nadnice

Dok čitam današnje Evanđelje, razmišljam o njivi svog srca, na koju je posijano sjeme Božje. Kakvo je moje srce, ta njiva? Navodnjavam li ju Božjom Riječi? Ili sam je zapustio? Jesam li svjestan da je u mom srcu posijano Božje sjeme s namjerom da i sam postanem sjeme koje će

Isus u današnjem Evanđelju šalje Svoje učenike da naviještaju Evanđelje i krste. Naše spasenje ovisi o vjeri, ali i Krštenju. Čini mi se da ljudi ponekad neozbiljno shvaćaju ovaj sakrament. Krštenjem smo postali djeca Božja. U tom milosnom trenutku postao sam Tvoj ljubljeni sin. „Tko uzvjeruje i pokrsti se,

Posebno su mi ostale riječi „Tko god vrši volju Božju, taj mi je brat i sestra i majka“. Ovdje prepoznajem koliko je Isusu važan naš odnos s Bogom. Iako neizrecivo dublji, Isus ovaj odnos izjednačava s odnosima u obitelji. Koje li milosti. Biti tako blizak Isusu vršeći volju Oca. Vršim

U današnjem Evanđelju Isus nas upozorava na grijeh za koji nema oproštenja. Nerijetko me zadivi Isusovo strpljenje i mudrost. Hrabrost u suprotstavljanju zlu. Promišljajući i preispitujući svoj život, svoje stavove i ponašanje, pitam se: Nastojim li živjeti čestito? Ili se zatvaram djelovanju Božjeg Duha? Gospodine, želim se opredijeliti za dobro.

Razmišljam koliko milosti sam primila otkad si me vratio k sebi. Nekad poželim vikati i protresti ljude da shvate da si živ i da si prekrasan. Na srcu su mi posebno članovi moje obitelji. Kako bih željela da te upoznaju! Možda me među njima najviše trebaš. Pomozi mi da budem

Koliko smo samo puta u evanđelju čitali o situacijama u kojima Isusovo poslanje ne razumiju ni njegovi učenici, ni njegova obitelj? Ipak, nastavili su ići za njim. Nisu ga napustili, i On nije napustio njih. Imam li snage slijediti Isusa i onda kada ne razumijem na što me poziva?

Kako je divno kada te netko želi. A još je divnije kada te želi najsavršenije biće u cijelome svemiru – Bog. Dvanaest izabranih. Isusu posebnih. Imali su ono nešto. Baš kao i ti. Nisi ti izabrao njega, već je on izabrao tebe. A dok te izabrao, imenom te prozvao jer

Dragi Isuse, čitajući danas tvoju svetu Riječ, upada mi u oko jedna stvar – egocentričnost. Za Tobom je išao silan svijet iz cijelog Izraela iz samo jednog razloga: „silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.“ Današnji evanđeoski ulomak obojan je snažnim, možda čak i grubima glagolima –

Kada nam je srce vezano za okove prošlosti, nemoguće je dosegnuti ruku koju nam Gospodin pruža. Potrebno je ostaviti ono staro kako bismo živjelo novo. Potrebno se predati Isusu i gledati u Njegove oči. Predati se Gospodinu znači predati Mu cijelo svoje srce, sav svoj život. Možda nam je srce

Ovog se evanđelja treba sjetiti svaki puta kada posumnjamo da nismo dostojni zvati se Božjom djecom i kad sami sebi ne možemo oprostiti svoju grešnu ljudskost. Gledajući tako na sebe, i dalje smo udaljeni od Boga, a Marko piše da je Isus rekao: „Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.“ Upravo

Danas čitam kako je Isusu dana vlast da otpusti naše grijehe dok smo još prisutni ovdje na Zemlji. Pomalo shvaćam kako nam se ta prilika pruža svakodnevno ako odemo na svetu ispovijed i svećeniku, kao našem posredniku prema Isusu, iskreno priznamo svoje grijehe i za njih se pokajemo. Koliko bi

