Nekada sam ona koja prebiva u tami. Ona koja istu ljubi.
Uvijek je lakše ovladati zlom u sebi nego dopustiti Kristu da ti rasvijetli srce.
Da me barem svaki put kada griješim zaslijepi Svjetlost koja se spustila na zemlju zbog mene, a ne tama koja me pokušava raniti.
Lako je zatvoriti srce za Isusa, navući zastore grijeha i zla.
Još mi je lakše prepustiti se jadu, životariti o samoći i samosažaljenju.
Teško je pokajati se.
Još mi je teže živjeti u čistoći.
Zlo je uvijek pronalazilo kraći put, ali Svjetlost je onim najtežim prošla da bi vječnost obasjala.
Kada postajem slijepac u srcu, Ti u njemu pritisneš prekidač svjetla. Kada se gasim, Ti novu svijeću u meni pališ. Jedino što mi je stoga činiti, jest biti svjetionik koji se odupire svakoj oluji. Jer Svjetlost me spasila.
