“Propovijedajte evanđelje svemu stvorenju”, rekao je Isus apostolima.

I ja sam jedna od njih, onih kojima si ostavio živu riječ da ju donesem drugome. No, znam Isuse, da često nisam poslušna kao apostoli tada, da su druge i nebitne riječi u mojim ustima.

Ti govoriš, tko uzvjeruje, bit će spašen, a ja i dalje olako shvaćam da spas trebam zaslužiti. Dok ja lutam, Ti mi otvaraš putove. Kada ne znam govoriti, Ti me učiš novom jeziku, baš kao što si rekao. A što ja činim?

Nekada sam kao Petar koji te zatajio, nekada Juda koji te izdao, a trebala bih biti golub ovome svijetu koji u najveće visine prenosi Tvoju riječ.

Često sam spuštenih krila, Isuse moj, zato mi daj usta koja će propovijedati evanđelje onako kako si zapovjedio, srce koje će ljubiti stvorenja koja si stvorio, ruke koje ću polagati na nemoćnike.

Daj mi da spas svoj žrtvom zavrijedim, a život ovaj Istinom živim.