Gospodaru, kako često zaboravim da sam ja samo upravitelj… Pa si prisvajam ono što je tvoje. Uzimam. Rasipam. Uništavam.
A kad mi kažeš “Položi račun jer više ne možeš biti upravitelj!”, o, kako se ljutim! Uzimaš mi ono što je moje! Prijatelje, obitelj, posao, ušteđevinu! Moju sigurnost i sve za što sam se vezala! A nepošteni upravitelj kojeg spominješ, on se ne buni. Ne ljuti se. On poduzima. Koristi snalažljivost kojom si ga obdario da izgladi račun sa svijetom i ondje si priskrbi utočište. I gle, pokupio je pohvalu! Ti hvališ tu snalažljivost, korištenje talenta! Znam, Isuse, trebala bih izgladiti račun s tobom, a ne sa svijetom. Ali… kojim ću ja talentom popraviti naš odnos?
