nadnice

Gospodine moj, koliko sam puta uzeo Tvoje milosti zdravo za gotovo, ne osjećajući potrebu da Te zazivam kada je život bio ugodan. Kako li ću biti produhovljen u krizi, ako nisam zahvalan u blagostanju? Kako li ću vjerovati da me možeš izbaviti iz lošega, ako ne prepoznajem da djeluješ u

Toliko smo zauzeti svojim poslovima i obavezama, da nismo u stanju prepoznati Isusov poziv koji kaže „slijedi me“. Važnije nam je obaviti sve obveze u danu, pa tek onda, ako ostane ponešto vremena, s velikom ga mukom izdvojiti za molitvu. Isuse, znam da Tvoja ljubav nije proračunata, i zato Te

Često te od buke svijeta i brzine života ne mogu čuti. Kad sam okružena uvredama i nepravdama  vrtim se oko sebe i gunđam. Tad nastupi slabost jer zanemarujem Tvoju prisutnost i nježni pogled koji je spreman čuti moje vapaje.  Gospodine molim te da zajedno s Tobom nosim svoj križ. Da u

Često se pitam kakva je moja budućnost, kad će se ostvariti određeni ciljevi, snovi, čežnje moga srca?  Planiram, ali ne prepuštam. Volim držati konce u svojim rukama, dok s druge strane želim biti vođena Njegovom desnicom. Osjećaj zabrinutosti počne vrviti kroz mojim mislima. Što ako..? Možda sam trebala drugačije? …

Za čim čezne srce moje? U kojem smjeru gleda? Na sto se osvrće ? Sto traži? U što vjeruje? Čemu se nada?  Ne dopusti Isuse da se navežem na ovozemaljsko, propadljivo. Neka svaki moj korak bude prožet slobodom srca. Dođi u moje odnose, razgovore.  Neka tvoja Riječ Isuse bude svijetlo

Još nam mnogo lijepoga priređuješ i predivna je avantura koračati s Tobom i nalaziti Te. Sve što jesam i što imam dolazi mi od Tebe. Podaj mi milost da zastanem i zaronim u svoje srce te, poput Marije, preberem sve milosti koje si mi poklonio. A što li tek slijedi?

Molim Te da u korijenu iskopam i bacim od sebe sve što me udaljava od Tebe. Što god to bilo. Koliko god boljelo. Kako god završilo. Ništa važnije od Tebe nije. Ništa ljepše od Tebe nije. Ako Tebe nemam, što mi vrijedi da sve drugo imam. Ništa drugo nije Ti.

Pravi slavonac kojeg ako ne skužiš po govoru, onda ga prepoznaš po osmijehu. Silvijo je osoba s kojom je jako teško ne biti radostan. Možete pokušati, ali vam neće uspjeti. U svakom susretu donosi Boga svojom radošću, pun životnog iskustva te uvijek lijepih riječi o drugima. Rekao bih da je

Isuse, tvoj mi ton zvuči pomalo oštro, ali je zapravo poticajan. To je ton koji potiče na iskrenu ljubav, ali ljubav za koju ne postoji apsolutna točka. Ljubav koja iz dana u dan biva sve veća te ide u dubine i visine, a usmjerena je prema bližnjemu. Ako ne ljubim

Bože hvala ti što si nam ostavio Duha Svetoga. Često mi se dogodi da se oglušim na tvoje zapovijedi. Duše sveti molim te prosvijetli moje misli i moja djela da cijelim svojim bićem slavim Gospodina. Bože molim te da ne zaboravim da je Duh Sveti uvijek uz mene i da

Bože hvala ti na evanđelju. Hvala ti što si nam ostavio pisani dokaz tvoje ljubavi. Molim te za dar razumijevanja evanđelja. Molim te makni od mene duh oholosti i mišljenje da je moje tumačenje evanđelja jedino istinito. Molim te Isuse blagoslovi moje misli.

Isuse, hvala ti što one odustaješ od mene. Molim te daj mi hrabrosti da i ja ne odustajem od svoje braće. Šalješ me da pasem tvoje ovce, a i sam sam jedna od njih. Molim te da u drugima vidim braću a ne grešnike.

