Kako se odnosim prema ljudima koji se nalaze s one strane mora? Onima koji su svjetovnoga duha i potpuno suprotnog načina razmišljanja od mene? Njihovo su dugotrajno obitavalište izlasci i neprospavane noći. Gledam li ih kao one kojima nema pomoći? Želim li ih pokušati spasiti od njih samih okujući ih svojim idealima i stalnim nametanjem „kako bi trebalo biti” umjesto da ih prihvatim i udijelim im riječ blagosti i prihvaćanja? Ne bih smio njih same prekrižiti u srcu i ponašati se kao da ih nema. Isuse, Ti tako nisi činio. Ti si razdvojio grijeh od grešnika te si sam grijeh i zle duhove poslao u svinje da se utope, a ne samoga čovjeka. Kad me drugi ljudi vide da provodim vrijeme s njima, Isuse, ne daj da se prestrašim. Ne dopusti da pomislim kako mi se ruši ugled dok me gledaju prijezirnim pogledom zbog osobe pored mene. Naprotiv, udijeli mi milost da razglašavam skrivenu dobrotu ljudi koja se jedino može vidjeti Tvojim očima.
