“Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u silu odozgor.”Iz ove rečenice iščitavam život na Zemlji i smrt. Suprotnost smrti je život koji živimo svakog dana. Po čemu ti je poznato da ćeš se sutra probuditi? Ne možeš znati niti kako će izgledati sutrašnji dan. Sve je to u Njegovim rukama, i zar nije dobro da je tome tako? Imati nekoga tko te poznaje najbolje, s kime možeš podijeliti sve i neće te osuđivati, tko će biti tvoja stijena kada teškoće nastupe? Jer ipak smo samo ljudi, ali koji žive uz Njegovo obećanje života poslije smrti. Nije li to razlog za biti radostan u srcu?