Isuse, kada Te u molitvi ugledam, tek tada Ti iskreno padam pred noge. Moj nutarnji nadstojnik (ego) nestaje te se posve Tebi divim. Ti si preda mnom u svakome trenutku kao što si bio pred nadstojnikom. Mislim li to uvijek iskreno? Često Ti se obraćam u ležećem položaju iz kreveta. Da sam uistinu svjestan da si Tu, usrdnije bih ti se obraćao na koljenima. Moliti u prisutnosti Ljubljenog Sina koji me ljubi. Ne bi mi bilo tako teško podići se iz kreveta bez obzira što me sa svih strana pritišću ljudske slabosti i težnje da si tijelu ugodim. U molitvi Te s vjerom trebam dovesti do mojih rana da ih izliječiš. Jedan je istinski susret, jedan dodir u sakramentu dovoljan, da me potpuno ozdraviš. Dođi Isuse, moja je duša na umoru bez Tebe. Stavi ruke na mene da ozdravim. Uhvati me za ruku, podigni i vodi kroz moj život.
