nadnice

Kuća trgovačka. Ja Tebi jednu devetnicu, tri Zdravo Marije, jedan dan posta ili jedno hodočašće, a Ti meni uslišanje moje molitve. Uslišanje moje molitve ili prihvaćanje moje trgovine?! Sram me, Bože, nazivati molitvom svako traženje ispunjenja mojih želja i stavljanje naglaska na moju žrtvu  bez traženja volje Tvoje koja je

Divno li je, dragi Bože, služiti Tebi! Divno li je biti svjestan svoje beskorisnosti jer zaista takvi jesmo bez Tebe! Velika je milost poniziti se i prepustiti se u potpunosti služenju Tebi. Zahvaljujem Ti za svaki trenutak u kojem sam bila sredstvo po kojem si nekome došao, a molim Te

Bože moj, koliko puta si Ti meni oprostio, a da Ti nisam rekla ni da mi je žao! Koliko puta si imao razumijevanja i strpljenja za moje grijehe i padove, a da se nisam zapitala je li Tebi to teško, a da nisam promislila ni koliko je bolan svaki udarac

Kažemo da živimo. A zar nismo svakim danom bliže smrti? Življenjem umiremo. Sedam dana u tjednu prolazi kao sedam muževa, bez ploda. Ne živimo, nego umiremo. A ti kažeš da oni koji su tvoji “ni umrijeti više ne mogu”. Jer Bog si Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Isti Bog koji si

Tada sam mislila da te ljubim. I sjećam se kako si me bolno potresao tom rečenicom “Vi se pravite pravedni (...)”. Birala sam u kome (ne)ću te ljubiti. Birala sam gdje (ne)ću te tražiti, s kime (ne)ću o tebi razgovarati, u kojem trenutku (ni)si mi dovoljan. I onda si me

Gospodaru, kako često zaboravim da sam ja samo upravitelj… Pa si prisvajam ono što je tvoje. Uzimam. Rasipam. Uništavam. A kad mi kažeš “Položi račun jer više ne možeš biti upravitelj!”, o, kako se ljutim! Uzimaš mi ono što je moje! Prijatelje, obitelj, posao, ušteđevinu! Moju sigurnost i sve za

Isuse, više volim misliti da sam raskajani carinik ili grešnik …ali možda sam ipak farizej? “Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.” - za sve imam komentar. Kome upućen? I zbog čega? Hrana sam samome sebi. Koliko sam puta nesmotreno osudila onoga koji ti želi prići? Reci mi, Isuse, koliko

Često me iznenadiš okolnostima, ljudima, ljepotom. Pitam se, je li mi to znak? Što želiš od mene? Što je Tvoja volja za moj život? “Da, to je volja Oca mojega: da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni”. Oče, zar me Ti toliko želiš? Pa Tvoja

“Radujte se i kličite! Ta progonili su tako i proroke prije vas!” - Kakva pozivnica, Prijatelju moj. Nisi baš slatkorječiv… Tko će se odazvati na poziv na pogrde, prognanstvo i svo zlo protiv nas? Ti pozivaš proroke. To nije pozivnica na patnju, nego na radost. To nije pozivnica protiv mene,

Ti mi kažeš: “Blago tebi jer možeš davati!” - svoj krov, svoj zalogaj, svoje ruke, svoje uši i vrijeme. I kad se uzoholim da dobrim djelom JA spašavam drugoga, ti me podsjetiš da u odbačenima TI meni donosiš spas. O, kako li su vrijedni!

Isuse, još jednom pokazuješ da si došao spasiti grešne i izgubljene. Ne mogu ja imati toliko malo vjere, kolike je tvoja ljubav bez granica. To je srce koje želim sebi, da ljubi onda kada nitko drugi neće, da vidi onda kada su svi slijepi, da se smije onda kada svi

Često se pitam koliko je tanka crta između poniznosti i neodlučnosti. Je li moja neodlučnost vodi do prividne poniznosti ili me moja poniznost stavlja u stanje neodlučnosti? Hvala Ti na životu sv. Josipa koji nam svojim životom svjedoči što znači biti ponizan u korištenju talenata koje je imao, a odlučan

