Kako su “jaki“ vinogradari kad gospodara nema. Možda je česta ta napast kod nas ljudi pale naravi, čast hrabrima. Ovo što vidim kod vinogradara slično je i u sugovornika Isusovih. A kako samo imaju osjećaj duboko u svijesti i jedni i drugi što je pravedno, a što nepravedno. Kako samo znaju što zaslužuju opaki vinogradari… Za sve što se radi postoji ‘nagrada’, za one koji postupaju opako nagrada je vidim, smrt. Jesam li ja negdje kadar činiti zlo, ima li u meni opakosti? Kad bih mogao s našim blaženikom Alojzijem reći: „Moja je savjest čista“, ne bojim se onda mnoštva jer sam Božji.Živjet ću svjestan, koliko je to moguće, Božje konstantne prisutnosti i ako ima nešto opako u meni, molit ću Gospodina da to promijeni, On sigurno jedva čeka. Pada mi na pamet iz psalma 119: „Pouči me da se tvoga držim zakona i čuvat ću ga svim srcem.“