Luka je velikodušan i hitar pomoći kad ga zoveš u zadnji čas. Tako je još kao osnovnoškolac jednom uletijo među nas "stare" u SKAC-u i rezao maslinove grančice do sitnih sati - ko veliki! On je strpljiv stariji brat i odvažan sin koji će mamu odaslat u duhovne vježbe u

Hvala ti Isuse što misliš na mene. Hvala ti što me toliko ljubiš da me pozivaš na vječno zajedništvo s tobom. Molim te daj mi snagu vjere da ti uzvratim tu ljubav.

Isuse, hvala ti što me čuvaš. Molim te daj mi snage da I ja čuvam tebe I tvoj nauk u svijetu. Molim te da se ne oglušim o svoje poslanje već da ga prigrlim i svojim primjerom naviještam tebe.

Gospodine, danas te molim za radost. Hvala ti što si me stvorio. Hvala ti na mojoj majci. Hvala ti što sam od početka dio tvojeg plana.Molim te da se radujem svakoj novoj osobi koju staviš pred mene kao što su se Elizabeta i Ivan radovali Mariji i Isusu.

Hvala ti Isuse što nas podsjećaš da nismo sami. Često zbog muke ovoga svijeta zaboravimo na tebe. Zaboravimo da je svaka naša bitka u tebi već pobijeđena, svaka naša tuga s tobom je sreća. Molimo ten e dopusti da zaboravimo tko je već pobijedio svijet.

Isuse, Duh Sveti kojeg si poslao je među nama! On je među onima koji čuvaju tvoju riječ. Oni koji čuvaju tvoju riječ imaju Tvoju ljubav i Tvoj mir. Ti zajedno s Ocem kod njih stanuješ i blaguješ. Tvoj mir nije od ovoga svijeta i blago onima koji su ga spoznali.

Gospodine. Ti si nam dao svoju zapovijed: „Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas!“ Ti si položio život svoj za čitav svijet. Ti si nam pokazao što je to ljubav. Svojom ljubavlju si spasio svijet. Sada je red na nama da pokažemo što smo naučili od Tebe. Vrijeme

Isuse, dopusti mi da ostanem u tvojoj ljubavi! Naoružaj me svojim mačem ljubavi da budem sposoban čuvati Tvoje zapovijedi. Toliko mnogo tražim od Tebe, a tako malo dajem. Tvoje riječi su milost koja ispunjavaju moje biće s radošću. Ta radost će mi omogućiti da stvaram dijela koja će me dovesti

Gospodine! Ti si pravi trs, a Otac Tvoj - vinogradar. Ja ću se potruditi kao loza, dati sve od sebe da ti donesem plod! I to ne samo zato jer ne želim biti odrezan i gorjeti u ognju, NE! Želim pridonijeti tvom vinogradu da tvoj Otac ima što bolje vino.

O Isuse! Mir si nam svoj dao, no moje srce se i dalje uznemiruje. Reci mi, molim Te kako da zaista prihvatim Tvoj mir? Ti si nam pokazao što je to ljubav prema Ocu. Svijet je spoznao da Ti ljubiš Oca kada si prihvatio svoj križ. Daj mi snage Isuse,

Isuse, daj mi snage da čuvam tvoje zapovijedi! Daj mi da budem dostojan tvoje ljubavi! Ponekad mi je iznimno teško čuvati tvoju riječ, no dat ću sve od sebe ovaj put! Zaista želim da dođeš i nastaniš se kod mene. Bit ćemo najbolji cimeri ikada. Otvoriti ću ti svoja vrata.

Mislim da je od svih zapovijedi ova najteža „ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio.“ Često ni sami sebe ne volimo, ne prihvaćamo, a kako ćemo onda tek nekog drugoga. Koliko teška zapovijed nam je dana, a koliko milosti se nalazi iza nje. Koliko blagoslova nam daje, kolika nam

Njegova ljubav je nemjerljiva, bez granica, okvira i kalupa. Razmišljam se koliko puta sam htjela moći voljeti bez očekivanja, bezuvjetno. I koliko često sam padala na tom putu. Koliko često sam bivala razočarana u ljubav ili u ono što sam mislila da je ljubav. Sve dok nisam upoznala Njegovu. Beskonačnu,

Poziva te na dug i iscrpan put prema vječnosti gdje je pripravio mjesto samo za tebe. A kako bi stigao do Njegovih vrata poziva te na ono najljepše, na odnos s Njim. Odnos Oca i djeteta, onaj iskreni, neiskvareni odnos pun ljubavi, razumijevanja i praštanja. Poziva te da mu u

