nadnice

Kako Isus sa mnom polako ulazi u komunikaciju, u odnos. Govori mi, potiče me, a ja kao ova Samarijanka ne razumijem pa molim „Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.“ Ne shvaćam o kojoj 'vodi' je riječ. Mislim po svom, ali Isus

Kako su “jaki“ vinogradari kad gospodara nema. Možda je česta ta napast kod nas ljudi pale naravi, čast hrabrima. Ovo što vidim kod vinogradara slično je i u sugovornika Isusovih. A kako samo imaju osjećaj duboko u svijesti i jedni i drugi što je pravedno, a što nepravedno. Kako samo

Gospodine, ako sam jednom, dvaput, triput prošao pored potrebite osobe, a da joj nisam pomogao i bio tu za nju, oprosti mi, ali Te molim pomozi mi da ne činim tako danomice! Ovaj bogataš je pretjerivao, apsurdno! Ne samo grimiz nego još i tanani lan, ne znam s čim bih

Gospodine, koliko sam samo puta došao i na koljenima tražio od Tebe nešto, a ni sam nisam znao što tražim. Hvala Ti što tada nisi uslišavao moje molitve jer Ti me najbolje poznaješ, znaš što mi treba. Koliko se često i ja naljutim na nešto što smatram nepravednim ili možda

Govorim li više nego što činim? Ne želim se obeshrabriti ako je tako. Svetice i sveci imali su tu prekrasnu otvorenost, uvijek su znali započinjati iznova. Mogu i ja uz Tvoju pomoć, Gospodine. Padaju mi isto na pamet naši svećenici i zahvalan sam Bogu jer kako bi nam bez njih

Isuse, govoriš nam kakav je naš Otac. Milosrdan je. Pozivaš nas da budemo poput našeg Oca. Kakav sam ja u odnosima s obitelji, s bližnjima? Ogriješim se o nekoga i nenamjerno. Podsjeća me Crkva da mi je oprošteno u ispovijedi pa i kada se nesavršeno kajem... Možda smo doživjeli

Dragi Bože, danas Te prvo želim zamoliti za poniznost. Molim Te za poniznost koju je imala ova žena- grešnica, da Te i ja poput nje molim za oprost svojih grijeha. Hvala Ti što mi preko nje govoriš koliko me ljubiš sa svim mojim grijesima, slabostima i propustima- sve ti je

Dragi Bože, čitam ovo Evanđelje i pitam se što mi kroz njega progovaraš. Zanimljiv mi je Jona. Hvala Ti na njemu i na primjeru njegove vjere. Kako je lijepo vidjeti njega koji je živio po Tvojoj Riječi i svojim životom slijedio Tvoju volju. Koje li vjere kad živi po Tvojoj

Hvala Ti Gospodine na riječima ovoga Evanđelja. Ponekad znam pomisliti kako ne molim dovoljno dobro, a Ti mi danas govoriš da Tebi nisu potrebne moje riječi. Želim Ti se zahvaliti na svim onim trenucima kad ih slušaš, a moje riječi budu pune sebičnih želja, straha i nesigurnosti. Hvala Ti što

Dragi Bože, hvala Ti što me kroz ovo Evanđelje još jednom podsjećaš na važnost djela milosrđa. Hvala Ti što mi tako jasno govoriš da sve što činim za one oko mene, zapravo činim Tebi samome. Hvala Ti što svakim tim djelom ja postajem bliža Tebi. Hvala ti što mi

Teško mi je ne primijetiti kako se Isus postavlja prema đavlu. On ne ulazi u rasprave s njime, zna da laže i obmanjuje. Isus prepoznaje đavla i ne pada mu uopće na pamet razmisliti o njegovim ponudama, ne dopušta da mu se približi. Daj Gospodine da kada mi kušnja

Isusa nerijetko doživljavam samo kao Boga i zaboravljam na njegovu čovječnu stranu. Super mi je ne samo kako je Isus došao pozvati grešnike, nego se i druži s njima, prijatelj im je. Svi smo mi grešnici, a to znači da Isus svakoga poziva i da svakom želi biti prijatelj.

"Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima?" Ovo me podsjeća na trenutke kada umjesto nekog dogovora ili obaveze odem na kavu s prijateljem kojeg davno nisam susreo, a znam da već neću imati prilike jer sutra odlazi. Bez obzira na to što Isus ne odlazi od mene,

"Uzeti svoj križ", lako je reći, ali mislim da nema druge opcije. Prije par dana vidio sam neki video: čovjek stoji naslonjen na svoj križ nekoliko metara od vrata Raja... Kada se odmakne od križa, nestane svijetla i vrata Raja nestanu, kad se vrati križu svijetlo se opet pojavi;  jedina

Često radim pravednosti pred drugima, često imam pogrešne motive za svoja dobra djela. Pomaganje, osmjeh, lijepa riječ, molitva, post, milostinja - dobre su stvari. Ali ono što se odvija u srcu je ono što je zapravo važno. Moje srce je važno. Kada radim dobro da me drugi vide i poštuju,

Bog koji ozdravlja, to je slika koju želim ponijeti sa sobom. Očajni otac donosi svog opsjednutog sina Isusu. I ja moram donositi pred Isusa ono što je u mojoj duši tamno i bolesno, zahvaćeno zlom. Ali od mene se također traži i vjera da ono bolesno u meni može biti

Subota je. Isus je odlučio planinariti. Točno ga kužim: taj proces odmicanja od buke grada i napor koji se događa u tijelu biva nagrađivan ljepotom visina na koje stižeš. I to odvajanje od civilizacije  prirodno čini da su nam sva naša čula budnija. I eto ekipe na vrhu visoke gore.

Isus me danas poučava o životu. Kaže On: “Što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj?”   Dan mi je besplatno, a opet je neprocjenjiv – nema tih para kojima bih ga mogla kupiti. Eto imam nešto najskuplje ikad, a kako nekad olako baratam tim svojim životom: darovane dane,

Uh, danas mi baš teško slušati Tvoju Riječ. Provocira me svojom ozbiljnošću, i nije mi baš najjasnija! Ono što vidim, kao da nikad prije nisam to primijetila, je činjenica da ti pripremaš svoje učenike za budućnost koja nije nimalo laka - govoriš otvoreno, bez usporedbi:  trpjet ćeš, odbacit će te,

Isuse, ti konstantno ispadaš iz naših okvira. Evo gledam danas kako se odnosiš prema slijepcu – nemaš neki određeni obrazac ponašanja. Zamolili su te samo da ga dotakneš, kao što si masu njih tako izliječio. Ali ti se ne stavljaš  u kutiju: uzimaš čovjeka za ruku, izvodiš ga iz sela,

Ekipa je zaboravila ponijeti kruha! Totalno prizemno iskustvo i totalno ih razumijem – evo zamišljena sam i ja ovih dana pa i počesto, a da ne kažem koliko tek zaboravljam. I na neki još prizemniji način mi je drago da ja i ekipa imamo neke sličnosti.   Ali, kako samo

Farizeji traže znak s Neba! Pogled mi bježi na Evanđelje prije današnjeg: tamo Isus hrani 4000 ljudi sa 7 kruhova! Njima nije dovoljno: par dana poslije traži se specijalni “znak s Neba”.  A On “uzdahnu iz sve duše”. Taj uzdah mi je odškrinio vrata Isusove osobe - mogla sam

Učitelju, Ti si došao na svijet da nas otkupiš, da nas spasiš, kako smrću na križu tako i naukom, baštinom koju si nam ostavio. Primjerom svojim i naukom, tumačiš zakone koji su objavljeni prije Tvoga dolaska. Ne postrožuješ ih kako možda na prvu izgleda, nego tumačiš. Radi nas, da bolje

Ti Isuse, paziš na sve. I na najmanje detalje. Znaš da nam je osim duhovne hrane potrebna i ona fizička. Zašto da brinem o tim detaljima kada ti brineš? Kao i ljudi u evanđelju, potrudit ću se potražiti prvo duhovnu hranu, a onda će od tebe doći i ono materijalno