Da ovog trenutka uzmem povećalo i stavim ga iznad svoga života, ne bi sigurno vidjela obrise Božjeg kraljevstva. Gledajući samo svoje grijehe, slabosti, padove, osporavam li Bože tvoje remek djelo? Tko sam to ja, da Tebi, Stvoritelju svemira, kažem da ima zrno koje ne uspijeva, kvasac koji neće uskisnuti. Daj

Ima li ljubav rok trajanja? Gospodine, osamnaest? Nekada je i osamnaest dana predugo za ustrajnost moje vjere jer moja molitva nije uslišana, a ja bi baš danas da znam odgovore na sve moje vapaje. Mjerim dane svoje vjere i skupljam ih kao naljepnice za album vječnog života kao da vjera

Zahvaljujem ti jer nisam kao drugi ljudi! Ne, tebi nisu bitni drugi ljudi. U tom odnosu između Tebe i farizeja, su farizej, njegovi ljudski obziri i Ti. A Ti želiš da smo sami pred Tobom jer smo tada ogoljeni i tada se možemo vidjeti u pravom svijetlu. Upravo zato što

Možda će u idućoj roditi! Inače, moći ćeš je posjeći! Obratiti se i donijeti rod ili izginuti i biti posječen. U priči sa smokvom, vinogradar odluči dati još jednu priliku,  još jednu godinu. Pognojit će je pa će smokva možda iduće godine roditi. Prepoznajemo li i mi u svom životu

A kako ne uđete u trag ovom vremenu? Koliko je danas znanja, a tako malo samosvijesti i budnosti. Vodi li me Bogu više moje znanje ili moja budnost? Što će mi zaista donijeti plodove u životu? Ako znam da oblačno nebo donosi kišu, kako mogu vidjeti tamne oblake u svom

Komu je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti; komu je mnogo povjereno, od njega će se više iskati. Tko je taj kojemu je dano mnogo? Kada govoriš o slugama, dijeliš ih na one koji poznaju ili ne poznaju volju Gospodara. Ima tu nešto više od same činjenice da

Žetva je velika, a radnika malo! Zato molite gospodara da pošalje radnike u žetvu svoju! Ti šalješ svoje radnike kao ovce među vukove. I ja to znam jer postoje tvoji radnici, u  zabačenim kutcima ovog svijeta, koji su prepušteni na milost i nemilost tamošnjih prilika i događanja, ali Te i

I poče razmišljati u sebi! Osjećam da mi danas ne govoriš samo o pohlepnom bogatašu. Tvoje poruka je uvijek dublja. Počinješ mi pričati priču o tome kako je on samo počeo razmišljati u sebi o svom izobilju. U toj priči,  bogataš razmišlja dalje, pa se mori brigom kako sačuvati to

„Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?” Isuse, mnogo sam puta bila svjedokinja Tvoje obrane i intervencije u svom životu iako ono što sam željela nije bilo ostvareno. Štoviše, dao si mi više i bolje nego što

Oprosti mi Isuse što mi je više puta bilo važnije ono što će drugi misliti o meni od iskazivanja poštovanja i pripadnosti Tebi. Koji me to strah priječi od svjedočenja Tvoje ljubavi? Je li bolje da me ljudi preziru i Ti priznaš svojom ili da me zaniječeš pred anđelima?  Duše

Zadivilo me kako si najprije govorio svojim učenicima dok su  tisuće ljudi čekale da Te čuju. U nas kao svoje prijatelje polažeš veliko povjerenje, zato je važno što govorimo. Gubim strah od vječne propasti i odijeljenosti od Tebe, a Ti mi kažeš da sam vrjednija od mnogo vrabaca! Hvala Ti!

Isuse, danas izgovaraš teške riječi. Kako oni koji podižu spomenike prorocima mogu biti istomišljenici s njihovim ubojicama? Nije li podizanje spomenika znak odavanja počasti? Uzrujao si se zbog toga što ljudi nisu slušali proroke koje si im poslao.  Ničim se ne mogu iskupiti za učinjena zla, pa ni podizanjem spomenika.