Koliko često smo se i mi kao i Židovi u ono doba pitali ista ili slična pitanja. Koliko puta smo čeznuli za svojim spasiteljem, a u isto vrijeme smo odbijali biti spašeni. Koliko često smo odbijali Njegove putove i Njegovu pomoć. Bog je silan, a ne nasilan. Daje nam slobodu

Dajem ti izlaz iz boli, iz straha, iz samoće. Grijehu zalupih vrata. Tvoj život mijenjam, Otac me poslao kako ti, nejaki čovječe, ne bi zauvijek patio. Dok te zlo ovog svijeta zavarava Ja sam tu da ti operem oči, da tvoj vid izoštrim i pokažem ti put k Ocu mom,

Duh je onaj koji oživljuje,tijelo ne koristi ništa.Pokušao sam nahraniti tijelo,požude koje it njega kreću, a izgubio volju za životom. Jesam spreman izgubiti tijeloza duh, vjerujem li Isusu da"Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa?" Isuse, molim Te hrabrosti, oslobodi me straha za tijelo, da nisam gladan rob

Srušio se život, planovi u temelju,lijepa fasada, a velika ruševina.Trebalo ispočetka, a prije toga,dug put vratiti se do početka. Sveta misa vratila je život,nahranila duh, odozgor,srce živo, boj se vodi. Priznajem li svoju ispraznost,bez liturgije da nema spasa,kad Isus kaže  "Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život

“Da, Gospodine, Ti znaš da te volim!” Šimun Petar već je poznavao Isusovu ljubav. Mogu li i ja reći isto svome Gospodinu? Uloviše učenici ribu, na Isusovu riječ. Ali, uloviše toliko ribe da je nisu mogli izvući iz vode. Tako je to i s Njegovom ljubavi. Ako se ne odazoveš

“ Ja sam! Ne bojte se!” I apostoli su bili zbunjeni vidjevši Isusa. Oni u lađi na uzburkanom moru, a On po vodi hoda. Shvatila sam da je moja vjera kao more. Naleti oluja i poljulja ju. Dođe Isus i smiri ga u bonacu. Ali, da bih Isusu dopustila da

Zoveš me Isuse. Da dođem Tebi. Ovakva kakva jesam. Sada u ovom trenutku. Zoveš me da sa svim svojim brigama i teretima dođem. Da ih na Tebe svalim. Jer Ti ćeš me odmoriti. Dolazim Ti, Isuse. Nosim Ti bol svoju i uplašenost. Dajem Ti breme svoje i suze. A Ti

Voljela bih kada bih Te mogla ljubiti barem kao što Otac Tvoj ljubi tek zjenicu Tvoju. Voljela bih kada bih Te mogla slijediti onako kako si Ti slijedio Očev poziv. Kao što Otac Tvoj Duha ne daje na mjeru, ne daje ni Ljubav - jer Ti si Duh, Ti si

Nekada sam ona koja prebiva u tami. Ona koja istu ljubi. Uvijek je lakše ovladati zlom u sebi nego dopustiti Kristu da ti rasvijetli srce. Da me barem svaki put kada griješim zaslijepi Svjetlost koja se spustila na zemlju zbog mene, a ne tama koja me pokušava raniti. Lako je

Kakav sam ja to čovjek? Ako sam svojim grijehom najsvetijeg od najsvetijih poslala na križ? Poslala sam Sina Čovječjeg. Kolika je moja vjera kada se bojim patnje, padova, boli - života? Kolika je bila Isusova vjera kada je pad, bol, patnju podnio? Za mene. Za moj Život i novo rođenje.

“Propovijedajte evanđelje svemu stvorenju”, rekao je Isus apostolima. I ja sam jedna od njih, onih kojima si ostavio živu riječ da ju donesem drugome. No, znam Isuse, da često nisam poslušna kao apostoli tada, da su druge i nebitne riječi u mojim ustima. Ti govoriš, tko uzvjeruje, bit će spašen,

Poznata nam je poštapalica o nevjernom Tomi. On nažalost nije bio među učenicima kada je Isus prvi put došao. Svi ostali vidjeli su kada im je Isus pokazao ruke i bok. Možda ni ostali ne bi povjerovali u ovo svjedočanstvo da ga svojim očima nisu vidjeli. Zanimljivo je kako to