Isus djeluje na svoj način koji je u našim očima ponekad neobičan. Tako mi se i ovdje učinilo čudnim da je utisnuo prsti u uši čovjeka i pljunuvši, dotaknuo se njegova jezika. Većini je to sigurno i gadljivo. Pitam se zašto je tako učinio kad je On svemoguć i

Čitajući današnje evanđelje prvo što mi je zaokupilo misli bila je poniznost žene koja je pala Isusu pred noge. Ona je znala da ne može sama riješiti problem koji je imala sa svojom kćeri pa je stoga ponizno otišla Onomu koji je veći od nje, za kojega vjeruje da joj

Pravedan si Gospodine jer nam svima jednako sudiš. Svi smo, bez obzira na naše različite okolnosti, u jednakoj poziciji pred Tobom i Tvojim sudom, prema svima imaš jednake kriterije, kriterij onoga što izlazi iz našeg srca. Sve što nam se događa u životu, sve nepravednosti, zla kojima smo izloženi,

Nikad neću zaboraviti scenu iz jednog dokumentarca. Negdje u Norveškoj djeca čekaju prvi izlazak sunca nakon otprilike 2-3 mjeseca neprekidne noći, imaju kostime sa žutim zrakama sunca i žuto obojane obraze. U tom mjestu to je takoreći blagdan i svi se pripremaju za taj veliki dan. Nekako mislim da nisu

Isus i apostoli su gladni, iscrpljeni i klonuli. Trebaju nešto pojesti, otpočinuti i sabrati se u osami. Evanđelist Marko nam čak dva puta spominje da im je potrebna osama na samotnom mjestu. Kad ono međutim…mnoštvo je opet tu. To me podsjeća na mame i tate. Rijetko kad na miru, često

Kakav potresan događaj. Kako nitko nije reagirao? Kako su mogli to dopustiti? Nitko nije zaslužio takvu smrt iz nečijeg povrijeđenog ega, iz hira, a kamoli onaj najveći rođen od žene. Ali, čekaj malo. Kad sam ja bila Saloma, učinila kako mi se kaže a znajući da je zlo, uz izgovor

Jedan naizgled običan dan, gdje je jedan običan par došao u hram obaviti ono što se priliči i susreo neke naizgled obične ljude, ne bi ih čovjek ni primijetio. Kad se gleda izvana, da - ništa neobično. Ali nije u tome susretu bilo ništa običnoga. Josip i Marija došli

Isus me pozna, on zna tko ja jesam. On zna Istinu o meni. Neprijatelj ne voli kad sam onakva kakvu me Isus pozna, on ne voli tko ja jesam. I zato mi pokušava to oduzeti. Moji najbliži, moja obitelj, moji prijatelji… njima neprijatelj šapće tko ja nisam. Takozvani subjektivni pristup.

Kako je divna molitva Jairova - Dođi Isuse da moja kćer ozdravi i ostane u životu! U životu, da ju Život obuhvati i grli sa svih strana. Molim te Isuse da osjetim kako me obgrljavaš i obuhvaćaš sa svih strana, cijelu mene! Isus mi odgovara: Ne boj se! Samo

Puno puta mi se po glavi mota puno misli, napasti, proračunatosti, fantaziranja i žaljenja od kojih me boli glava, od kojih se ne mogu koncentrirati na bitno, ne mogu obavljati svoje zadatke, gotovo pa pomahnitam tako da ne vidim stvarnost oko sebe … mnogo ih je, toliko da mogu

Isus izokreće uobičajeni svjetovni način gledanja na stvari. Onima koji u očima svijeta često nemaju vrijednost, Gospodin upućuje riječi utjehe. Ali nisu to samo riječi utjehe, već i poziv na život koji će nas učiniti istinski sretnima. Časni sluga Božji Fulton Sheen piše: „Ako, dakle, živiš za užitke, propuštaš radosti

Gospodine, tako često se na moju lađu na moru života spusti oluja i navale valovi. Moja lađa bude nošena valovima. A ti tako mirno spavaš. Tu si, na mojoj lađi. A moje oči vide samo tamu koja se nadvila. Zaboravljam koliko puta, moj Gospodine, si bio moja svjetlost sa svjetionika.