Danas nas učiš da su pravednost i ljubav Božja važniji od onoga što dajemo. Oprosti mi što sam toliko puta nevoljko činila dobro, što nisam marila za tuđe osjećaje i potrebe. Lakše mi je bilo pametovati i učiti druge kako da se ponašaju, umjesto da sam im djelima iz ljubavi

Tebi je stalo do moje nutrine, važnija Ti je nego tih par kuna koje stavljam u škrabicu. Štoviše, želiš da Ti svoju nutrinu dam kao milostinju kako bi ju s ljubavlju očistio. Danas sam Ti ju predala u ispovijedi i kad sam izašla iz crkve kao da sam bila u

Ponekad, kada si poželim posvijestiti Tvoju prisutnost, ući u razgovor s Tobom, izvlačim papirić iz kutije s citatima iz Biblije i sva uzbuđena čitam što mi baš u tom trenutku govoriš. Tada mi Tvoja riječ postaje stvarna i opipljiva, sa mnom si i razgovaramo. Često me dirne koliko to bude

Isuse, ti govoriš kako je Sotona u sebi razdijeljen, i da zbog toga njegovo kraljevstvo ne može opstati. Vrijedno mi je bilo to čuti jer se u trenucima suhoće, on doima snažnim, bojim se. Ali ti me ovim riječima smiruješ, ukazuješ mi na zajedništvo s Tobom koje donosi mir, čvrste

Ponekad se borim sa svojim dolascima k Tebi. Uglavnom Ti donosim iste brige, pričam o istim temama, predajem već Tebi dobro poznate čežnje mog srca. Naiđu i trenuci kada se povlačim u svoje želje, kada daleko od Tebe, u samoći, ne vidim Tvoju ljubav i milosrđe, već se predajem sumnjama

U meni se probudila zahvalnost što se brineš za nas, Bože, što nam omogućavaš da s Tobom razgovaramo putem molitve i uspostavljaš osoban i prisan odnos s nama, daruješ nam svoju prisutnost. U molitvi Očenaša, osjećam se sigurno i voljeno. Uistinu me čuješ, bilo to u trenucima slavljenja Tebe, upućivanja

Svakodnevno se borim s izazovima i zadacima koje sam si zadala, s težnjom da ostvarim svoje ciljeve. Vrtim se u krug s obavezama- još samo ovo, još samo ono. I kada vidim da mi ne ide, da ne uspijevam izvršiti sve što sam si zacrtala, obraćam ti se Isuse, i

„U zakonu što piše? Kako čitaš?“ I ja ću ti, Isuse, kao i zakonoznanac, znati odgovoriti na to pitanje. Naučila sam da trebam ljubiti Tebe, bližnjega, i sebe. No ipak, često mi se dogodi da to ostane na spoznajnoj razini. Pomozi mi, Isuse, da kao Samarijanac, ljubav pretočim u konkretno

Je li ti poznat osjećaj kada te negdje ne prime, a žarko želiš biti dio toga? Te ekipe, ali ona je već zatvorila vrata za nove. Ili su vrata otvorena, ali tvoj oblik ne prolazi kroz njihov okvir ma koliko se trudio. Takvih situacija ima puno. Od vrtića, preko škole,

Nisam Te onaj petak susrela u otajstvu euharistije, već u malenoj bebi. Motreći je, pitala sam Te o ovim tvojim riječima. Šutio si, baš poput nje. Ipak, njezine su ručice govorile o Tebi. O ljubavi koja je polagana i nježna. Ljubav koja dodiruje moje obraze zato jer joj se hoće.

Gospodine, kako često znam biti zadivljen gledajući sve ljepote koje si stvorio, slušajući o svim lijepim čudima koji si činio i još uvijek ih činiš. No, čim dođe neka tvoja tvrda besjeda  prestaje osjećaj ugodne zanesenosti, nastupa odmah nelagoda i nerazumijevanje te besjede. Daj mi snage da ne bježim kada

Gospodine, Ti si volio osamu, za sve svoje važne odluke povlačio si se i molio sam. Ponekad si želio da su i Tvoji učenici s Tobom bili u osami i molitvi, no oni su kao i ja radije izabirali spavanje. Neprocjenjivi su mi trenutci kad si me uspio ostaviti budnog

Tko si Ti Gospodine o kojem sam toliko čuo, o kojem toliko znam, a opet tako često se dogodi da Te ne prepoznam kad si pored mene? Ponekad se znam pitati tko si Ti u mom životu, i onda krenu odgovori. Ti si onaj koji mi je darovao život, kojemu

Pođi za mnom ,koliko je samo puta odzvanjalo u meni a ja sam se pravio gluh. Pitam se kako je moguće da Te ne čujem dok me zoveš a istovremeno se trudim svaki dan biti s Tobom? Kako se mogu tako lako odazvati na pozive ljudi za razne svjetovne ispraznosti!