Isus se ukazao Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. Vidimo da On ne gleda njezine grijehe i njezinu prošlost. U njegovim očima ona je bez obzira na sve vrijedna i dostojna susreta s njime. Gleda na nju jednako kao i na svoje učenike koji su od početka bili

Isus se brine za svoje učenike i ukazuje im pravi put. Zna da su gladni, da nemaju hrane za jesti i otkriva im što činiti kako bi je uhvatili. Isus poznaje i svakoga od nas i isto tako brine se o nama. U današnje vrijeme rijetko susrećemo ljude gladne kruha

Postoje samo 2 pojma koja bi najkraće, tj. sažeto mogla vrlo dobro opisati Anu - samodisciplina i priroda. Samodisciplina uključuje volju, odlučnost, upornost i znanje upravljati svojim vremenom, ali uključuje i manje poželjne atribute kao primjerice tvrdoglavost. Namjerno sam dodala tvrdoglavost jer me često začuđuje (ili fascinira) koliko Ana može

Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Isus je svoje učenike upitao ova dva pitanja. Isto pita i nas. Pa zašto se bojimo, zašto mu ne vjerujemo u potpunosti kada smo se već toliko puta osvjedočili što sve čini za nas? On želi da mu prepustimo sve svoje brige

Dvojica učenika na putu za Emaus susreću stranca. Ne prepoznaju da je to Isus. Baš kao i oni, ja isto mogu susresti Isusa u bližnjima i osobama koje susrećem u životu međutim često ga ne prepoznajem. Kako se odnosimo prema ljudima u mojoj okolini? Bismo li se isto tako ponašali

Baš kao Marija Magdalena u današnjem evanđelju i mi često ne prepoznajemo Gospodina. Nismo svjesni njegove prisutnosti ni djela koja za nas čini. Tražimo ga na pogrešnim mjestima i u pogrešnim stvarima. Gledajući u svakodnevne brige i blještavila ovog svijeta zaboravljamo na njega koji je jedini pravo svjetlo. I kada

„Da nisam ja?“ - u redu je da se svaki od učenika, pa i svatko od nas to zapita. Jer to što sam danas uz bok Isusu ne znači da već sutra neću biti sposoban izdati ga… Kažu da svatko ima svoju cijenu. Ispitajmo svoju nutrinu: kojih je mojih sramotno

Isus je duboko potresen u duhu što će biti izdan od jednoga od najbližih prijatelja. „Što činiš, čini brzo, završimo s tim… boli me gledati te kako izdaješ moju ljubav“. Više od nadolazećeg trpljenja, boli ga što je odbačen od učenika s kojim je dijelio sve. Više od mojih grijeha

Marta ne razmišlja previše shematski o spasenju – Ljubljeni je osvojio njeno srce i ona mu je dala svoje. Samo mu želi biti blizu. Idu mi na živce ljudi s takvom iracionalnom vjerom i ljubavlju, zavidnom snagom za svakodnevnu borbu i onim napornim istinitim osmijehom koji me probada u središte

Evo jedne opomene meni i svima onima koji čitaju današnje evanđelje. Prihvatim li Isusa i krenem li za Njim, posvjedočim li ga svojim djelima, mogao bih izgubiti ugled na faksu, poslu, među prijateljima i možda ne budem prihvaćen pa čak i izrugan na taj račun u društvu. I tih situacija

Danas sam shvatio da sam ja više vjernik djela, a ne zaljubljenik u lik Isusa Krista. Zašto? Razmatrajući riječi Isusove “ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte” shvatio sam da ja često Isusa tražim kroz neka djela kao što su darovi, čuda, utjehe, svjedočanstva i slična djela po kojima se

A tko si ti? Često i sam postavljam to pitanje dok se osjećam razapeto između svijeta i Isusa. Danas sve više ljudi niječe Boga, a ja se osjećam kao netko tko halucinira kada razmišljam o Bogu, ja se trudim vidjeti Boga u svemu, a svijet ga odbacuje. Isuse jednostavno tvoj

„Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu.“ Zašto se sagnuo? Zašto nije nastavio sjediti? Čim su ju doveli, Isus ju je zavolio. Kao bludnica, vjerojatno nije bila pristojno obučena, već je bila razgolićena. Svi ju gledaju s prijezirom, gađenjem i s visoka. Doživljavaju je kao otirač – da

