“ Ja sam! Ne bojte se!” I apostoli su bili zbunjeni vidjevši Isusa. Oni u lađi na uzburkanom moru, a On po vodi hoda.
Shvatila sam da je moja vjera kao more. Naleti oluja i poljulja ju. Dođe Isus i smiri ga u bonacu. Ali, da bih Isusu dopustila da dođe, potrebna su mi razna čuda i utjehe. Jer sam slaba i nevjerna.
On mi govori da se ne bojim, a ja tražim da progovori riječima. Tražim Ga vidjeti, a On mi se vječito pokazuje. Ako će se očitovati kao vidljivi simbol, onda ću povjerovati, a ako će mi samo reći “Ja sam” onda ću i dalje sumnjati.
Dok Ga ne vidim da ispred mene hoda po vodi, zazivat ću i pitati “Što te nema, gdje si?”, jer uporno ne vjerujem Onome koji je ispred mene. Ne vjerujem da je tu u svakom trenu.
Dokle god ne povjerujem, more će me potapati grijehom i boli. Dokle god ne prihvatim slušati, u djelima Ga neću moći pronaći.
Oprosti mi, Isuse. Jer se usudim sumnjati.
