Da bi mi Bog slao nove milosti, trebam ih biti spreman primiti. A mogu li ih primiti ako mi je srce zatvoreno i prljavo od grijeha? Teško. Onda, što činim po pitanju toga? Ispovijedam li se redovito, kajem li se iskreno zbog svojih grijeha, molim li zlatnu krunicu? Jesam, ali nedovoljno. Ne znam kako imam motiv da redovito čistim svoju sobu, a srce ostavljam prljavo. Možda zato što ne uviđam dubinu plodova čistoga srca. Ti plodovi nisu samo mirnija savjest i pobožnije življenje, već i otvorenost za primanje novih milosti od Boga koje će me voditi kroz život. Ne znam što na ovom svijetu može biti važnije od toga… Od danas odlučujem redovito čistiti svoje srce i držati ga otvorenim za Boga u svakom trenutku.
