Da ovog trenutka uzmem povećalo i stavim ga iznad svoga života, ne bi sigurno vidjela obrise Božjeg kraljevstva. Gledajući samo svoje grijehe, slabosti, padove, osporavam li Bože tvoje remek djelo? Tko sam to ja, da Tebi, Stvoritelju svemira, kažem da ima zrno koje ne uspijeva, kvasac koji neće uskisnuti. Daj nam Bože oči kojima ćemo na sebe gledati kao što nas Ti vidiš, srce koje će zagrliti svoj život i ljubiti ga kao što majka i otac grle svoje dijete. Na kraju te molim za poniznost srca da spoznamo da smo Tvoja remek djela.
