Guram li nevažne stvari sa strane da bih došao do Riječi Božje? Često su moje misli one koje odguraju Riječ te ona padne na kamenito tlo. Mogu li se uopće smatrati dijelom toga naroda ako Riječ stoji na ormariću već neko vrijeme? Priđi mi Isuse, dođi u lađu moga srca i odgurni nas od obale mojih nepotrebnih opterećenja. Želim Ti dopustiti da govoriš iz lađe moga srca. Upravo si u nju htio doći. Znao sam se truditi mnoge sate da bih napunio svoju lađu ribom istinske radosti, a da nisam ništa ulovio. Onda si došao Ti, pozvao me da zabacim mreže, sve se promijenilo. Moj se ulov to više povećava što sam usmjereniji prema Tebi. Kada djelujem na Tvoju Riječ i za Tebe samoga, uvijek ostajem zapanjen Tvojom darežljivošću. Pomislim da to nisam zaslužio, no Ti me zoveš da sudjelujem u spasavanju duša. Nejasno mi je puno toga, ali mi Tvoja Riječ iznova vraća pouzdanje da si Ti kormilar ove lađe.