Stražari - sigurno su bili veliki, kršni, mišićavi i jaki. Istrenirani na ekstremne uvijete, otporni na udarce. Puni sebe, oholi, nasilni. Izgubili empatiju i osjećaje. Ne toleriraju pogreške i protivljenja. Onda se pojavi Isus i, kao što David praćkom pogodi Golijata, On ih pogodi svojom riječi. Najednom, od sve te

Kakva li je tek Isusa žalost obuzimala kad se morao vratiti u svoj kraj, a tamo ga preziru. Ne želi, jer zna što ga sve čeka, ali zna da treba tamo biti. Koja mučnina je bila u Njemu prisutna. Isuse, predajem Ti sve svoje nepoželjne dolaske, kada su mene preziralii

Zašto je teško prihvatiti Njegovu riječ? Jer je tvrda i ne probavlja se lako. Izraelci su narod „tvrde šije“ i teško prihvaćaju ono što im ne ide niz dlaku. Tako ni Isusa. On ih poznaje i svakomu kaže što treba čuti, ali se oni oglušiše jer ne žele promjenu.Grijeh je

Naša Gloria - koristeći riječ 'naša', najbolje se može opisati njezina prisutnost u SKAC-u, jer je ona tu za svaku osobu. Ne moraš biti etimolog kako bi poznavao porijeklo njenog imena. Dovoljno je provesti s njom par sati i shvatit ćeš da ona sve što radi stvarno radi na veću

Dolazi čas – sada je! Izrečeno prije dvije tisuće godina, a odjekuje do ovog momenta. Moja duša mora biti konstantno uronjena u svetu Prisutnost, jer nikad ne zna kada je trenutak odluke – uskrsava li na život ili osudu. Isuse, previše te volim i ne želim nikada pomisliti na ovu

'Isus uziđe u Jeruzalem', što znači da je to uzvišeno mjesto na koje se treba uspeti, a vrhunac Jeruzalema je upravo križ. No, da bi se uspjeli popeti do križa, potrebno je prethodno očistiti se od grijeha. Koliko je u svijetu slijepih za Boga i njegovu dobrotu, uzetih od Božje

Nekad bivamo u tako velikoj agoniji duše i ne možemo se svojim snagama izvući iz te tamne noći kojaje nastupila. Čak u tolikoj mjeri da nemamo snage ni zavapiti Isusu da nas oslobodi iz toga stanja. Poput sina kraljevskog službenika, gotovo da smo duhovno mrtvi. Tada Bog dolazi u „Galileju“-

Momenti rasrđenosti, zavidnosti, povrijeđenosti, ljubomore i samosažaljenja pojavljuju se na marginama teksta kao raščlamba starijeg sina. On je koncentracija navedenih momenata. Ontološka ljepota biće čini privlačnim, željenim. Koncentrirajući u sebi momente koji me zatvaraju od relacije prema drugome bivam negledljiv, lišen privlačnosti koja spaja objekte – „i ne htjede ući“.

Udaljenost zamagljuje valorizaciju. Neproporcionalnost dvaju različitih objekata poprima svoj istinski iskaz tek u bliskom suodnosu. U zauzetosti prema svojem stvorenju, Stvoritelj se pokazuje bliskim – zato sam ih preko proroka sjekao i ubijao riječima usta svojih. U blizini pred većim, manji objekt prepoznaje svoju veličinu – ne usudi se ni

Pripravljaš svoje tijelo u tijelu bez nečistoće kako bi kao neokaljan prožeo nečistoću svijeta „iz dubine podzemlja ili gore iz visina“. Tijelom oznakovljuješ svoju prisutnost. I kao takav ne možeš ne utjecati na svoje stvorenje. Tijelom je izražena prisutnost u materiji stovrenog. Svetim Tijelom moje svakodnevlje činiš smeteni ukoliko svetost

Motrim proces otvrdnuća i shvaćam kako otvrdnućem vlakna objekta koji se otvrđuje bivaju skupljena, ona se ne proširuju, već se sabijaju, objekt se skuplja u sebe, postaje sve neprobojnijim, tvrdokornim. Kao takav, otvrdnut objekt lišen je komunikacije, mogućnosti dijaloga i komunitarnosti. Uz to, promatram kako je grijeh često definiran kao