Dok čitam današnje Evanđelje, razmišljam o njivi svog srca, na koju je posijano sjeme Božje. Kakvo je moje srce, ta njiva? Navodnjavam li ju Božjom Riječi? Ili sam je zapustio? Jesam li svjestan da je u mom srcu posijano Božje sjeme s namjerom da i sam postanem sjeme koje će

Isus u današnjem Evanđelju šalje Svoje učenike da naviještaju Evanđelje i krste. Naše spasenje ovisi o vjeri, ali i Krštenju. Čini mi se da ljudi ponekad neozbiljno shvaćaju ovaj sakrament. Krštenjem smo postali djeca Božja. U tom milosnom trenutku postao sam Tvoj ljubljeni sin. „Tko uzvjeruje i pokrsti se,

Posebno su mi ostale riječi „Tko god vrši volju Božju, taj mi je brat i sestra i majka“. Ovdje prepoznajem koliko je Isusu važan naš odnos s Bogom. Iako neizrecivo dublji, Isus ovaj odnos izjednačava s odnosima u obitelji. Koje li milosti. Biti tako blizak Isusu vršeći volju Oca. Vršim

U današnjem Evanđelju Isus nas upozorava na grijeh za koji nema oproštenja. Nerijetko me zadivi Isusovo strpljenje i mudrost. Hrabrost u suprotstavljanju zlu. Promišljajući i preispitujući svoj život, svoje stavove i ponašanje, pitam se: Nastojim li živjeti čestito? Ili se zatvaram djelovanju Božjeg Duha? Gospodine, želim se opredijeliti za dobro.

Razmišljam koliko milosti sam primila otkad si me vratio k sebi. Nekad poželim vikati i protresti ljude da shvate da si živ i da si prekrasan. Na srcu su mi posebno članovi moje obitelji. Kako bih željela da te upoznaju! Možda me među njima najviše trebaš. Pomozi mi da budem

Koliko smo samo puta u evanđelju čitali o situacijama u kojima Isusovo poslanje ne razumiju ni njegovi učenici, ni njegova obitelj? Ipak, nastavili su ići za njim. Nisu ga napustili, i On nije napustio njih. Imam li snage slijediti Isusa i onda kada ne razumijem na što me poziva?

Kako je divno kada te netko želi. A još je divnije kada te želi najsavršenije biće u cijelome svemiru – Bog. Dvanaest izabranih. Isusu posebnih. Imali su ono nešto. Baš kao i ti. Nisi ti izabrao njega, već je on izabrao tebe. A dok te izabrao, imenom te prozvao jer

Dragi Isuse, čitajući danas tvoju svetu Riječ, upada mi u oko jedna stvar – egocentričnost. Za Tobom je išao silan svijet iz cijelog Izraela iz samo jednog razloga: „silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.“ Današnji evanđeoski ulomak obojan je snažnim, možda čak i grubima glagolima –

Kada nam je srce vezano za okove prošlosti, nemoguće je dosegnuti ruku koju nam Gospodin pruža. Potrebno je ostaviti ono staro kako bismo živjelo novo. Potrebno se predati Isusu i gledati u Njegove oči. Predati se Gospodinu znači predati Mu cijelo svoje srce, sav svoj život. Možda nam je srce

Ovog se evanđelja treba sjetiti svaki puta kada posumnjamo da nismo dostojni zvati se Božjom djecom i kad sami sebi ne možemo oprostiti svoju grešnu ljudskost. Gledajući tako na sebe, i dalje smo udaljeni od Boga, a Marko piše da je Isus rekao: „Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.“ Upravo

Danas čitam kako je Isusu dana vlast da otpusti naše grijehe dok smo još prisutni ovdje na Zemlji. Pomalo shvaćam kako nam se ta prilika pruža svakodnevno ako odemo na svetu ispovijed i svećeniku, kao našem posredniku prema Isusu, iskreno priznamo svoje grijehe i za njih se pokajemo. Koliko bi

