Isuse, nisam siguran koliko mi je stalo do Tebe, a koliko Te slijedim samo zbog onoga što ja time dobivam. Sada kad si doživio neuspjeh i umro, ne znam želim li Ti i dalje biti blizu… I drugim se prijateljstvima često samo okorištavamo, umjesto da nam bude stalo do druge osobe kao takve, u svakoj njenoj situaciji.
Nakon ovako traumatskog događaja, ja bih prvi pobjegao iz Jeruzalema i nastojao pobjeći u svakodnevne brige. Eventualno se prisjetivši avantura i snova proživljenih s Tobom te Tvojih neispunjenih obećanja, ljutio bih se frustriran što si se predao. Jer mi nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko. Marija Magdalena naprotiv, ne zaboravlja sve što si učinio za nju i koliko si je ljubio. Toliko je osvojena Tvojom ljubavlju da posjećuje i Tvoje mrtvo tijelo najranije što smije. Ona Te i mrtvoga naziva svojim Gospodinom. Umrla je zajedno s Tobom.
Samo na grobu možemo doživjeti uskrsnuće. Na nj se treba vratiti.Pomozi nam Marijo Magdaleno da ne bježimo od iskustava ranjenosti i poraza. Pomozi nam Isuse da baš tamo snagom ljubavi i vjere pronađemo Tvoj glas i Tvoju ruku koja nas vodi neočekivanim putevima. Uskrsnut ćemo zajedno s Tobom kada Ti i u tamnoj noći vjere predamo život. Tada nam više neće biti stalo samo do sebe i svoje koristi. Tada ćemo biti potpuno Tvoji, a tek tada ćemo biti potpuno mi. Tada ćemo biti sretni, uživati u uskrsnoj radosti novog života!
