„I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu“. Možda da su bili pismoznanci, vjerojatno bi našli neku zamjerku. Možda je subota pa je pogrešan dan u tjednu, možda je nečista osoba u pitanju, možda nešto treće. Ali „samo“ narod, obični ljudi, oni znaju što vide i znaju koga vide. Živoga Boga. Pa daju ono što imaju u tom trenu: svoju hvalu. Raduju se, zahvaljuju. Gospodine, pomozi mi da ne kompliciram. Kad vidim, da prepoznam. Kad prepoznam, da u radosti zahvaljujem.