Gospodine, nerazumni smo poput Tvojih učenika, a učiš nas da je ono što istinski onečišćuje ono što dolazi iz pokvarenosti našega srca. Pitam se danas: “Kakvo mi je srce? Što misli o Tebi? O sebi? O bližnjemu?” Rekao si da ljubimo, a mi krademo ne dajući suvišak, ubijamo vlastite talente i druge teškim riječima, nemilosrdnim pogledom, nerazumijevanjem, neopraštanjem. Ugađamo tijelu i požudama njegovim, u našem narodu spominjemo Tvoje Presveto Ime uzaludno i oholimo se zbog svega što je Tvoj dar, a ne naša zasluga. Isuse, oprosti nam za sve. Nećemo Te prestati moliti dok ne isprosimo srce blago i ponizno poput Tvojega.
