‘Isus uziđe u Jeruzalem’, što znači da je to uzvišeno mjesto na koje se treba uspeti, a vrhunac Jeruzalema je upravo križ. No, da bi se uspjeli popeti do križa, potrebno je prethodno očistiti se od grijeha. Koliko je u svijetu slijepih za Boga i njegovu dobrotu, uzetih od Božje ljubavi i milostite ostavljenih na nemilost svijeta. Svi bolesni u ovom evanđelju nadaju se da će ih ozdraviti kupalište – poganština. Danas bi to bili razni iscjelitelji, seanse i sredstva naravnog karaktera. Guraju se i bore za njega, ali uzalud. Samo prividno možda tjelesno ozdrave, ali duh i dalje boluje jer u njemu grijeh stanuje. Razlika između čovjeka iz evanđelja i ostalih bolesnika jest ta što on očajnički vapi za Nekim – a to je Isus i prihvaća njegovu pomoć. Zato biva ozdravljen i sposoban doći do vrhunca Jeruzalema. Ozdravi nas Isuse, od naših poganština i grijeha.
