Je li ti poznat osjećaj kada te negdje ne prime, a žarko želiš biti dio toga? Te ekipe, ali ona je već zatvorila vrata za nove. Ili su vrata otvorena, ali tvoj oblik ne prolazi kroz njihov okvir ma koliko se trudio. Takvih situacija ima puno. Od vrtića, preko škole, faksa, posla, pa i vlastite obitelji. Jednostavno – ma koliko želio – ne pripadaš. Ne uklapaš se. Jedan svećenik je napisao: “Blago neprilagođenima, njihovo je Kraljevstvo.” I zaista, Bogu pripadaš. Prije nego Njemu dođeš ne moraš se oblikovati. On te oblikuje polakše i nježnije nego što možeš zamisliti. Njemu si okej takav kakav si. I takav Bog mi govori da ne osuđujem one koji me ne prihvaćaju, nego da gledam dalje, prema Cilju. A kad se čini predaleko, tješi me povjerenje da će me Onaj kojo me ljubi neprilagođenu odmoriti “u nekom drugom selu”. Daj mi vjere, Bože, da Ti se pustim da me oblikuješ, odmaraš i vodiš.