Gospodine, toliko je tužna slika majke kojoj se srce slama gledajući sina na križu. Znaš da majčino srce pruža utjehu i sigurnost, a srce majke koja gleda sina kako umire, je duboko ranjeno. Ti si majci u najtežem trenutku dao utjehu, dao si joj svoga učenika kao sina, i njemu

Sa neba sišao si zbog nas, bio si toliko ponizan i toliko si ljubio ovaj svijet. Kolika je ta ljubav koju ti daješ? Često se pitam, zna li moje srce prihvatiti toliku ljubav? Onda shvatim da upravo Ti možeš mijenjati moje srce. Promijeni moje ljudsko srce, Gospodine, i oblikuj ga

Naš život, i naša smrt u Tvojim je rukama. Ti mrtve ustaješ samo jednom rječju, i daješ novi život pokojnima. Što tek sve možeš učiniti od moga života, ako ti ga potpuno predam? Gospodine, daj mi da slušam tvoj glas, onaj glas koji oživljava. Daj da nikad ne postanem gluha

Gospodine, tvoja riječ ima snagu da ozdravlja bolesne. Samo tvoja riječ je dovoljna. Čega se imam bojati na ovom svijetu, ako sam zagledana u Tebe? Tolike milosti daješ da se često osjećam kako ja, ovako grešna, nisam dostojna primiti tolike darove. Daj da nikad ne postanem slijepa i ohola, već

“Ovaj prima grešnike i blaguje s njima.” Za Tebe sam ovčica vrijedna traženja. U svakoj molitvi i misi veseliš mi se kao otac izgubljenom sinu. Primaš me radosnim osmijehom i raširenih ruku, a ja Tebi donosim mrvicu svoga dana. Ne znam hoću li ikada zapravo shvatiti da je tebi i

Gradi kuću na dobrim temeljima. To je sve što trebaš. Brini o svome stablu kako bi ti ono urodilo dobrim plodom. Toliko me ljubiš da mi svu tajnu radosnoga života otkrivaš u ovim mudrostima. Nema veće sigurnosti od one koju Ti daješ. Na meni je samo posaditi stablo i sagraditi

Isus podiže oči prema ljubljenima. Mirne oči pune utjehe gledaju siromašne, gladne, uplakane i odbačene. Gledaju i tebe. Gospodine, daj da osnažena tvojim pogledom mogu živjeti samo za Tvoje Kraljevstvo, da mogu odbaciti utjehu koja nije od Tebe i hranu koja nije Nebeska. Daj da sebi manja budem Tebi veća.

“On usta i stade.” Ti si rekao, on je učinio. Malom čovjeku bio si iznad pravila i forme. Mora da nije bilo lako stati u sredinu među svim tim farizejima. Primiti zapovijed od nekoga koga svi ostali gledaju tako mrsko. Gospodine, daj da srcem slušam Tvoju Riječ čak i kada

„Onomu koji ima još će se dati neka ima u izobilju“ Bože, jedino ono što želim imati u izobilju jesu dubine odnosa s Tobom. Jedino njih nikad dosta. Jedino Tebe nikad dosta. Hvala Ti što me ne ostavljaš na površini nego me zoveš da ronim s Tobom. Otkrivaš mi dubine

Pripravnost. Ovaj život priprava je za susret s Tobom, Bože. Daješ mi obećanje da ćeš doći, a ja ne želim samo čekati, želim se pripremati za Tebe, želim ići ususret Tebi. Daješ mi cijeli ovaj svijet kao zaručnički prsten da, kad klonem, samo pogledam oko sebe i sjetim se Tvog

