Želim doći k Isusu. Ponekad mi se cijela ova stvarnost učini i predobrom. Isus nudi odmor, spokoj duši… Zašto to onda često smetnem s uma? Nekad je potrebna stresna, naporna i za mene tada bezizlazna situacija da se sjetim kako je samo u Bogu mir duše moje. Tada mogu biti zahvalna i na takvoj
situaciji. Nije dovoljno ni samo doći kada se umoriš od svijeta. Želim ostati. Želim uzeti njegov jaram i od njega učiti. I osjećam da je to dobro.
Oprosti mi što pored brige za druge stvari zaboravim na najvažnije za paziti – moje srce. Gospodine, učini srce moje po srcu svome. Više krotko,
više ponizno. Da ga pokreće ljubav prema Tebi, bližnjemu i sebi. I nešto mi govori da to dovodi do sveze savršenstva. Savršenstvo je u TEBI.
