SKAC Urednistvo

Kako li je samo Isus kreativan... Sjetio se da bi bilo zgodnije i praktičnije da bude u lađici kad propovijeda i izgoni zloduhe. Razmišljam kako je Bog kreativan u mojemu životu. Njegovi planovi za mene su uvijek bolji i ljepši nego moji. Često ne razumijem zašto se neke stvari događaju,

Čitajući današnje Evanđelje javljaju mi se misli koliko često ja upirem prstom o drugoga... Koliko često ja mislim da znam ono što je ispravno i pravedno. I tako se oholim te gubim mir. Isus me nježno umiruje i moj pogled s drugih usmjerava na sebe samoga. Kad sam s Njim,

Post. Tako mi teško zvuči ta riječ. Nastojim postiti jednom tjedno. Međutim, kako se taj moj dan posta približava, uvijek nekako osjećam grč u trbuhu. Pojavljuju mi se misli: „Opet ćeš se boriti s vrtoglavicom i glavoboljom“, „Opet ćeš postiti, a za što?“ I tako sama sebe zlostavljam jer mislim

Hvala ti Marijo, što i u mom životu svome Sinu daješ do znanja da “vina nemaju”, što poput najbrižnijeg gosta na svadbi u Kani Galilejskoj ne želiš da ja , kao domaćin, ostavim loš dojam i da nemam čime ponuditi drugoga. Baš kao i zaručnici na ovoj svadbi, osjećam Tvoju

Gospodine, svaki put kada kao farizeji kažem: “zašto jede s carinicima i grešnicima?” opomeni me i podsjeti da ja sama nisam ništa bolja (ni gora) od onih u koje upirem prstom. Bdij nada mnom i mojom poniznošću da ne zaboravim da sve što imam i što jesam sam dobila, a

Isuse, hvala Ti što me kroz ovaj ulomak iz Evanđelja podsjećaš da Tebi mogu i trebam sve reći. Često mi prođe kroz misli pomisao je li ovo ili ono važno, trebam li Te s time opterećivati ili da to riješim svojim snagama bez Tvoje intervencije. Ah, kako krivo razmišljanje… Rekla

Gospodine, daj da moja vjera bude kao u ovoga gubavca. Da i meni, u svemu, kao i u duševnim i tjelesnim bolestima, bude dovoljna Tvoja volja i Tvoj plan. Da stavim svoje želje i zamisli za “svoj” život sa strane i osluškujem Tvoj glas koji mi tiho progovara. Da budem

Gospodine, često na tebe gledam kao na blagog i dobrodušnog Boga, a zaboravljam Tvoju nemjerljivu silinu i snagu kojom čuvaš sva stvorenja. Hvala Ti što me u svakodnevnom duhovnom boju čuvaš, podupireš, štitiš i boriš se, u slobodi i ljubavi, za moju dušu. Hvala Ti što si u znanim i

Gospodine, pomozi mi da prepoznam važnost trenutka i posljednjih vremena u kojima se nalazim. Daj da i ja poput Šimuna, Andrije i braće Zebedejevih ostavim svoje mreže u kojima se nalaze ljudi, poslovi, navezanosti, grijesi i poznata svakodnevnica te bez puno kako? i zašto? s vjerom i pouzdanjem u Tvoju

„Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus.“ Primjer koji nam daje Bog u svome Sinu, toliko je predivno gledati tu sliku gdje se Isus krsti u isto vrijeme kada i svi ostali – zajedništvo i suosjećanje s nama. Isus koji stoji uz mene, uz mene kao grešnika. Došao

Ljudskim očima nelogično i nemoguće, Božjim očima jednostavno i moguće. Koja je simbolika hrane u mome životu za koju bi se trebao pobrinuti svako od nas, kao što i Isusovi učenici predlažu – da svatko ode i kupi sebi što za jelo. Usporedila bih to kao brigu i moć nad

„Narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu, svjetlost jarka osvanu“. Novi početak, novi život, dolazi tako spokojno i mirno. Svaka bolest i svaka patnja, u sebi nosi svjetlost, ali samo ako očistim svoj vid od svjetovnog pogleda. Isus tako jasno ističe putokaz

Koliko li se samo puta u danu, uznemirim i tjeskobno brinem zbog neočekivanih događaja u svakodnevici? Koliko li se samo puta poput Heroda odlučim za grčevito držanje „vlasti u svojim rukama“, u svojim ljudskim snagama, ne vidjevši da sve više i više dublje tonem u vlastitu oholost. Umjesto da u

„Vidjeh te prije nego li te Filip pozva, dok si bio pod smokvom“. Postoji Božji plan, zacrtani put u mome životu, put obraćenja i ulaska u novi život koji će rađati plodovima, kao što smokva daje plod. Moje ljudske oči stalno žude za tom spoznajom što će biti ili zašto

Riječi. Na Ivanove riječi „Evo Jaganjca Božjega“, pošli su za Isusom. Potrebno je toliko malo, otvoriti uši za Riječ Božju i poći za Isusom. Kada razmatram svoj put u vjeri, u misli mi dolaze riječi bliskih ljudi koji su ostavili toliki trag, kada sam otvorena srca tu riječ primala iako