Čovjek u crnom, ne možete ga ne uočiti. A iznutra čisto srce i mir! Goran osvaja svojom duhovitošću i jednostavnošću, osim kada piše filozofsko-teološke tekstove, ne želim reći da tad ne osvaja nego da nije jednostavno :D. Vidi puno dublje nego što mislim, osjeća puno više no što kaže. On

Promatram stvoreni svijet prije moga bivanja, još dalje, promatram svijet u njegovom stvaranju, širinu svemira, ništavilo u kojem započinje bujati silovitost, kozmos koji je još u kaosu. Promatram sile koje se raspršuju, promatram nered i ruku koja ga uređuje, Riječ koja postavlja granice, koja mu daje „zakone i uredbe“. Ubačenost

"Nemamo sada... ni mjesta" - jedino mjesto u kojem sveopća nestalnost pronalazi svoje smirenje nalazi se u tvome oprostu. Tvoj oprost sabire slomljenost, sve fragmentarnosti u kojima sam razdan tvoja ljubav sabire poput vezivnog tkiva i time umiruje moje biće u tebi. "Primi nas slomljene duše, duha ponizna" jer tek

„Svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada“ – pred mojim očima otvara se mogućnost promašenog bogoštovlja. Promatram Tvoje dolaske u prostore koje sam tebi otvorio i koji opstoje zbog Tvoje prisutnosti. Srce koje traga za ljubljenim usmjerava svu svoju pozornost na pokrete ljubljenog i odmiče sve

Neizvjestan mi je današnji dijalog vinogradara i gospodara vinograda o statusu jedne smokve. Dolazi mi tako pitanje što smokva proživljava u trenutku kada dva autoriteta o kojima ovisi raspravljaju o njenoj egzistenciji? Možda je do sada pozive na obrat u svojoj plodnosti uzimala kao nešto nerealno ili je znakove plodnih

Pravedan čovjek... Bogu je očito bilo bitno i dovoljno da je čovjek koji se brine o Bogu i njegovoj majci na zemlji pravedan jer ga je jedino tako opisao. Koliku bitnost ja pridajem kada riječ „pravda“ ili „pravednik“ izlazi iz mojih usta i koje to značenje ima? Posut ću se

Izazovan je taj pogled na vinograd. Znoj i težak rad s jedne, te zajedništvo, obilje sočnih plodova i ljepota vinograda s druge strane. Pa one male stvari poput sitnih razgovora i šala među redovima, smijeha ili kratke okrjepe u hladu pod krošnjom kada cijeli taj težak posao dobiva smisao. Već

Često nas grimiz i isprazne gozbe ovoga svijeta zasljepljuju da ne vidimo provaliju ispred vlastitih vrata. Naše ustrajanje prema današnjem evanđelju može dovesti do toga da ta provalija bude nepremostiva. Čovjek koji gradi svoj život na vanjštini kao da je uvjetovan da u nutrini jednog gubavca ne može tražiti mudrost.

Hrabri su ova dva Zebedejeva mladića i njihova majka. Nakon što im je obznanjeno da ga čeka smrt i uskrsnuće,tražiti Boga za biti s njim tik uz prijestolje, to mora imati uporište u dubokoj ustrajnosti i vjeri, ali istovremeno u neznanju jer ipak ne znaju što ištu. Stojeći danas pred

Uzak put je odijeliti nečije riječi od djela, a još uži je promatrati usklađenost svojih riječi i djela. Pa mi dođe misao koliko puta me Bog daruje nekom dragocjenom spoznajom čitajući Riječ, a ja kao pismoznanac ili farizej je prisvojim kao svoju, te ne nastojim da ona zaživi u meni.

U današnjem evanđelju Riječ spominje mjeru. Riječ i mjera u kombinaciji me skoro uvijek vrlo lako uprisutne. Pa se danas pitam koliko puta sam se uhvatio u ulozi sudca zbog svojih riječi koje nisu bile nabijene mjerom Riječi. Zbog riječi koje nisu natresene iz tišine, blagosti, milosrđa i oprosta. A

Petar, Ivan i Jakov imali su čast biti u prisutnosti Isusovog preobraženja.Petar kaže kako im je dobro ondje biti. Kako bi i drugačije moglo biti u Isusovoj prisutnosti! Znaš onaj osjećaj kada moliš, sam s Gospodinom, izričeš mu svoje prošnje i osjećaš mir koji ne bi nigdje drugdje mogao osjetiti?

