Ove me Isusove riječi ostavljaju o nesigurnosti. Potiču me da dublje promislim što je On time mislio. Govori u negativnom tonu i, kao da
gradovima u kojima se najviše dao, prijeti. Pitam se je li se osjećao kao i mi kada se potrudimo i damo sebe, a ne vidimo rezultat. Jesu li ti prozvani
gradovi zapravo ljudi koji se u vjeri ne miču s mjesta, ne ostvaruju napredak, ne grade. Oni koji bi imali više prostora za rast u početku lakše
bi i nastavili, samo kada bi krenuli. Upravo to me zabrinjava – moje stajanje na mjestu, moje uzimanje zdravo za gotovo Gospodinovih djela… I
kao što su se ljudi tada i ondje fokusirali na korisno njima umjesto iskrenog i potpunog obraćenja, tako i ja često ponavljam istu grešku. Hvala ti za opomene Bože. Molim te, udijeli mi Straha Gospodnjeg. (?Straha Svojega?)