Svidjelo mi se ovo „Ako hoćeš, možeš me očistiti!“ što je izrekao gubavac, dajući Isusu na izbor hoće li ga ozdraviti ili neće. Mislim da je to iznenadilo i samog Isusa, koji je ostao „ganut“ tim postupkom i bilo mu je još milije ozdraviti gubavca. Koliko se puta ulovim da

Iz današnjeg evanđelja izdvojila bih dva važna trenutka: Isusovo ozdravljanje bolesnika i čin Isusove molitve. Prvo, ne želim zaboraviti kako Isus može izliječiti svaku moju bolest, bila ona doslovna ili neki grijeh. Drugo, željela bih češće moliti poput Isusa koji je to radio iz poniznosti i ljubavi prema Ocu, jer

Isus, koji je moj Spasitelj, po kojemu je sve postalo, krsti se. Otac ga priznaje kao svoga Sina. Isus se krsti i izjednačava s nama, s malenima. Ovo mi je prilika da zamislim svoje krštenje. Ne mogu ga se sjećati, roditelji su me donijeli pred Gospodina i zatražili moje

Najljepše od onoga što imam dat ću Gospodinu. Na to me podsjeća ovaj blagdan. Tri mudraca traže kralja, žeđaju za njim i nose mu svoje najvrijednije. Što ja donosim Gospodinu? Stvaram li kompromise kada idem pred Gospodina? Primjer, nedjelja je, imaš važan ispit u ponedjeljak. Kažeš: “ ne stignem se

Posebno mi je odjeknula rečenica “Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom”. Gospodin me jedini poznaje. On me vidio prije nego što me ovaj svijet upoznao. A ni sada me ovaj svijet ne poznaje. Stalna borba za dokazivanjem, mislimo da to trebamo pokazati svijetu, da

“Učitelju, gdje stanuješ?” Često propitkujem svoju nutrinu i tražim Isusa. Tražila sam ga prije u svojoj nevolji. Pitala sam se zašto sam baš ovdje gdje jesam, zašto sam baš na tom faksu, zašto slušam obeshrabrenja? Zašto sam tražila Isusa u lošem? Zašto sam ga okrivljavala za to što mi je

Pred očima mi se pojavljuju dvije slike. Prva prikazuje djetešce Isusa u štalici koji već tada biva upoznat sa surovosti ovoga svijeta, s ravnodušnošću, s nepravdom. Isusa koji je blizu malenima. Druga slika prikazuje Isusa koji nosi križ do mjesta svog raspeća. Ponizan, strpljiv do samog kraja, radi mene i

U ovom odlomku posebno su mi odjeknule riječi “I svijetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze”. Pred očima mi je slika malenog djeteta Isusa u štalici. U tami, rađa se svijetlo. To svijetlo koje se ne može ugasiti. Ako sam s Isusom, u meni je bar maleni

Život Josipa, Isusa i Marije, u prvim godinama Isusova života, bio je pun preokreta i iznenađenja. Odlaze u Egipat, napokon se žele vratiti u Judeju, ali se ipak smještaju u Nazaretu. Svaka je mala promjena zapravo dio Božjeg plana. Baš me zanima koliko su pouzdanje u Boga oni imali,

Šimun je za mene primjer osobe koja vjerno i mudro sluša poticaje Duha. Prepoznao je Isusa, vidio svoga spasitelja i ispunio Božji plan za njega, sve zato što je slušao Božji glas u sebi. Prvo sam mislio kako bi svatko na Šimunovom mjestu prepoznao Isusa i Njegovu veličinu, ali onda

Kralj svega svijeta rodio se u Betlehemu u štalici, suprotno od očekivanja svih Židova i život mu počinje progonom. Zanimljivo mi je kako nikada nitko ne bi očekivao da će život sina Božijega tako započeti. Ovo evanđelje stvarno potvrđuje da je Bog odlučio postati čovjekom bez ikakvih povlastica, jednako krhak