Sve što smo ovih dana o oprostu slušali u Evanđeljima Isus danas pokazuje u praksi. Isus oprašta ženi koja mu je iskazala veliko poštovanje. Pretpostavljam da je bila na lošem glasu te su u nju upirali prstom i sudili ju zbog njezinih grijeha. Isus je iznad toga. On ne gleda

Evanđelja su ovih dana poprilično u znaku oprosta. Danas nam Isus govori kako ako se ne izmirimo sa svojim bližnjim nećemo ugledati lice Božje. Kako je lako nekoga uvrijediti i učiniti mu nešto nažao ali oprostiti ili tražiti oprost… e to je već nešto puno teže. Kada god razmišljam o

Marijana je vjerna prijateljica uz koju se svaka djevojka može osjećati lijepo i ugodno. Kada imaš nekakav problem uvijek će te saslušati i pomoći ti da se ugodno osjećaš. Njena empatija omogućuje drugim ljudima da joj se lako povjere i otvore.Ako želiš dobru šalu ilizabavu uvijek to možeš pronaći kod

Kad dijete ugleda igračku u koju se zaljubilo na prvi pogled ono moliroditelje da mu tu igračku priušte, tako i mi „gnjavimo“ svoga nebeskog Oca kada smo u potrebi da nas čuje. No roditelj najbolje zna je li to za što dijete moli prikladno za njega. Ako djetetu ne treba

Zadnje riječi današnjeg Evanđelja odmah su me podsjetile na dragu mi pjesmu koja kaže „Evo ovdje je nešto više od Jone, evo ovdje je nešto veće od hrama“, pjesme koja se vrlo često pjeva na klanjanjima. Ta me pjesma podsjećadok klečim pred Presvetim pred kime sam ja to, kako dalje

Isus danas kaže da što god učinimo nekom od njegove najmanje braće da smo i njemu učinili. Tko su ta najmanja braća? Naši bližnji. Ako se bilo tko od njih nađe u potrebi, je li naše da samo stojimo ili da damo sve od sebe daim pomognemo? E pa mislim

Prvo što mi se javilo kroz ovo evanđelje je pouzdanje u Duha Svetoga a druga misao je bila čitanje Sv. Pisma. Kroz ovo evanđelje imao sam osjećaj kao da mi Isus govori na koji način se trebam pripremiti za korizmu i oduprijeti se napastima koje vrebaju na svakome koraku. Želi

Fasciniran sam koliko poziva imamo od Boga kroz dan a da ni sami nismo svjesni i što mi je genijalno to što se Bog nikada ne umori pozivajući nas. No koliko često slušam Boga, činim li to samo kada meni odgovara? Na meni je da donesem čvrstu odluku i pođem

Jednako kao i Ivanovi učenici imam toliko pitanja za Isusa, zašto ovako ili zašto onako? Imam osjećaj da se u svakome mome zašto budi sumnja prema Bogu. A Bog otklanja sumnju moga srca na način da me uvijek pripremi za odgovor koji će mi dati. Najbolji način pripreme jest post,

Tomu nije teško susresti. Što zbog natprosječne visine, što zbog osmjeha koji se često nalazi na njegovu licu, a otvoren je za svakoga koga može uočiti (a s Bogom mu dane visine to nije teško). Tomislava znam s Mljetovanja, Kursilja, Marije Bistrice, Misa mladih, raznih izleta, rođendana, zajedničkih stričeva... Nije

Zanimljivo je kada te netko pozove da dođeš u goste uvijek uzmeš sa sobom neku sitnicu kako bi se zahvalio na pozivu. I onda dođe Isus i kaže ti ako želiš doći do mene i ako me želiš slijediti moraš nositi križ. Isus traži da budem suprotan svijetu, traži predanje

Toliko puta se želim pokazati ljudima kako molim, kako vjerujem i onda dođe Isus i kaže mi ajde budi u tišini i razgovaraj s Ocem, ajde potiho čini dobra djela, ajde uđi u nutrinu svoga srca i pronađi me, tamo te čekam. Ovo mi govori kako bih mogao na jedan

Podosta puta se ponašam kao Petar, govorim Isusu što sam sve učinio za Njega kao dijete koje je željno pažnje i primjećivanja, želim se dokazati da sam najbolji pred Bogom. Isus, usuditi ću se reći, podosta hladno govori: "Onaj koji je prvi biti će posljednji." Isus želi od mene da

Ti si Pastir, a ja sam neka tvrdoglava ovca. Uporno bih samu sebe vodila. Kada vidim da to baš ne funkcionira, upratim prvu ovcu do sebe pa se još "za ne falit" srdim na nju što me povela u krš. A Ti me ne možeš ljupkije zvati nego što činiš.