Svidjelo mi se ovo „Ako hoćeš, možeš me očistiti!“ što je izrekao gubavac, dajući Isusu na izbor hoće li ga ozdraviti ili neće. Mislim da je to iznenadilo i samog Isusa, koji je ostao „ganut“ tim postupkom i bilo mu je još milije ozdraviti gubavca. Koliko se puta ulovim da

Iz današnjeg evanđelja izdvojila bih dva važna trenutka: Isusovo ozdravljanje bolesnika i čin Isusove molitve. Prvo, ne želim zaboraviti kako Isus može izliječiti svaku moju bolest, bila ona doslovna ili neki grijeh. Drugo, željela bih češće moliti poput Isusa koji je to radio iz poniznosti i ljubavi prema Ocu, jer

Isus, koji je moj Spasitelj, po kojemu je sve postalo, krsti se. Otac ga priznaje kao svoga Sina. Isus se krsti i izjednačava s nama, s malenima. Ovo mi je prilika da zamislim svoje krštenje. Ne mogu ga se sjećati, roditelji su me donijeli pred Gospodina i zatražili moje

Najljepše od onoga što imam dat ću Gospodinu. Na to me podsjeća ovaj blagdan. Tri mudraca traže kralja, žeđaju za njim i nose mu svoje najvrijednije. Što ja donosim Gospodinu? Stvaram li kompromise kada idem pred Gospodina? Primjer, nedjelja je, imaš važan ispit u ponedjeljak. Kažeš: “ ne stignem se

Posebno mi je odjeknula rečenica “Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom”. Gospodin me jedini poznaje. On me vidio prije nego što me ovaj svijet upoznao. A ni sada me ovaj svijet ne poznaje. Stalna borba za dokazivanjem, mislimo da to trebamo pokazati svijetu, da

“Učitelju, gdje stanuješ?” Često propitkujem svoju nutrinu i tražim Isusa. Tražila sam ga prije u svojoj nevolji. Pitala sam se zašto sam baš ovdje gdje jesam, zašto sam baš na tom faksu, zašto slušam obeshrabrenja? Zašto sam tražila Isusa u lošem? Zašto sam ga okrivljavala za to što mi je

Pred očima mi se pojavljuju dvije slike. Prva prikazuje djetešce Isusa u štalici koji već tada biva upoznat sa surovosti ovoga svijeta, s ravnodušnošću, s nepravdom. Isusa koji je blizu malenima. Druga slika prikazuje Isusa koji nosi križ do mjesta svog raspeća. Ponizan, strpljiv do samog kraja, radi mene i

U ovom odlomku posebno su mi odjeknule riječi “I svijetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze”. Pred očima mi je slika malenog djeteta Isusa u štalici. U tami, rađa se svijetlo. To svijetlo koje se ne može ugasiti. Ako sam s Isusom, u meni je bar maleni

Život Josipa, Isusa i Marije, u prvim godinama Isusova života, bio je pun preokreta i iznenađenja. Odlaze u Egipat, napokon se žele vratiti u Judeju, ali se ipak smještaju u Nazaretu. Svaka je mala promjena zapravo dio Božjeg plana. Baš me zanima koliko su pouzdanje u Boga oni imali,

Šimun je za mene primjer osobe koja vjerno i mudro sluša poticaje Duha. Prepoznao je Isusa, vidio svoga spasitelja i ispunio Božji plan za njega, sve zato što je slušao Božji glas u sebi. Prvo sam mislio kako bi svatko na Šimunovom mjestu prepoznao Isusa i Njegovu veličinu, ali onda

Kralj svega svijeta rodio se u Betlehemu u štalici, suprotno od očekivanja svih Židova i život mu počinje progonom. Zanimljivo mi je kako nikada nitko ne bi očekivao da će život sina Božijega tako započeti. Ovo evanđelje stvarno potvrđuje da je Bog odlučio postati čovjekom bez ikakvih povlastica, jednako krhak

Jako zanimljivo evanđelje koje mi u glavi samo stvara pitanja, moram priznati da prije pisanja ovih nadnica nikada nisam previše razmišljao o njemu. Zašto je prvi učenik prestigao Petra? Je li Petar posustao u svojoj vjeri u tome trenutku pa ga je drugi prestigao? Zanima me kako je izgledalo njihovo

