je to ljubav prema Ocu. Svijet je spoznao da Ti ljubiš Oca kada si prihvatio svoj križ. Daj mi snage Isuse,
Isuse, daj mi snage da čuvam tvoje zapovijedi! Daj mi da budem dostojan tvoje ljubavi! Ponekad mi je iznimno teško čuvati tvoju riječ, no dat ću sve od sebe ovaj put! Zaista želim da dođeš i nastaniš se kod mene. Bit ćemo najbolji cimeri ikada. Otvoriti ću ti svoja vrata.
Mislim da je od svih zapovijedi ova najteža „ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio.“ Često ni sami sebe ne volimo, ne prihvaćamo, a kako ćemo onda tek nekog drugoga. Koliko teška zapovijed nam je dana, a koliko milosti se nalazi iza nje. Koliko blagoslova nam daje, kolika nam
Njegova ljubav je nemjerljiva, bez granica, okvira i kalupa. Razmišljam se koliko puta sam htjela moći voljeti bez očekivanja, bezuvjetno. I koliko često sam padala na tom putu. Koliko često sam bivala razočarana u ljubav ili u ono što sam mislila da je ljubav. Sve dok nisam upoznala Njegovu. Beskonačnu,
Poziva te na dug i iscrpan put prema vječnosti gdje je pripravio mjesto samo za tebe. A kako bi stigao do Njegovih vrata poziva te na ono najljepše, na odnos s Njim. Odnos Oca i djeteta, onaj iskreni, neiskvareni odnos pun ljubavi, razumijevanja i praštanja. Poziva te da mu u
Koliko često smo se i mi kao i Židovi u ono doba pitali ista ili slična pitanja. Koliko puta smo čeznuli za svojim spasiteljem, a u isto vrijeme smo odbijali biti spašeni. Koliko često smo odbijali Njegove putove i Njegovu pomoć. Bog je silan, a ne nasilan. Daje nam slobodu
Dajem ti izlaz iz boli, iz straha, iz samoće. Grijehu zalupih vrata. Tvoj život mijenjam, Otac me poslao kako ti, nejaki čovječe, ne bi zauvijek patio. Dok te zlo ovog svijeta zavarava Ja sam tu da ti operem oči, da tvoj vid izoštrim i pokažem ti put k Ocu mom,
Duh je onaj koji oživljuje,tijelo ne koristi ništa.Pokušao sam nahraniti tijelo,požude koje it njega kreću, a izgubio volju za životom. Jesam spreman izgubiti tijeloza duh, vjerujem li Isusu da"Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa?" Isuse, molim Te hrabrosti, oslobodi me straha za tijelo, da nisam gladan rob
Srušio se život, planovi u temelju,lijepa fasada, a velika ruševina.Trebalo ispočetka, a prije toga,dug put vratiti se do početka. Sveta misa vratila je život,nahranila duh, odozgor,srce živo, boj se vodi. Priznajem li svoju ispraznost,bez liturgije da nema spasa,kad Isus kaže "Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život
Mihovil je Dalmoš koji će leškarit sa strane po danu, ali… po noći će spremno držat puknutu šipku šatora, a i cijeli šator da zaštiti vježbenike u šutnji. Progovorit će on, ali kad grune i kad se svi smijemo, često mi se čini da po toj krškoj jednostavnosti govori sam
Kad je bilo lijepo, smatrao sam, može tako do u vječnosti.Nije bilo vjere i već u ovom životu, iskustvo pokazalo da ne može.Da li raditi na svoju ruku, ili živjeti u vjeri riječi Isusa: "Tko vjeruje, ima život vječni"? Čovjek je slab, u kušnji,Isuse, molim te za vjeru.
Osvrnem se na stvarnost,gdje (ni)sam bio bez Isusa:kompromis, grijeh, opet u krug,kao da sam na početku puta.Jesu li nam srca opet teška, puna sebe, kad Isus kaže; "Vidjeli ste me, a opet ne vjerujete."? Isuse, ako te ne vidim, molim te smiluj se.
Život bih opisao kao traženje Boga,ljubavi na često ispraznim mjestimaLažni sjaj, užitci, socijalne trgovine,kaže Propovjednik, sve je isprazno. Koliko često tražimo Boga Oca,a ne prvo Isusa Sina koji kaže,"Nitko ne dolazi Ocu osim po meni"? Isuse, povedi me, molim te.