Bdijte! Bože želim bdijeti nad odnosom s Tobom. Ići u ono što me čini budnom, a ne u ono što me zavodi u san. Želim da čuvanje odnosa s Tobom bude glavna vodilja cijelog mog života. Pa da idem onim putem na koji me odnos s Tobom vodi, a ne

„Kada Isus ugleda gdje Natanael dolazi k Njemu, reče za njega: Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare“. Isuse Ti poznaješ moje srce, znane su Ti sve moje nakane. Stavljam se na mjesto Natanaela, hodam prema Isusu, On me ugleda kako dolazim i reče za mene:“.....“ Isuse, pa želim li

Nered u nutrini, nered izvana. Nekada to bude nered u sobi ili autu, nekada u jelu i spavanju, nekada u odnosima. Hvala Ti Bože da je tako, da ne mogu sakriti ono što je u meni, da izlazi van na razne načine. Jer to je ono što je očito meni

„Jao vama...“ Isus izgovara ove riječi bez obzira što će ljudi misliti o Njemu. Jer zna da je to što govori istina. A kad su farizeji i pismoznanci to čuli, duboko u sebi znali su i oni, a znamo i mi. Ma koliko god mi ljudi pokušavali, od istine ne

“Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.” 
Danas Gospodine ti zahvaljujem na borbenom duhu koji si mi dao. Biti čovjek nije lako, a nasljedovati tebe je još teže, tako da ti zahvaljujem na daru života i prilici da te

“…nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine.” Gospodine Isuse, daj mi snage da radim ono što i govorim. Da moji postupci uvijek budu na veću slavu tvoju, pa i kada padnem da smognem snage i krenem ponovno.

“Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi.” Gospodine, daj mi mudrosti razlikovati Tvoj poziv od poziva ega, društva, slave ili časti, već da u trenu kad me zoveš budem

Gospodine, hodajući ovim životom lako se odati poroku uspoređivanja. Moja vrijednost je jedino u Tebi, bez obzira koliko su drugi svetiji, pametniji, ljepši ili bolji od mene. Molim te za dar, poniznosti da uvijek ostanem posljednja.

Gospodine daj mi milost da prepoznam i odbacim svo ono “bogatstvo” koje me udaljuje od tebe; sav teret koji nudi privremenu sreću. Daj mi snage da te nastavim hrabro slijediti i kada padnem, da imam jakosti ustati i nastaviti te pratiti do Kraljevstva Nebeskog.

U trenucima tjeskobe i nemira, daj mi Gospodine milost da ti zahvaljujem. Unatoč nepoznanicama koje su neminovne na ovom putu, dopusti mi da poput Marije, predam svoj život tebi i da te slavim. Da mi jedina misija bude kroz svoju svakodnevicu Tebe proslavljati.

Teške riječi mi danas govoriš, u meni bude nemir i žalost. Kako je tužno vidjeti da braća više ne pričaju, da se brakovi raspadaju, da se prijatelji ne poznaju zato što je netko izabrao Tvoj put. Samo zato što se svakim danom trudim biti Tvoje dijete spotičem se o predrasude,

Gospodine, vidim Te kako sjediš i prilaze Ti dječica. Ti polažeš svoje ruke na njih i oni upijaju svaki Tvoj pokret. U tom društvu svi uživaju, ali eto, opet postoje oni koji na taj prizor gledaju drugačije. Koliko često nečiji razgovor, sklad prekidam i želim da bude onako kako sam

Gospodine, danas izjednačavaš važnost muža i žene u braku. Ti mi govoriš kako su oni jedno, ne da netko mora više povlačiti kako bi brak išao naprijed, nego da zajedno, u jedinstvu trebaju ići dalje. Tu čežnju za jedinstvom s nekim usadio si u mene i svakim danom učiš me

Oprost, tako teška stvara. Nije lako pregaziti svoj ponos, mišljenje, izgovorene riječi i onda oprostiti nekome, podariti mu novu priliku. A, evo vidim, Ti to činiš tako lako i s ljubavlju. Daješ mi primjer kako uvijek, bez obzira na okolnosti, ako dolazi iz iskrena srca, oprost je uvijek nužan. S