Jako često čujem ovo evanđelje i mislim da ga svi već znamo napamet. „Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati.“ Rečenica je koja mi zvuči normalno i nešto na što sam spreman, a onda često budem kao Petar koji zataji Isusa na

Što će biti od ovog djeteta? O kako nam je ovo većini poznato..kad ne ispunjavamo očekivanja najbližih, šuška se pitanje- šta će biti od nje ili njega. Koliko nas znaju zaboliti nepovjerenja drugih ljudi, Isuse kako je Tebi onda kad ova "vjerna" masa toliko Ti ne vjeruje. Molim Te Isuse,

Nemam ništa, a da nisam primila, a kako često znam pasti u malodušnost gledajuci ono što nemam, sto bi htjela, umjesto da zahvaljujem na svemu što činis u mom životu. Boze, toliko si mi toga darovao, molim te, neka Tvoj dolazak umnoži zahvalnost za svaki trenutak, jer mi svaki trenutak

Na tu Riječ ona se smete..ima opravdana pitanja, nejasnoće i nesigurnost ali svejedno kaže DA! Pomozite nam Isuse, Marijo i Josipe da naša nesigurnost ne bude izgovor za nečinjenje i propuste, nego prilika da se bacimo Isusu u zagrljaj i vodstvo jer baš ondje gdje se čini nemoguće, Njemu će

Oboje bijahu pravedni pred Bogom! Živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. Stid me je i pogledati u svoju pravednost..i kad mislim da sam dovoljno pravedna u dosta situacija, toliko u dubini srca znam naći neku svoju skrivenu korist i računicu. Dolazi mi pitanje - koliko ja zapovijedi

Sudim li ja, kao čovjek u ljudskoj oholosti ili sudim li samo pravedno? Pa zar ijedan sud ljudski može biti pravedan? Za Josipa koji bijaše pravedan bijaše pravedno napustiti ženu, a ipak u Tvojoj savršenoj volji Josip napravi kako mu narede nebesa. Mogu li ja, kao Josip, poslušati  volju Tvoju 

„Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite.” Isuse, nisam dostojan svjedočiti za tebe no kao čovjek mogu slušati Tvoju riječ. „Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i  vjeruje onomu koji me posla ima život vječni”. Mogu li se uzdati u snagu svoju

”Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?” Ti si Istina, samo Istina i u imenu Tvomu leži kraljevstvo Njegovo. Pa zar mogu onda sablazniti o Tebe? U svoj svojoj ljudskosti sam siromah i bit ću siromah jer nisam u kraljevstvu Njegovomu, pa mi se navješćuje evanđelje,

Oče, izvršavam li ja volju Tvoju za zaslugu kraljevstva Tvojega? U mojoj snazi malenoj kada je izvršavam, Oče, izvršavam li je samo radi požude ljudske da bih zaslužio kraljevstvo Tvoje ili činim to jer to bijaše uistinu pravedno? Zar si dopuštam da oholost ljudskabude razlog da ne izvršavam volju Tvoju,

Bože, molim Te da i ja budem glas u današnjem društvu koji će Te veličati. U ovo vrijeme Došašća, pomozi mi da Ti i ja pripravljam put i molim Te, nemoj dopustiti da se ikada sablaznim o tebe. Vodi me kroz život tako da i ja zaslužim biti dio vječnosti

Svaki dan dobivamo toliko darova od dragoga Boga, a odvajamo li svaki dan neko vrijeme da se prisjetimo tih darova i istinski Bogu zahvalimo? Je li to stvarno toliko teško? Bože, toliko toga mi nesebično daješ, a ja to često uzimam zdravo za gotovo. Dopuštam si opterećivati se i zaokupljati

Ako to netko želi, taj će na nama uvijek naći mane i krivice, nikad nećemo biti dovoljno dobri. Često biti vjernik znači biti i osuđen od strane okoline, ali na nama je da ustrajemo. Ponekad mi je zbog toga teško, a ponekad postoji taj neki inat koji te tjera dalje

»Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« Nebeska Majko, hrabro si se predala našem Ocu i po svojoj ljubavi spasila svijet darujući nam Jaganjca, našeg Božića. Bez obzira na svu žrtvu i odricanja, znala si zašto to činiš. Hvala ti na tome! U ovo vrijeme priprave za Božić,

Razmatram ovo evanđelje na kraju dugog I napornog dana. Umorna sam i iscrpljena, ali odlučujem ipak posvetiti svoje vrijeme Riječi, a ona će meni “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.” Kako me Bože tako dobro znaš, kako samo znaš kada i što

Dragi Oče, koliko sam često ona jedna ovca koja zaluta, iznova i iznova? Znam koliko mi je lijepo s Tobom, ali ja svejedno opet zalutam. Divno je to Tvoje strpljenje i volja da me tražiš i svaki puta otvorenih ruku radosno dočekuješ. Znam da mi se veseliš kada Ti se

Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to učiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!" Vjerujem li u svakom trenutku da možeš učiniti ono što te zamolim? Vjerujem li uistinu da slijepima oči otvaraš? Pre često očekujem da mi molitvu uslišaš istog trena i baš onako kako sam ja zamislio. Dok gledam

"Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi" U svemu što radim u svom zauzetom danu često i sam čujem Tvoj poziv ; "Hajde za mnom!". Jesam li spreman bezuvjetno reći "da" kao i tvoji učenici? Često ne znam što me čeka ako se odazovem i ne razumijem što od

»Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega.« „Bdijte dakle“. Živim li ili životarim? Očekujem li Tvoj drugi dolazak, razmišljam li o njemu? Čini mi se daleko. Neće to još. Ja spavam, pripravna nisam. Ne bdijem. Nekada me i strah hvata na tu pomisao. Ali, to je

»Pazite na se da vam srca ne otežaju.« Isuse, koliko se brineš o nama. Govoriš nam, upozoravaš nas i opominješ na sve što će biti, želiš nas pripremiti za kraljevstvo Božje koje nas čeka. Daješ nam upute kako da se pazimo, što da radimo da nam srca ne otežaju pod

»Nebo će i zemlja uminuti, ali moje riječi ne, neće uminuti.« Koja utjeha! Koji dokaz da je Bog vječan! Tvoje riječi neće uminuti, Tvoja Živa Riječ. Koliko se ja bavim Tvojom Riječju?  Koliko, ne čitam, nego stanem i razmatram nad tvojom Riječju? Na čitanju i evanđelju od dana? Svaki dan

„Činiti dobro, darivati radost, usrećivati i voditi u nebo“ misao je koja moju Tonku najbolje opisuje. Prije mnogo godina Bog ju je tako skrovito doveo u moj život i u njemu svakodnevno ostavlja veliki trag. Najbolja slušateljica, puna strpljenja i razumijevanja. Osoba koja vidi samo ono dobro u svakome i

»Kad se sve to stane zbivati,uspravite se i podignite glavejer se približuje vaše otkupljenje.« Govoriš nam, uspravite se i podignite glave. Pozivaš nas na radost, ne na strah. Radost oko Tvoga ponovnog dolaska. Da se uspravimo i podignemo glave, da svijet vidi da smo Tvoji učenici, da Tebi vjerujemo i

»Svi će vas zamrziti zbog imena mojega.« Biti Tvoja. Svojim životom hvaliti Tvoje Ime. Gospodine, želim biti Tvoja. No, biti Tvoja nije lako. Rekao si što nas sve očekuje i što nas može čekati, ako želimo biti Tvoji učenici. Bježim od patnje, od trpljenja, odbacivanja, srama. Ali želim željeti trpjeti

„Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.“ Pomozi mi Gospodine, da ne zaboravim prolaznost ovoga života, da je ovozemaljski život samo privremen, da me nakon ovoga čekaš Ti. O koliko puta to zaboravim. Pomozi mi da si to posvijestim iz dana u dan. Daj

„Tko vrši volju Oca moga, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka“. To „majka“ me malo zbunilo. Ali, ako vršim Tvoju volju, ako slušam Tvoju Riječ i po njoj živim, ako te primam u Euharistiji, Ti se nastanjuješ u meni. Svaki dan kucaš na vrata

Uzevši tijelo, iskusio si zaista sve što nam se događa. Ušao si čak u poniženje, Ti: Bog! Ja bih sve napravila da ga izbjegnem, a Ti me tolikovoliš, bezgranično i bezrezervno, da se daješ u potpunosti. Isuse, ja znam da je u tim poniženjima i mojih riječi, i mojih postupaka.

