Dečko iz Zagreba, čija duša miriše na Dalmaciju – e to vam je Gaj. Baš poput krške stine on je oslonac na koji se uvijek možete naslonit i predahnuti. Njegova riječi utjehe, brige i savjeta uvijek dolaze poput nježnog lahora, tiho na prstima i s ljubavlju. S njime prijateljevati vam je kao kada plovite barkom u sutom, dok je more poput ulja glatko i dok se na pučini sve polako utišava i umiruje. Njegova vjera poput jarbola vas gura, motivira i svjedoči o velikoj ljubavi Gospodinovoj koja je uvijek tu, bez obzira na brige i probleme. A kada vam se uvuče pod kožu, kao i morska mreža oko ribe, jedino što možete je zahvaljivati Bogu šta vam je poslao bas takvog prijatelja za života, blagoslov koji niste zaslužili…
