Često puta želimo odmah i sada. Što? Pa sve. Rješenje, odgovor, ugodu, utjehu – na našu zapovijed i namjeru. Malo dijete ne pozna značenje previše i premalo, stoga ima roditelje koji ga tome uče. Jedan desert, a ne njih 100. Zašto onda želimo odmah sve i sada znati? Kada ću položiti ispit, kako će se zvati budući suprug/a, zašto ja? Zvuči pomalo kao usmjerenost na samoga sebe, a u tome je smrt. Čovjek nije stvoren da bude sam, a On nam dolazi i kroz druge osobe, situacije, razvoj događaja. On zna ono što ja ne znam, on čuje razgovore koje ja ne čujem, On pozna koliko mogu podnijeti i nikada neće staviti preda me ono što ne mogu izdržati. Kao dijete u Tvojim rukama, dopuštam da me vrtiš onako kako Ti želiš, a ja Ti se predajem kroz odnos povjerenja u ljepotu življenja i života samog.