Ovo prvo „učitelju“ možda je ulagivački tu, da Te lakše kuša. A možda je i jednostavno vapaj, traženje pomoći u razumijevanju onoga što im je tako teško shvatljivo, razumom dokučivo. Bilo kako bilo, Tvoj strpljivi odgovor pretvara taj prvi „učitelju“ u onaj drugi, iskreni: „Učitelju, dobro si rekao“. Skroz si

Dok se stavljam u poziciju da Te i ja slušam, skoro istovremeno Ti se počinjem diviti. Milina mi je gledati Te kako govoriš. I moja duša je jednostavno radosna, baš je onako kako treba biti. Ti u Hramu, u kojem se sluša o Ocu, a ne zveket novčića i glasanje

„O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!“ Što je za moj mir? Ako prebirem po sjećanjima, čini mi se da je moj mir uvijek vezan uz Tvoj mir, uz prepuštanje Tebi. Svaki put kad se borim za svoj put i naume, svoju viziju

Uz mnu, sluge su dobile i uputu: „Trgujte dok ne dođem“. I rečenica „Evo ti tvoje mne“ nosi sa sobom svu svojeglavost i samodostatnost koju sluga može imati. Koju i kod sebe vidim. Bunim se kad nešto nije kako sam zamislila pa mi je tako teško poslušati tuđi naum. Čak

„On žurno siđe i primi ga sav radostan.“ Pitam se što jedan nadcarinik želi od nekoga iz Nazareta, iz kojega navodno ništa dobro ne izlazi. Što ga kod Tebe toliko intrigira, kakve priče je čuo o Tebi da Te toliko želi vidjeti? S cariništva na nadcariništvo, i opet mu je

„I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu“. Možda da su bili pismoznanci, vjerojatno bi našli neku zamjerku. Možda je subota pa je pogrešan dan u tjednu, možda je nečista osoba u pitanju, možda nešto treće. Ali „samo“ narod, obični ljudi, oni znaju što vide i znaju koga vide.

„Svojom ćete se postojanošću spasiti.“ Postojanost. Na tu riječ automatski vežem riječ vjernost. Vjernost Tebi, Bože, Tvome glasu. Na nijednu moju postojanost i vjernost nekoj od svojih istina i načela, nisi ostao imun. Ponekad si šutio i stavljao me na kušnju, ali odluka da ostanem postojana i vjerna Tebi, nikada

„Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu.“ Bože moj, koliko samo godina mi je trebalo da spoznam da si Ti moj Otac koji me ljubi više od ikoga! Koliko

„Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.“ Dragi Bože, hvala Ti za sve one trenutke u kojima sam Tebi trebala predati sebe i svoj život. Hvala Ti za njih jer si mi pokazao da me nitko i ništa ne

Pitam se, Bože, kako li je na nebu, odnosno kako je biti u Tvom kraljevstvu i onda shvatim da si mi već puno puta odgovorio na to pitanje. Dovoljno je da se prisjetim svega lijepoga u svom životu - prijatelja koje si mi poslao i s kojima sam duhovno rasla;

Kuća trgovačka. Ja Tebi jednu devetnicu, tri Zdravo Marije, jedan dan posta ili jedno hodočašće, a Ti meni uslišanje moje molitve. Uslišanje moje molitve ili prihvaćanje moje trgovine?! Sram me, Bože, nazivati molitvom svako traženje ispunjenja mojih želja i stavljanje naglaska na moju žrtvu  bez traženja volje Tvoje koja je

Divno li je, dragi Bože, služiti Tebi! Divno li je biti svjestan svoje beskorisnosti jer zaista takvi jesmo bez Tebe! Velika je milost poniziti se i prepustiti se u potpunosti služenju Tebi. Zahvaljujem Ti za svaki trenutak u kojem sam bila sredstvo po kojem si nekome došao, a molim Te

