„Svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada“ – pred mojim očima otvara se mogućnost promašenog bogoštovlja. Promatram Tvoje dolaske u prostore koje sam tebi otvorio i koji opstoje zbog Tvoje prisutnosti. Srce koje traga za ljubljenim usmjerava svu svoju pozornost na pokrete ljubljenog i odmiče sve uzorke buke kako bi osluškivalo odjek Njegovih koraka u prostoru nutarnjeg svetišta, kako bi već izdaleka čulo Njegovu prisutnost. Koliko je tvojih kretnji promaknulo mojem vidokrugu? Premorenost predanja ovdje nije izlika jer u svojoj stagnaciji još uvijek imam snage ustati kako bih odagnao tvoj glas koji je neprijatan vlastitom sebeljublju. Ne dopusti mi biti Tvojim, a ne tragati za Tobom.