Jako zanimljivo evanđelje koje mi u glavi samo stvara pitanja, moram priznati da prije pisanja ovih nadnica nikada nisam previše razmišljao o njemu. Zašto je prvi učenik prestigao Petra? Je li Petar posustao u svojoj vjeri u tome trenutku pa ga je drugi prestigao? Zanima me kako je izgledalo njihovo

Jako često čujem ovo evanđelje i mislim da ga svi već znamo napamet. „Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati.“ Rečenica je koja mi zvuči normalno i nešto na što sam spreman, a onda često budem kao Petar koji zataji Isusa na

Što će biti od ovog djeteta? O kako nam je ovo većini poznato..kad ne ispunjavamo očekivanja najbližih, šuška se pitanje- šta će biti od nje ili njega. Koliko nas znaju zaboliti nepovjerenja drugih ljudi, Isuse kako je Tebi onda kad ova "vjerna" masa toliko Ti ne vjeruje. Molim Te Isuse,

Nemam ništa, a da nisam primila, a kako često znam pasti u malodušnost gledajuci ono što nemam, sto bi htjela, umjesto da zahvaljujem na svemu što činis u mom životu. Boze, toliko si mi toga darovao, molim te, neka Tvoj dolazak umnoži zahvalnost za svaki trenutak, jer mi svaki trenutak

Na tu Riječ ona se smete..ima opravdana pitanja, nejasnoće i nesigurnost ali svejedno kaže DA! Pomozite nam Isuse, Marijo i Josipe da naša nesigurnost ne bude izgovor za nečinjenje i propuste, nego prilika da se bacimo Isusu u zagrljaj i vodstvo jer baš ondje gdje se čini nemoguće, Njemu će

Oboje bijahu pravedni pred Bogom! Živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. Stid me je i pogledati u svoju pravednost..i kad mislim da sam dovoljno pravedna u dosta situacija, toliko u dubini srca znam naći neku svoju skrivenu korist i računicu. Dolazi mi pitanje - koliko ja zapovijedi

Sudim li ja, kao čovjek u ljudskoj oholosti ili sudim li samo pravedno? Pa zar ijedan sud ljudski može biti pravedan? Za Josipa koji bijaše pravedan bijaše pravedno napustiti ženu, a ipak u Tvojoj savršenoj volji Josip napravi kako mu narede nebesa. Mogu li ja, kao Josip, poslušati  volju Tvoju 

„Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite.” Isuse, nisam dostojan svjedočiti za tebe no kao čovjek mogu slušati Tvoju riječ. „Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i  vjeruje onomu koji me posla ima život vječni”. Mogu li se uzdati u snagu svoju

”Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?” Ti si Istina, samo Istina i u imenu Tvomu leži kraljevstvo Njegovo. Pa zar mogu onda sablazniti o Tebe? U svoj svojoj ljudskosti sam siromah i bit ću siromah jer nisam u kraljevstvu Njegovomu, pa mi se navješćuje evanđelje,

Oče, izvršavam li ja volju Tvoju za zaslugu kraljevstva Tvojega? U mojoj snazi malenoj kada je izvršavam, Oče, izvršavam li je samo radi požude ljudske da bih zaslužio kraljevstvo Tvoje ili činim to jer to bijaše uistinu pravedno? Zar si dopuštam da oholost ljudskabude razlog da ne izvršavam volju Tvoju,

Bože, molim Te da i ja budem glas u današnjem društvu koji će Te veličati. U ovo vrijeme Došašća, pomozi mi da Ti i ja pripravljam put i molim Te, nemoj dopustiti da se ikada sablaznim o tebe. Vodi me kroz život tako da i ja zaslužim biti dio vječnosti

Svaki dan dobivamo toliko darova od dragoga Boga, a odvajamo li svaki dan neko vrijeme da se prisjetimo tih darova i istinski Bogu zahvalimo? Je li to stvarno toliko teško? Bože, toliko toga mi nesebično daješ, a ja to često uzimam zdravo za gotovo. Dopuštam si opterećivati se i zaokupljati