Bože moj, koliko puta si Ti meni oprostio, a da Ti nisam rekla ni da mi je žao! Koliko puta si imao razumijevanja i strpljenja za moje grijehe i padove, a da se nisam zapitala je li Tebi to teško, a da nisam promislila ni koliko je bolan svaki udarac

Kažemo da živimo. A zar nismo svakim danom bliže smrti? Življenjem umiremo. Sedam dana u tjednu prolazi kao sedam muževa, bez ploda. Ne živimo, nego umiremo. A ti kažeš da oni koji su tvoji “ni umrijeti više ne mogu”. Jer Bog si Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Isti Bog koji si

Tada sam mislila da te ljubim. I sjećam se kako si me bolno potresao tom rečenicom “Vi se pravite pravedni (...)”. Birala sam u kome (ne)ću te ljubiti. Birala sam gdje (ne)ću te tražiti, s kime (ne)ću o tebi razgovarati, u kojem trenutku (ni)si mi dovoljan. I onda si me

Gospodaru, kako često zaboravim da sam ja samo upravitelj… Pa si prisvajam ono što je tvoje. Uzimam. Rasipam. Uništavam. A kad mi kažeš “Položi račun jer više ne možeš biti upravitelj!”, o, kako se ljutim! Uzimaš mi ono što je moje! Prijatelje, obitelj, posao, ušteđevinu! Moju sigurnost i sve za

Isuse, više volim misliti da sam raskajani carinik ili grešnik …ali možda sam ipak farizej? “Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.” - za sve imam komentar. Kome upućen? I zbog čega? Hrana sam samome sebi. Koliko sam puta nesmotreno osudila onoga koji ti želi prići? Reci mi, Isuse, koliko

Često me iznenadiš okolnostima, ljudima, ljepotom. Pitam se, je li mi to znak? Što želiš od mene? Što je Tvoja volja za moj život? “Da, to je volja Oca mojega: da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni”. Oče, zar me Ti toliko želiš? Pa Tvoja

“Radujte se i kličite! Ta progonili su tako i proroke prije vas!” - Kakva pozivnica, Prijatelju moj. Nisi baš slatkorječiv… Tko će se odazvati na poziv na pogrde, prognanstvo i svo zlo protiv nas? Ti pozivaš proroke. To nije pozivnica na patnju, nego na radost. To nije pozivnica protiv mene,

Ti mi kažeš: “Blago tebi jer možeš davati!” - svoj krov, svoj zalogaj, svoje ruke, svoje uši i vrijeme. I kad se uzoholim da dobrim djelom JA spašavam drugoga, ti me podsjetiš da u odbačenima TI meni donosiš spas. O, kako li su vrijedni!

Isuse, još jednom pokazuješ da si došao spasiti grešne i izgubljene. Ne mogu ja imati toliko malo vjere, kolike je tvoja ljubav bez granica. To je srce koje želim sebi, da ljubi onda kada nitko drugi neće, da vidi onda kada su svi slijepi, da se smije onda kada svi

Često se pitam koliko je tanka crta između poniznosti i neodlučnosti. Je li moja neodlučnost vodi do prividne poniznosti ili me moja poniznost stavlja u stanje neodlučnosti? Hvala Ti na životu sv. Josipa koji nam svojim životom svjedoči što znači biti ponizan u korištenju talenata koje je imao, a odlučan

Da ovog trenutka uzmem povećalo i stavim ga iznad svoga života, ne bi sigurno vidjela obrise Božjeg kraljevstva. Gledajući samo svoje grijehe, slabosti, padove, osporavam li Bože tvoje remek djelo? Tko sam to ja, da Tebi, Stvoritelju svemira, kažem da ima zrno koje ne uspijeva, kvasac koji neće uskisnuti. Daj

Ima li ljubav rok trajanja? Gospodine, osamnaest? Nekada je i osamnaest dana predugo za ustrajnost moje vjere jer moja molitva nije uslišana, a ja bi baš danas da znam odgovore na sve moje vapaje. Mjerim dane svoje vjere i skupljam ih kao naljepnice za album vječnog života kao da vjera

