Ljudskim očima nelogično i nemoguće, Božjim očima jednostavno i moguće. Koja je simbolika hrane u mome životu za koju bi se trebao pobrinuti svako od nas, kao što i Isusovi učenici predlažu – da svatko ode i kupi sebi što za jelo. Usporedila bih to kao brigu i moć nad vlastitom stvarnošću – težnja sitosti za uspjehom, čežnjama, ostvarenjima. Koliko sam samo nebrojeno puta pala na „tom ispitu“, kada sam hranila svoj duh samo vlastitim snagama, sljedeći vlastite projekcije. To je samo ljudska logika, koja nikada ne zasiti već gladujem jer stalno žudim za višim, jačim, boljim. A koja je Isusova logika? On iz onoga malenoga i nevidljivoga u mome životu, blagoslivljajući moj život beskrajno i obilato daruje. Hrani duh moj, ali tako da ostajem sita.
