Gospodine, ako sam jednom, dvaput, triput prošao pored potrebite osobe, a da joj nisam pomogao i bio tu za nju, oprosti mi, ali Te molim pomozi mi da ne činim tako danomice! Ovaj bogataš je pretjerivao, apsurdno! Ne samo grimiz nego još i tanani lan, ne znam s čim bih to danas usporedio… A Lazar što je htio? Ono što je padalo sa stola, time bi se nasitio. Ono malo što mu je bogataš sigurno mogao dati, od svoga suviška… Prosim Te, Isuse, daj mi budno oko za stvarne potrebe ljudi oko mene – nekome je potreban koji cent, nekome razgovor, a svima osmijeh. Očuvaj me od toga da idem za nepotrebnim užicima koji nit’ mi daju pravu radost nit’ imaju vrijednost.