Zahvaljujem ti jer nisam kao drugi ljudi! Ne, tebi nisu bitni drugi ljudi. U tom odnosu između Tebe i farizeja, su farizej, njegovi ljudski obziri i Ti. A Ti želiš da smo sami pred Tobom jer smo tada ogoljeni i tada se možemo vidjeti u pravom svijetlu. Upravo zato što

Možda će u idućoj roditi! Inače, moći ćeš je posjeći! Obratiti se i donijeti rod ili izginuti i biti posječen. U priči sa smokvom, vinogradar odluči dati još jednu priliku,  još jednu godinu. Pognojit će je pa će smokva možda iduće godine roditi. Prepoznajemo li i mi u svom životu

A kako ne uđete u trag ovom vremenu? Koliko je danas znanja, a tako malo samosvijesti i budnosti. Vodi li me Bogu više moje znanje ili moja budnost? Što će mi zaista donijeti plodove u životu? Ako znam da oblačno nebo donosi kišu, kako mogu vidjeti tamne oblake u svom

Komu je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti; komu je mnogo povjereno, od njega će se više iskati. Tko je taj kojemu je dano mnogo? Kada govoriš o slugama, dijeliš ih na one koji poznaju ili ne poznaju volju Gospodara. Ima tu nešto više od same činjenice da

Žetva je velika, a radnika malo! Zato molite gospodara da pošalje radnike u žetvu svoju! Ti šalješ svoje radnike kao ovce među vukove. I ja to znam jer postoje tvoji radnici, u  zabačenim kutcima ovog svijeta, koji su prepušteni na milost i nemilost tamošnjih prilika i događanja, ali Te i

I poče razmišljati u sebi! Osjećam da mi danas ne govoriš samo o pohlepnom bogatašu. Tvoje poruka je uvijek dublja. Počinješ mi pričati priču o tome kako je on samo počeo razmišljati u sebi o svom izobilju. U toj priči,  bogataš razmišlja dalje, pa se mori brigom kako sačuvati to

„Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?” Isuse, mnogo sam puta bila svjedokinja Tvoje obrane i intervencije u svom životu iako ono što sam željela nije bilo ostvareno. Štoviše, dao si mi više i bolje nego što

Oprosti mi Isuse što mi je više puta bilo važnije ono što će drugi misliti o meni od iskazivanja poštovanja i pripadnosti Tebi. Koji me to strah priječi od svjedočenja Tvoje ljubavi? Je li bolje da me ljudi preziru i Ti priznaš svojom ili da me zaniječeš pred anđelima?  Duše

Zadivilo me kako si najprije govorio svojim učenicima dok su  tisuće ljudi čekale da Te čuju. U nas kao svoje prijatelje polažeš veliko povjerenje, zato je važno što govorimo. Gubim strah od vječne propasti i odijeljenosti od Tebe, a Ti mi kažeš da sam vrjednija od mnogo vrabaca! Hvala Ti!

Isuse, danas izgovaraš teške riječi. Kako oni koji podižu spomenike prorocima mogu biti istomišljenici s njihovim ubojicama? Nije li podizanje spomenika znak odavanja počasti? Uzrujao si se zbog toga što ljudi nisu slušali proroke koje si im poslao.  Ničim se ne mogu iskupiti za učinjena zla, pa ni podizanjem spomenika.

Danas nas učiš da su pravednost i ljubav Božja važniji od onoga što dajemo. Oprosti mi što sam toliko puta nevoljko činila dobro, što nisam marila za tuđe osjećaje i potrebe. Lakše mi je bilo pametovati i učiti druge kako da se ponašaju, umjesto da sam im djelima iz ljubavi

Tebi je stalo do moje nutrine, važnija Ti je nego tih par kuna koje stavljam u škrabicu. Štoviše, želiš da Ti svoju nutrinu dam kao milostinju kako bi ju s ljubavlju očistio. Danas sam Ti ju predala u ispovijedi i kad sam izašla iz crkve kao da sam bila u

