Uvijek se nađe barem jedna osoba pored mene koja mi pomaže u trenutnom poslanju. Iako toga često nisam svjestan, moje je poslanje započelo i ono traje u sadašnjem trenutku jer sam ondje gdje me Bog trenutno želi. Hvala Ti što mi šalješ različite prijatelje i kolege koji me u teškim trenutcima podsjećaju zašto sam Tebi povjerovao. Na putu kojim si me pozvao ne bih trebao nositi ništa osim štapa vjere. Štap pouzdanja u Providnost, koji je oslonac mojoj duši, koja bez njega šepa, daje pravu potporu da mogu vršiti ono što tražiš od mene. Ne želiš da nosim svoju lažnu sigurnost u sebe i u svoje snage, niti dvije haljine – dva lica u odnosu s grešnikom i pravednikom. Tražiš od mene da sve ljude gledam kao Tvoju ljubljenu djecu. Zoveš me da ostanem gdje jesam, ali da poput praha otresem u zrak ono što me ne vodi k Tebi. Pomozi mi da iziđem iz svojih misli i predam se u Tvoj zagrljaj.