Danas mi daješ mnoga obećanja, neka me jako raduju, a na drugima se mogu dosta zamisliti. Zašto mrziti svoj život ovdje? Što točno znači? Čine li to oni koji su uvijek mrzovoljni? A opet znam da su sveci žarili posebnom ljubavlju. Kao da im je već dan okus Neba. Gospodine,

Gospodine, vidim sliku pozaspalih djevica. Njihova je namjera bila dočekati Te, međutim nije im to bilo lagano. Tako mi teško pada kad trebam nešto ili nekoga čekati. Još mi je gore, ako ne znam koliko dugo će trajati ta agonija. I sada kad ne znam hoću li dočekati novo jutro

Gospodine, uvijek tražim “lijepe” riječi, koje gode uhu, a Ti danas ipak iznosiš patnju i muku, međutim tu ne stavljaš točku, već završavaš s uskrsnućem. Učenici to nisu čuli, kao da su taj dio preskočili pa ostaju žalosni. Tako često i ja nemam strpljenja slušati do kraja. Slušam samo dio

Ponekad  se i mi ponašamo poput  sluge iz Evanđelja. Napravimo  dobro djelo pa si pripisujemo zasluge. Samim time očekujemo da se više ne trebamo truditi, proći ćemo mi kod Boga. Od sutra možemo sve po starom, uživati u svjetovnom. Uvjereni smo da imamo vremena, stignemo se promijeniti, „neće Gospodar još

Uzmi svoj križ i nosi ga… Ova rečenica djeluje ozbiljno, ali s druge strane spokojno i umirujuće. Nebrojeno puta se uhvatim kako prigovaram na ono što mi predstavlja teškoću. Želim uživati u sreći i radosti  koja mi je lako dostupna, ali nikako nositi ono što izaziva bol, patnju… Gospodine, toliko

Kako je lijepo vidjeti iskrenu vjeru ove skromne žene. Svojim ponašanjem pokazala je da joj ne treba puno. Dovoljna je samo mrvica od onoga što joj Gospodin može dati. Ako se stavimo na njezino mjesto kako bi se mi ponašali? Jesmo li mi toliko vjerni Isusu da želimo samo mrvicu?

Koliko puta smo i mi bili samouvjereni, preponosni, pouzdali se u  same sebe? Gdje nas je to dovelo ? Dovelo nas je do pada, loših misli. Strah od neuspjeha i manjak povjerenja sprječavao je  da se prepustimo Božjoj volji. U svakodnevnom životu nailazimo na prepreke, ali Isus  je uvijek  tu.

Što je najbitnije da ostavimo našoj djeci  i povijesti ovog čovječanstva? Ljubav i Božje bogatstvo. Ne treba se truditi utrostručiti bogatstvo i napraviti četverokatnice kako bi se sigurno osjećali. Treba se truditi steći Božje bogatstvo i život vječni.

Koliko te često sputavaju tuđa mišljenja? Ivan Krstitelj je imao unutarnju slobodu od ljudskog mišljenja, pa čak i pod cijenu vlastitog života. Jeli Božja volja moja stijena na kojoj temeljim svoje odluke? Želim ti biti vjeran Gospodine do kraja svojih dana.

Koliko je velika Martina vjera kada ona toliko duboko vjeruje život svog brata da je Isus bio tu. Što se događa u nama kada nam se nešto dogodi? Vjerujemo li u uskrsnuće kao i Marta? Zamolimo Gospodina barem za grašak Martine vjere i predanja.

Jesam li svjestan da sve što radim tiče se vječnosti? Trudim li se živjeti po njegovim zapovijedima i evanđelju? Svakodnevne izbore trebali bi crpiti iz razboritosti. U molitvi i razgovoru s Isusom treba biti iskren i tražiti njegovu pomoć. Ako se dvoumiš oko nečega danas, zamoli Isusa za dar unutarnje

Na istoj njivi Božjoj raste kukolj i žito. U ovom životu svi imamo jednaku šansu za spasenjem, pa bili mi dovri ili loši. Gospodin ima beskrajnu strpljivost prema tebi. Zato i ti imaj prema sebi kada uvidiš svoju manu. To je znak da čupaš kukolj iz sebe i postaješ pravo