Tko ne primi kraljevstva Božjeg kao dijete.. Javlja mi se pitanje: "Dijete, malo, ne zna ništa, a prima Kraljevstvo Nebesko?" Odgovor koji sam od sebe dolazi: "Samo otvoreno, iskrenog srca..." Nastavljaju se pitanja sama po sebi: "A kako ja primam kraljevstvo Božje? Da li kalkuliram? Da li mi je neugodno

Kako odmiče Valentinovo trgovine polako miču srca iz izloga, čokolade više nisu na akciji i izlasci s voljenom osobom opet postaju „obični“. Današnje evanđelje vraća nas u temu ljubavi, ali ovaj put o njoj govori najbolji predavač- onaj koji i je sama Ljubav. Tko nam može bolje prenijeti istinu o

Današnje evanđelje budi u meni neizbrisivu želju da svojim životom slavim Gospodina, da svojim djelima prenosim Njegove blagoslove posebno na ona mjesta gdje su mir i ljubav najpotrebniji te da svim srcem ljubim bližnjega svoga čisto i potpuno, baš poput Oca nebeskoga. Čvrstom vjerom i s pouzdanjem u Božju providnost

U ovoj posve kratkoj crtici iz Isusova suživota s njegovim učenicima, poruka koja se šalje je jasna: inkluzivnost. Naime, nakon što su učenici susreli čovjeka koji je istjerivao zloduhe u Isusovo ime oni su mu to „branili jer ne ide s nama.“ Iako je dotični to činio u Isusovo ime,

Što ja kažem tko je Sin Čovječji? Koliko često sebi postavljam to pitanje? Prihvaćam li Boga onakvog kakav mi se objavljuje ili sebi stvaram svoju idealnu sliku o Njemu? Današnje evanđelje u meni budi ova pitanja. Bog nam se u svakom trenutku iznova objavljuje. On je u svim našim mislima,

Pitam se kako bih ja reagirala u opisanoj situaciji. Vjerojatno bih poput Petra bila šokirana i odgovarala Isusa od patnje. Kad zamišljam neku svoju poželjnu budućnost, naravno, zamišljam je bez nekih većih problema, kao više-manje miran život. Isto želim i svojim najbližima. Užasava me pomisao da bi se nešto loše

Moram priznati da me ovo zbunilo. Zašto slijepac nije progledao odmah čim ga je Isus dotaknuo, nego je najprije vidio mutno, a tek nakon toga jasno? Zar ga Isus nije mogao odmah potpuno ozdraviti, kao i mnoge ljude prije njega? Sigurno je mogao, ali očito iz nekog razloga to nije

I ja često poput farizeja poželim raspravljati s Bogom i tražiti nekakav poseban znak s neba. Pitam se zašto mi nije uslišao ovu ili onu molitvu, baš odmah i baš onako kako sam ja to htjela. Teško mi je prihvatiti da Bog upravlja mojim životom i bolje od mene zna

Uvijek mi se čini teškim tumačiti ova blaženstva; kao da traže previše od mojih ljudskih, ohološću ograničenih kapaciteta. No Gospodin rasvijetljuje da je potrebno biti siromahom, na način da prihvatim i uzljubim svoju bijedu. Gladnom Njegove blizine jer ću je tek u Nebu u potpunosti uživati. Plakati u ovozemaljskim bolima

Narod je gladan, no siti su od Tvoje riječi koja daje okrijepu pa vjerojatno malo tko prigovara zbog nedostatka jela. Međutim, Ti znaš da nam je i to propadljivo, materijalno potrebno. Od mrvica koje Ti dajem, Ti činiš čudesa. Od malo vremena koje provedem pored Tvojih nogu, u posudicu mojega

Jednom je na jednoj konferenciji netko rekao: "da bi bio sretan suSRETNI se s drugime". I da, to za Karlu zaista vrijedi. Nakon susreta s njom čovjek je u najmanju ruku sretniji. Može li čovjek gledati i očima grliti, bez da riječ kaže?  Da, to je Karla. Dok te gleda,