Ponekad se i mi ponašamo poput sluge iz Evanđelja. Napravimo dobro djelo pa si pripisujemo zasluge. Samim time očekujemo da se više ne trebamo truditi, proći ćemo mi kod Boga. Od sutra možemo sve po starom, uživati u svjetovnom.
Uvjereni smo da imamo vremena, stignemo se promijeniti, „neće Gospodar još zadugo doći, okasnit će On“.
A što ako Gospodin dođe sutra i preduhitri nas, hoćemo li biti spremni otići s ovog svijeta? Hoćemo li biti spremni pogledati Gospodina oči u oči? Zar ne znamo da nam nije dano onoliko dana koliko mislimo?
Pomozi nam Gospodine da i mi budem poput poniznog i vjernog sluge koji radosno iščekuje Gospodara da se vrati sa svadbe.