Narod je gladan, no siti su od Tvoje riječi koja daje okrijepu pa vjerojatno malo tko prigovara zbog nedostatka jela. Međutim, Ti znaš da nam je i to propadljivo, materijalno potrebno. Od mrvica koje Ti dajem, Ti činiš čudesa. Od malo vremena koje provedem pored Tvojih nogu, u posudicu mojega srca, u taj vrč svoje ljubavi, ulijevaš Život. Od vremena koje provedem razdajući se, Ti me dok i nisam svjesna odmaraš. Od vremena koje darujem obitelji i prijateljima, u moje srce utisneš trenutke iz kojih crpim kad presuše bujice milosti. U vremenu koje provedem sa sobom, učiš me putu kojim mi je ići. Hvala ti, Gospodine, što je tvoja mjera prava u svemu.