Ako to netko želi, taj će na nama uvijek naći mane i krivice, nikad nećemo biti dovoljno dobri. Često biti vjernik znači biti i osuđen od strane okoline, ali na nama je da ustrajemo. Ponekad mi je zbog toga teško, a ponekad postoji taj neki inat koji te tjera dalje

»Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« Nebeska Majko, hrabro si se predala našem Ocu i po svojoj ljubavi spasila svijet darujući nam Jaganjca, našeg Božića. Bez obzira na svu žrtvu i odricanja, znala si zašto to činiš. Hvala ti na tome! U ovo vrijeme priprave za Božić,

Razmatram ovo evanđelje na kraju dugog I napornog dana. Umorna sam i iscrpljena, ali odlučujem ipak posvetiti svoje vrijeme Riječi, a ona će meni “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.” Kako me Bože tako dobro znaš, kako samo znaš kada i što

Dragi Oče, koliko sam često ona jedna ovca koja zaluta, iznova i iznova? Znam koliko mi je lijepo s Tobom, ali ja svejedno opet zalutam. Divno je to Tvoje strpljenje i volja da me tražiš i svaki puta otvorenih ruku radosno dočekuješ. Znam da mi se veseliš kada Ti se

Isus im kaže: "Vjerujete li da mogu to učiniti?" Kažu mu: "Da, Gospodine!" Vjerujem li u svakom trenutku da možeš učiniti ono što te zamolim? Vjerujem li uistinu da slijepima oči otvaraš? Pre često očekujem da mi molitvu uslišaš istog trena i baš onako kako sam ja zamislio. Dok gledam

"Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi" U svemu što radim u svom zauzetom danu često i sam čujem Tvoj poziv ; "Hajde za mnom!". Jesam li spreman bezuvjetno reći "da" kao i tvoji učenici? Često ne znam što me čeka ako se odazovem i ne razumijem što od

»Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega.« „Bdijte dakle“. Živim li ili životarim? Očekujem li Tvoj drugi dolazak, razmišljam li o njemu? Čini mi se daleko. Neće to još. Ja spavam, pripravna nisam. Ne bdijem. Nekada me i strah hvata na tu pomisao. Ali, to je

»Pazite na se da vam srca ne otežaju.« Isuse, koliko se brineš o nama. Govoriš nam, upozoravaš nas i opominješ na sve što će biti, želiš nas pripremiti za kraljevstvo Božje koje nas čeka. Daješ nam upute kako da se pazimo, što da radimo da nam srca ne otežaju pod

»Nebo će i zemlja uminuti, ali moje riječi ne, neće uminuti.« Koja utjeha! Koji dokaz da je Bog vječan! Tvoje riječi neće uminuti, Tvoja Živa Riječ. Koliko se ja bavim Tvojom Riječju?  Koliko, ne čitam, nego stanem i razmatram nad tvojom Riječju? Na čitanju i evanđelju od dana? Svaki dan

„Činiti dobro, darivati radost, usrećivati i voditi u nebo“ misao je koja moju Tonku najbolje opisuje. Prije mnogo godina Bog ju je tako skrovito doveo u moj život i u njemu svakodnevno ostavlja veliki trag. Najbolja slušateljica, puna strpljenja i razumijevanja. Osoba koja vidi samo ono dobro u svakome i

»Kad se sve to stane zbivati,uspravite se i podignite glavejer se približuje vaše otkupljenje.« Govoriš nam, uspravite se i podignite glave. Pozivaš nas na radost, ne na strah. Radost oko Tvoga ponovnog dolaska. Da se uspravimo i podignemo glave, da svijet vidi da smo Tvoji učenici, da Tebi vjerujemo i

»Svi će vas zamrziti zbog imena mojega.« Biti Tvoja. Svojim životom hvaliti Tvoje Ime. Gospodine, želim biti Tvoja. No, biti Tvoja nije lako. Rekao si što nas sve očekuje i što nas može čekati, ako želimo biti Tvoji učenici. Bježim od patnje, od trpljenja, odbacivanja, srama. Ali želim željeti trpjeti

„Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.“ Pomozi mi Gospodine, da ne zaboravim prolaznost ovoga života, da je ovozemaljski život samo privremen, da me nakon ovoga čekaš Ti. O koliko puta to zaboravim. Pomozi mi da si to posvijestim iz dana u dan. Daj

„Tko vrši volju Oca moga, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka“. To „majka“ me malo zbunilo. Ali, ako vršim Tvoju volju, ako slušam Tvoju Riječ i po njoj živim, ako te primam u Euharistiji, Ti se nastanjuješ u meni. Svaki dan kucaš na vrata

Uzevši tijelo, iskusio si zaista sve što nam se događa. Ušao si čak u poniženje, Ti: Bog! Ja bih sve napravila da ga izbjegnem, a Ti me tolikovoliš, bezgranično i bezrezervno, da se daješ u potpunosti. Isuse, ja znam da je u tim poniženjima i mojih riječi, i mojih postupaka.

Ovo prvo „učitelju“ možda je ulagivački tu, da Te lakše kuša. A možda je i jednostavno vapaj, traženje pomoći u razumijevanju onoga što im je tako teško shvatljivo, razumom dokučivo. Bilo kako bilo, Tvoj strpljivi odgovor pretvara taj prvi „učitelju“ u onaj drugi, iskreni: „Učitelju, dobro si rekao“. Skroz si

Dok se stavljam u poziciju da Te i ja slušam, skoro istovremeno Ti se počinjem diviti. Milina mi je gledati Te kako govoriš. I moja duša je jednostavno radosna, baš je onako kako treba biti. Ti u Hramu, u kojem se sluša o Ocu, a ne zveket novčića i glasanje

„O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!“ Što je za moj mir? Ako prebirem po sjećanjima, čini mi se da je moj mir uvijek vezan uz Tvoj mir, uz prepuštanje Tebi. Svaki put kad se borim za svoj put i naume, svoju viziju

Uz mnu, sluge su dobile i uputu: „Trgujte dok ne dođem“. I rečenica „Evo ti tvoje mne“ nosi sa sobom svu svojeglavost i samodostatnost koju sluga može imati. Koju i kod sebe vidim. Bunim se kad nešto nije kako sam zamislila pa mi je tako teško poslušati tuđi naum. Čak

„On žurno siđe i primi ga sav radostan.“ Pitam se što jedan nadcarinik želi od nekoga iz Nazareta, iz kojega navodno ništa dobro ne izlazi. Što ga kod Tebe toliko intrigira, kakve priče je čuo o Tebi da Te toliko želi vidjeti? S cariništva na nadcariništvo, i opet mu je

„I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu“. Možda da su bili pismoznanci, vjerojatno bi našli neku zamjerku. Možda je subota pa je pogrešan dan u tjednu, možda je nečista osoba u pitanju, možda nešto treće. Ali „samo“ narod, obični ljudi, oni znaju što vide i znaju koga vide.

„Svojom ćete se postojanošću spasiti.“ Postojanost. Na tu riječ automatski vežem riječ vjernost. Vjernost Tebi, Bože, Tvome glasu. Na nijednu moju postojanost i vjernost nekoj od svojih istina i načela, nisi ostao imun. Ponekad si šutio i stavljao me na kušnju, ali odluka da ostanem postojana i vjerna Tebi, nikada

„Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu.“ Bože moj, koliko samo godina mi je trebalo da spoznam da si Ti moj Otac koji me ljubi više od ikoga! Koliko

„Tko god bude nastojao život svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati.“ Dragi Bože, hvala Ti za sve one trenutke u kojima sam Tebi trebala predati sebe i svoj život. Hvala Ti za njih jer si mi pokazao da me nitko i ništa ne

Pitam se, Bože, kako li je na nebu, odnosno kako je biti u Tvom kraljevstvu i onda shvatim da si mi već puno puta odgovorio na to pitanje. Dovoljno je da se prisjetim svega lijepoga u svom životu - prijatelja koje si mi poslao i s kojima sam duhovno rasla;