Što sve radimo da osiguramo svoju budućnost? Za kime posežemo kada želimo neki posao ili bilo što drugo što nam je potrebno? Je li to Gospodin ili je to "veza" kojom ćeš nešto dobiti. Dopusti Gospodinu da se on pobrine za tvoju budućnost i razgovaraj s njim. Time predaj sebe

Koliko puta moleći nismo ni svjesni riječi koje izgovaramo, njihove moći i snage. Uzimamo to zdravo za gotovo, očekujući da se ostvari. Zato se iznova trudim osvijestiti važnost onoga što izgovaram, tražeći i otkrivajući Onoga koji me ljubi. Tako otvaram svoje srce za Njegovu prisutnost, preobraženje. Zna me mučiti i

Često zaboravljam da sve što dobro odradim, sve svoje uspjehe i postignuća nisam sama ostvarila. Ostvarila sam to uz Njega. Kao što loza ne može dati ploda bez trsa, tako ni ja ne mogu bez Njega ostvariti neke svoje zadaće. Bilo to vezano uz studentske/fakultetske obaveze ili nešto drugo, bez

Susret Marije Magdalene i Isusa govori mi kako je Isusa uistinu moguće susresti. Ono što je bitno je da otvorimo srce, da Mu se predamo i da budemo spremni prihvatiti ono što nam daje. Sve ono što nam vjera da, od raznih darova, plodova, milosti i ostalih blagoslova, trebamo davati

Ne razumijem uvijek ono što mi Bog govori pa me to često „poljulja“. Osjećam se loše, ne znam što znači to moje nerazumijevanje. Je li za to zaslužno moje stanje suhoće, površnosti, tvrdoće? Ali s druge strane, koliko toga mi je poznato srcu, razumljivo. Kada naša srca prihvate Božju riječ,

Ova prispodoba prava je prilika da se zapitamo kakvo smo mi tlo, odnosno što radimo s Božjom riječi. Dopuštamo li da uđe u naša srca, da nas ispuni i vodi ili jednostavno ne propuštamo u nutrinu kao neka posebna vrsta tla. I o tome ovisi kakve plodove daju našu djela.

Zašto u svemu tražimo neki znak? Treba li nam taj znak kao neka vrsta dokaza ili sigurnosti da ono što radimo jest dobro? Često zaboravljamo kako je sam Isus Krist i više od toga, više od jednoga znaka. Često se dogodi da ne vidimo što je ispred nas jer zatvorimo

Jedan od susreta farizeja s Isusom. Isus je donio nešto novo. Pokazao nam da zakon nije sam sebi svrha i tako mu dao smisao. Ne govori samo u prispodobama ili teoretski, već se vraća na isti izvor kao i ti farizeji. Jasno je to predstavio, tu stvarnost. Mislim da je

Želim doći k Isusu. Ponekad mi se cijela ova stvarnost učini i predobrom. Isus nudi odmor, spokoj duši… Zašto to onda često smetnem s uma? Nekad je potrebna stresna, naporna i za mene tada bezizlazna situacija da se sjetim kako je samo u Bogu mir duše moje. Tada mogu biti

Ove Isusove riječi puno mi znače. Cijeli život slušam evanđelja i čitanja, no većinu od toga ne obraćam pozornost. Ipak, ove su riječi znale kako da se urežu i dotaknu. Valjda me oduvijek dirao Isusov odnos prema malenima. Tu sam se željela pronaći. Pokazuju njegovu nježnost i brižnost. Potiču na

Ove me Isusove riječi ostavljaju o nesigurnosti. Potiču me da dublje promislim što je On time mislio. Govori u negativnom tonu i, kao da gradovima u kojima se najviše dao, prijeti. Pitam se je li se osjećao kao i mi kada se potrudimo i damo sebe, a ne vidimo rezultat.

