U ovoj posve kratkoj crtici iz Isusova suživota s njegovim učenicima, poruka koja se šalje je jasna: inkluzivnost.
Naime, nakon što su učenici susreli čovjeka koji je istjerivao zloduhe u Isusovo ime oni su mu to „branili jer ne ide s nama.“ Iako je dotični to činio u Isusovo ime, ne svoje ili nečije drugo, učenici su mu ipak to branili jer nije bio jedan od njih. Tu se može naslutiti ton elitizma i oholosti. Ako se stavimo u poziciju učenika-članova specijalno probrane skupine ljudi na čelu s najizvanrednijim Učiteljem, skupina za kojom se dizala prašina gdje god su išli…može se razabrati porijeklo takvog stava u učenika.
No, Isus spremno retorira i svoje učenike na blag i mio način podučava inkluzivnosti : „Tko nije protiv nas, za nas je.“ Takav modus operandi, kao i većina pouka iz Biblije, suvremen je i dan-danas i pruža val svježine u moru svjetovnih poruka koje se mogu čuti u filmovima alla „tko nije s nama, protiv nas je“, a znam iz vlastitog iskustva da je primamljivo nasjesti na takav način razmišljanja, no treba biti oprezan jer je on u direktnoj opreci s naukom našeg Učitelja.
