Tomu nije teško susresti. Što zbog natprosječne visine, što zbog osmjeha koji se često nalazi na njegovu licu, a otvoren je za svakoga koga može uočiti (a s Bogom mu dane visine to nije teško). Tomislava znam s Mljetovanja, Kursilja, Marije Bistrice, Misa mladih, raznih izleta, rođendana, zajedničkih stričeva… Nije razlog tome što je “duhovna posvuduša” (jer nije) već želja i volja za dijeljenjem ljubavi koju je dobio od Boga i s drugima. Ne samo “probranim” društvom već svakime koga sretne! Vjerujem da mu zbog te “srdačnosti” i ljubavi prema drugima Bog već na ovom svijetu daje dio “plaće”. Lako je to uočiti po bezbrojnim situacijama kada su svi moji prijatelji ujedno i Tomini prijatelji, iz neke sedme priče. Rekao bih da je Tomo primjer da Božju milost ne treba čekati da sama padne s neba, već širiti Božju ljubav među drugima i ona će “doći”!
Ponosan sam na tebe, prijatelju!
