I poče razmišljati u sebi! Osjećam da mi danas ne govoriš samo o pohlepnom bogatašu. Tvoje poruka je uvijek dublja. Počinješ mi pričati priču o tome kako je on samo počeo razmišljati u sebi o svom izobilju. U toj priči, bogataš razmišlja dalje, pa se mori brigom kako sačuvati to izobilje. Te misli idu opet dalje, izobilje će mi omogućiti lagodan život i uživanje, više se neću morati brinuti o tome imam li ili nemam, jesam li sretan ili nesretan – moći ću samo uživati…
Ti, zapravo, i mene danas pitaš – što je to moje izobilje u životu, o kojem ja samo razmišljam? Koliko me te misli o okupiraju? Jesam li u stanju da to samo želim sačuvati? Jesam li u stanju lažne sigurnosti? Zaboravljam li da me u svakom trenutku možeš pozvati, a ja možda nisam svjesna da ću tek tada shvatiti da te nije bilo u tom mom izobilju.