Ponekad, kada si poželim posvijestiti Tvoju prisutnost, ući u razgovor s Tobom, izvlačim papirić iz kutije s citatima iz Biblije i sva uzbuđena čitam što mi baš u tom trenutku govoriš. Tada mi Tvoja riječ postaje stvarna i opipljiva, sa mnom si i razgovaramo. Često me dirne koliko to bude

Isuse, ti govoriš kako je Sotona u sebi razdijeljen, i da zbog toga njegovo kraljevstvo ne može opstati. Vrijedno mi je bilo to čuti jer se u trenucima suhoće, on doima snažnim, bojim se. Ali ti me ovim riječima smiruješ, ukazuješ mi na zajedništvo s Tobom koje donosi mir, čvrste

Ponekad se borim sa svojim dolascima k Tebi. Uglavnom Ti donosim iste brige, pričam o istim temama, predajem već Tebi dobro poznate čežnje mog srca. Naiđu i trenuci kada se povlačim u svoje želje, kada daleko od Tebe, u samoći, ne vidim Tvoju ljubav i milosrđe, već se predajem sumnjama

U meni se probudila zahvalnost što se brineš za nas, Bože, što nam omogućavaš da s Tobom razgovaramo putem molitve i uspostavljaš osoban i prisan odnos s nama, daruješ nam svoju prisutnost. U molitvi Očenaša, osjećam se sigurno i voljeno. Uistinu me čuješ, bilo to u trenucima slavljenja Tebe, upućivanja

Svakodnevno se borim s izazovima i zadacima koje sam si zadala, s težnjom da ostvarim svoje ciljeve. Vrtim se u krug s obavezama- još samo ovo, još samo ono. I kada vidim da mi ne ide, da ne uspijevam izvršiti sve što sam si zacrtala, obraćam ti se Isuse, i

„U zakonu što piše? Kako čitaš?“ I ja ću ti, Isuse, kao i zakonoznanac, znati odgovoriti na to pitanje. Naučila sam da trebam ljubiti Tebe, bližnjega, i sebe. No ipak, često mi se dogodi da to ostane na spoznajnoj razini. Pomozi mi, Isuse, da kao Samarijanac, ljubav pretočim u konkretno

Je li ti poznat osjećaj kada te negdje ne prime, a žarko želiš biti dio toga? Te ekipe, ali ona je već zatvorila vrata za nove. Ili su vrata otvorena, ali tvoj oblik ne prolazi kroz njihov okvir ma koliko se trudio. Takvih situacija ima puno. Od vrtića, preko škole,

Nisam Te onaj petak susrela u otajstvu euharistije, već u malenoj bebi. Motreći je, pitala sam Te o ovim tvojim riječima. Šutio si, baš poput nje. Ipak, njezine su ručice govorile o Tebi. O ljubavi koja je polagana i nježna. Ljubav koja dodiruje moje obraze zato jer joj se hoće.

Gospodine, kako često znam biti zadivljen gledajući sve ljepote koje si stvorio, slušajući o svim lijepim čudima koji si činio i još uvijek ih činiš. No, čim dođe neka tvoja tvrda besjeda  prestaje osjećaj ugodne zanesenosti, nastupa odmah nelagoda i nerazumijevanje te besjede. Daj mi snage da ne bježim kada

Gospodine, Ti si volio osamu, za sve svoje važne odluke povlačio si se i molio sam. Ponekad si želio da su i Tvoji učenici s Tobom bili u osami i molitvi, no oni su kao i ja radije izabirali spavanje. Neprocjenjivi su mi trenutci kad si me uspio ostaviti budnog

Tko si Ti Gospodine o kojem sam toliko čuo, o kojem toliko znam, a opet tako često se dogodi da Te ne prepoznam kad si pored mene? Ponekad se znam pitati tko si Ti u mom životu, i onda krenu odgovori. Ti si onaj koji mi je darovao život, kojemu

Pođi za mnom ,koliko je samo puta odzvanjalo u meni a ja sam se pravio gluh. Pitam se kako je moguće da Te ne čujem dok me zoveš a istovremeno se trudim svaki dan biti s Tobom? Kako se mogu tako lako odazvati na pozive ljudi za razne svjetovne ispraznosti!