Velik dio života skrivam se u radu,radnim uspjesima pred životom. Još ako dobro ide, ništa lakše,samo radiš.Kaže Sirah: "U dokolici je mudrost zakonoznanca." Gdje je Bog, ljubav, radost u radu,gdje izlazim iz tamnice sebeljublja,što to nije propadljivo kad Krist kaže,"Radite, ali ne za hranu propadljivu"? Isuse, daj nam mudrosti, molim
“Da, Gospodine, Ti znaš da te volim!” Šimun Petar već je poznavao Isusovu ljubav. Mogu li i ja reći isto svome Gospodinu? Uloviše učenici ribu, na Isusovu riječ. Ali, uloviše toliko ribe da je nisu mogli izvući iz vode. Tako je to i s Njegovom ljubavi. Ako se ne odazoveš
“ Ja sam! Ne bojte se!” I apostoli su bili zbunjeni vidjevši Isusa. Oni u lađi na uzburkanom moru, a On po vodi hoda. Shvatila sam da je moja vjera kao more. Naleti oluja i poljulja ju. Dođe Isus i smiri ga u bonacu. Ali, da bih Isusu dopustila da
Zoveš me Isuse. Da dođem Tebi. Ovakva kakva jesam. Sada u ovom trenutku. Zoveš me da sa svim svojim brigama i teretima dođem. Da ih na Tebe svalim. Jer Ti ćeš me odmoriti. Dolazim Ti, Isuse. Nosim Ti bol svoju i uplašenost. Dajem Ti breme svoje i suze. A Ti
Voljela bih kada bih Te mogla ljubiti barem kao što Otac Tvoj ljubi tek zjenicu Tvoju. Voljela bih kada bih Te mogla slijediti onako kako si Ti slijedio Očev poziv. Kao što Otac Tvoj Duha ne daje na mjeru, ne daje ni Ljubav - jer Ti si Duh, Ti si
Nekada sam ona koja prebiva u tami. Ona koja istu ljubi. Uvijek je lakše ovladati zlom u sebi nego dopustiti Kristu da ti rasvijetli srce. Da me barem svaki put kada griješim zaslijepi Svjetlost koja se spustila na zemlju zbog mene, a ne tama koja me pokušava raniti. Lako je
Kakav sam ja to čovjek? Ako sam svojim grijehom najsvetijeg od najsvetijih poslala na križ? Poslala sam Sina Čovječjeg. Kolika je moja vjera kada se bojim patnje, padova, boli - života? Kolika je bila Isusova vjera kada je pad, bol, patnju podnio? Za mene. Za moj Život i novo rođenje.
“Propovijedajte evanđelje svemu stvorenju”, rekao je Isus apostolima. I ja sam jedna od njih, onih kojima si ostavio živu riječ da ju donesem drugome. No, znam Isuse, da često nisam poslušna kao apostoli tada, da su druge i nebitne riječi u mojim ustima. Ti govoriš, tko uzvjeruje, bit će spašen,
Poznata nam je poštapalica o nevjernom Tomi. On nažalost nije bio među učenicima kada je Isus prvi put došao. Svi ostali vidjeli su kada im je Isus pokazao ruke i bok. Možda ni ostali ne bi povjerovali u ovo svjedočanstvo da ga svojim očima nisu vidjeli. Zanimljivo je kako to
Isus se ukazao Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. Vidimo da On ne gleda njezine grijehe i njezinu prošlost. U njegovim očima ona je bez obzira na sve vrijedna i dostojna susreta s njime. Gleda na nju jednako kao i na svoje učenike koji su od početka bili
Isus se brine za svoje učenike i ukazuje im pravi put. Zna da su gladni, da nemaju hrane za jesti i otkriva im što činiti kako bi je uhvatili. Isus poznaje i svakoga od nas i isto tako brine se o nama. U današnje vrijeme rijetko susrećemo ljude gladne kruha
Postoje samo 2 pojma koja bi najkraće, tj. sažeto mogla vrlo dobro opisati Anu - samodisciplina i priroda. Samodisciplina uključuje volju, odlučnost, upornost i znanje upravljati svojim vremenom, ali uključuje i manje poželjne atribute kao primjerice tvrdoglavost. Namjerno sam dodala tvrdoglavost jer me često začuđuje (ili fascinira) koliko Ana može
Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Isus je svoje učenike upitao ova dva pitanja. Isto pita i nas. Pa zašto se bojimo, zašto mu ne vjerujemo u potpunosti kada smo se već toliko puta osvjedočili što sve čini za nas? On želi da mu prepustimo sve svoje brige
Dvojica učenika na putu za Emaus susreću stranca. Ne prepoznaju da je to Isus. Baš kao i oni, ja isto mogu susresti Isusa u bližnjima i osobama koje susrećem u životu međutim često ga ne prepoznajem. Kako se odnosimo prema ljudima u mojoj okolini? Bismo li se isto tako ponašali
Baš kao Marija Magdalena u današnjem evanđelju i mi često ne prepoznajemo Gospodina. Nismo svjesni njegove prisutnosti ni djela koja za nas čini. Tražimo ga na pogrešnim mjestima i u pogrešnim stvarima. Gledajući u svakodnevne brige i blještavila ovog svijeta zaboravljamo na njega koji je jedini pravo svjetlo. I kada
Isuse, nisam siguran koliko mi je stalo do Tebe, a koliko Te slijedim samo zbog onoga što ja time dobivam. Sada kad si doživio neuspjeh i umro, ne znam želim li Ti i dalje biti blizu… I drugim se prijateljstvima često samo okorištavamo, umjesto da nam bude stalo do druge
O Kriste, zbunjeni smo pred smrću: Tvojom, svojih bližnjih, svojom koja je svaki dan bliža, a i onim malim smrtima koje nam donosi svakodnevica. Šutimo i tupim pogledom gledamo u grob Tebe koji si rekao da ćeš biti s nama do svršetka svijeta. Pa gdje si? Zaboravljamo da si se
Veliki petak nas uči da ćemo bez života svakako ostati, na nama je samo da odlučimo kako. Iz današnjih čitanja doznajemo da je Isus bio spašen od smrti zbog sinovskog predanja u Očeve ruke. Život nije naše vlasništvo kojeg valja čuvati dok nam ne bude oduzet. Pred kraj evanđelja čitamo
Na prvi pogled jednostavan, ali zapravo je zahtjevan zadatak reći nešto o njemu u kratkim crtama. Kod njega ni osobni podaci nisu jednostavni, počevši od prezimena koje rijetki zapamte iz prve pa do njegovog podrijetla koje ni on sam ne zna. Za potrebe ovog teksta ostanimo na tome da dolazi