„Vidjeh te prije nego li te Filip pozva, dok si bio pod smokvom“. Postoji Božji plan, zacrtani put u mome životu, put obraćenja i ulaska u novi život koji će rađati plodovima, kao što smokva daje plod. Moje ljudske oči stalno žude za tom spoznajom što će biti ili zašto se nešto događa jer sam ili preopterećena brigom za budućnošću ili pogreškama iz prošlosti. Što je zapravo potrebno i jedino bitno? „Dođi i vidi.“ Doći pred Gospodina i doživjeti/vidjeti/osvijestiti kako me je On vidio i zvao puno prije nego li pamtim, ali ne zato što sam to zaslužila svojim djelima, već zato što postojim takva kakva jesam i jer sam ljubljeno Božje dijete.
