Subota je. Isus je odlučio planinariti. Točno ga kužim: taj proces odmicanja od buke grada i napor koji se događa u tijelu biva nagrađivan ljepotom visina na koje stižeš. I to odvajanje od civilizacije prirodno čini da su nam sva naša čula budnija.
I eto ekipe na vrhu visoke gore. Sve im se otvorilo! Pogled im je bistriji: vide Isusa kako sjaji, vide Mojsija i Iliju, čuju Jahvin glas, osjećaju kako ih okružuje oblak. Izvanredno iskustvo, natapanje svih mogućih osjetila Bogom! Tko bi rekao da bi čovjek ogoljavajući se svih podražaja, informacija, buke …i ulazeći u tišinu prirode, u siromaštvo stimulansa na koje smo navikli, mogao doživjeti toliko toga! A doživjeli su! I bilo je potrebno da se dogodi, jer važno je da uz Isusovu čovječnost vidimo I guštamo i u Njegovu sjaju. Zato smo stvoreni, to nas čeka.
Isuse, probudi moja čula i pomozi mojoj volji da posluša kada me zoveš sa sobom u visine!