Isuse, govoriš nam kakav je naš Otac. Milosrdan je. Pozivaš nas da budemo poput našeg Oca. Kakav sam ja u odnosima s obitelji, s bližnjima? Ogriješim se o nekoga i nenamjerno. Podsjeća me Crkva da mi je oprošteno u ispovijedi pa i kada se nesavršeno kajem… Možda smo doživjeli neku nepravdu, normalno je da me to ražalostilo, naljutilo, dolazim s tim osjećajima pred Tebe, Isuse. Ti me želiš osloboditi tog tereta koji mi priječi živjeti puninu života. Ne znam zašto se nešto dogodilo, i ne trebam ni suditi niti osuditi uvreditelja, ali oprostiti – da. Vjerujem Ti da je praštanje lijek protiv te nepravde, Ti mi pomažeš, Gospodine. Sjetim se nekih osoba iz svoga života koje su doživjele svašta, a izdigle su se, nisu ogrezle u nepraštanju. Na kraju, gledam Tebe, Isuse, koji možda najvažnije riječi govoriš s križa: „Oče, oprosti im“. O, da si mi Ti, Isuse, uzor u svemu!