Ponekad mi se Isus čini dalekim za moje shvaćanje dok Petra lakše razumijem. Pronalazim se u njegovim traganjima i pitanjima. I kako se poistovjećujem s njime, a on gradi snažan i jasan odnos s Isusom, tako i mene usmjerava na Njega i povezuje nas. Sviđa mi se što pita i

Često sam licemjeran, osuđujem druge poput farizeja i pismoznanaca samo na osnovu njihovih vanjskih karakteristika ne poznajući njihovu narav. To je klopka u koju uvijek iznova upadam. Želim progledati srcem, a ne gledati podražajima i nagonima koji me tjeraju u pogreške. Isuse, skini sljepoću s očiju srca moga, dozvoli mu

Gospodine, tako često te poput Petra zatajim pred ljudima u ovozemaljskom životu. Na razne načine čak i nesvjestan toga, pred drugima kao da te ne poznajem. Često je prisutan taj strah i nelagoda od drugih u trenutku koji kao da se nudi da posvjedočim u tvoje ime. Slab sam, nesvjestan

Isuse, dok čitam ovo evanđelje toliko imam osjećaj da govoriš upravo o vremenu u kojem mi živimo. Ma da ne kaže se tek tako da je riječ Božja živa, to bi značilo da je ona uvijek aktualna i da se odnosi na svako razdoblje do kraja vremena. Ono što mi

Imao-neimao hercegovačke krvi, neće ti trebati puno da poželiš Stipu za jarana. Kada ti se ovaj Ero nasmiješi, milina ti obuzme srce. Malo vremena provedenog s njim dovoljno je da ti oživi slika Isusa koji pleše i veseli se na svadbi u Kani. U Stipi prepoznajem lik prijatelja u čijoj

Blizina kraljevstva nebeskog je Isuse ono što mi je teško za shvatiti. Nije mi toliko teško vjerovati u tvoje riječi, ali teško ih je živjeti i biti ih svjestan u svakom trenutku. Pogotovo u današnje vrijeme, vrijeme iskrivljenih vrijednosti i u doba kad velik broj ljudi teži osigurati si obilje

Isuse, ti si toliko moćan da si nama, to jest običnim smrtnicima dao vlast nad zlodusima. Ako je tvoja moć i providnost doista takva kakva jest, zašto si dao vlast onome koji te je izdao? To je pitanje koje mi često dolazi. Međutim, u razmatranju shvaćam da ja nisam u

Gospodine, znam da me svakog dana iznova šalješ širiti tvoju riječ onima koji me okružuju. Ti znaš da je to u današnjem svijetu prilično teško i da često budemo neshvaćeni, čak i osuđivani radi tvoga imena, baš poslani kao ovce među vukove. Ipak, tješi me ono što si rekao o

Isuse, ono što u životu želim je vjera kao kod ovih dvoje ljudi iz evanđelja. Upravo onda kada se sve čini izgubljenim, promašenim i kada razmišljam o tome kako ne postoji ništa što me može izliječiti - da tada znam i da sam svjestan kako je tebi sve moguće, čak

Bože, Ti me šalješ u svijet, u nepoznata mjesta i među nepoznate ljude, a ja sam po sebi ne znam konkretno što mi je činiti. Ipak, nije me strah. Dao si mi savjest koja mi govori da dolazim u miru i ljubavi. S takvim pristupom neću pogriješiti. Dao si mi

Da bi mi Bog slao nove milosti, trebam ih biti spreman primiti. A mogu li ih primiti ako mi je srce zatvoreno i prljavo od grijeha? Teško. Onda, što činim po pitanju toga? Ispovijedam li se redovito, kajem li se iskreno zbog svojih grijeha, molim li zlatnu krunicu? Jesam, ali

Ako se Isus, sin Božji, družio sa grešnicima i carinicima, tko sam ja da se uzvisujem pred bilo kim? Dapače, vjerujem da sam pozvan češće biti s onima kojima treba više ljubavi, pomoći, svjetla, smisla i vjere. Tamo gdje me Bog šalje je mjesto na kojem trebam svijetliti. I kad

Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetome: „Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi“. Ova rečenica me prisjetila na ono što sam doživio kada sam prvi put u potpunosti, bez zrna sumnje, povjerovao Božjoj ljubavi. Obasjan neopisivom milinom i radošću koja ispunja duh, dušu i tijelo, u tom trenutku osjetio sam da

Isuse, toliko sam zahvalan što sam Te upoznao. Doživio sam Tvoju ljubav i milost u punini i sada jasno vidim Tvoju prisutnost u Presvetomu oltarskom sakramentu. A svjestan sam i odgovornosti koje su mi dane uz tu milost, i zbog toga želim samo jedno: da budem pripravan za susret s