U ponavljanju Ivanovih riječi: „Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje u Izraelu; ali onaj koji me posla…“, odzvanja mi ovo „ali“. Nije potrebno sve shvaćati, sa svime biti osobno upoznata kako bi pripravljala put za Gospodina. Ivanovo povjerenje u svoju službu,

Od cijelog evanđelja me najviše privlačio motiv svjetla, pogotovo način na koji je evanđelist uveo svjetlo u tekst. Sve u Riječi ima život i svemu je taj život svjetlo. To me baš zdrmalo. U toliko stvari nalazim život i taj život mi donese svjetlo, a često niti ne primijetim to

Pastiri su kao pravi evangelizatori u današnjem Evanđelju. Čitamo da „ispripovjediše„sve što im bijaše rečeno o tom djetetu“, a svi koji su to čuli su se divili. Nadalje, u povratku pastiri slave i hvale Boga za sve što su čuli i vidjeli. Pastiri rade upravo ono što smo svi mi

Gospodine, Ti si Riječ i Svjetlo, Onaj koji mi progovara i koji osvjetljava moj život. Ti mi govoriš mirno, jasno, s ljubavlju. Ti od početka želiš da hodam s Tobom. Čujem li, Isuse, što mi želiš reći? Dopuštam li da prosvjetliš i mene? Dopuštam li Ti da hodaš kraj mene?

U današnjem evanđelju posebno me motivirala proročica Ana. Iako je cijelog svog života bila pobožna, postila, molila, danju i noću služila Bogu, nakon susreta s malenim Isusom počela je još nešto činiti – počela je hvaliti Boga i propovijedati o Isusu.  Kao da riječi i način na koji pričamo o

Marija i Josip svoje prvorođenče prikazuju Gospodinu. Svoju prvinu. Ono što im je najbitnije. Njihovom srcu najmilije. Ono što dolazi ispred svega drugoga. I svaki od nas ima svoje prvine. Moje prvine su ljudi. Oni koje moje srce posebno ljubi. No ponekad ih ne predajem Bogu već se grčevito držim

“Današnje Evanđelje u meni izaziva dvojake emocije. S jedne strane je sveti Josip, njegova hrabrost, odlučnost i ljubav prema svojoj obitelji. On, kao pravi muž, uzima svoju Mariju i bebu Isusa te ih odvodi na sigurno, štiti ih od zla. Divim se svetom Josipu i vjerujem da mu nije bilo

Kroz riječi “Prvoga dana u tjednu rano ujutro, još za mraka” spoznajemo da kroz taj mrak prodire svjetlost i radosna vijest, nešto veliko. Čitajući ovo Evanđelje odzvanja mi gorljivost i uzbuđenje- Isusovi ljubljeni su toliko čeznuli vidjeti što se događa, trčali su u susret svome Gospodinu. Kako predivan prizor. Velika

Dok čitam današnje evanđelje, vidim Josipa i Mariju kako trče, raspituju se na sve strane za Isusa. Gdje je nestao, zašto ga odjednom nema. S njima u potrazi, odjednom vidim i sebe. Ne znam gdje je, ne mogu ga prepoznati, i hvata me strah. Isus mi danas daje savršen odgovor,

K svojima je došao, i Njegovi ga nisu primili. Pitam se, kako bih postupila da mi danas dođe maleni Isus. U svoj skromnosti, jednostavnosti i malenosti. Je li bi ga prepoznala. ili samo prošla uz Njega žureći na idući dogovor, obavezu. Gospodine, nemoj da žureći propustim vidjeti Tebe kraj sebe.

Kakva predivna poruka nade u današnjem evanđelju, i to na Badnjak! Mlado sunce koje će obasjati one u tmini... Tmini beznađa, nemira i grijeha. Svega onog što nam se danas nudi i gura pod “normalno”. Kako lako odšetam u taj mrak. A naš Isus, On je sve to znao, jer

“Ivan mu je ime!” Zadivila me Zaharijina hrabrost. Unatoč očekivanjima i tradiciji, on odlučuje poslušati Gospodina jer je svjestan da je njegov sin Božji dar, i da pripada Njemu. Od tog trenutka, sve se mijenja. Točno imam pred očima situacije kada sam osjetila da trebam slaviti Boga, nazvati se jasno

“Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.” Izdvajam ovu rečenicu jer mi je najsnažnije odjeknula. Možda zato jer su ovo vremena u kojima primjećujem veliku zabrinutost, tugu radi nemoći, ograničavanja sloboda na ovaj ili onaj način. Teško mi je. Teško mi je gledati čovjeka u čijim očima prepoznajem sve to.

Kolika neizmjerna radost u Elizabete. Radost koja proizlazi iz spoznaje da dolazi Marija koja joj donosi Boga, živoga Boga. Kad se sjetim koliko sam Božjih poruka, utješnih i radosnih, propustila jer sam bila zapetljana u vrtlog oholosti. Ipak, On i dalje dolazi, traži me. Takav je naš Bog. Daje nam

Uvijek me iznova oduševljava Marijina spremnost i otvorenost Božjem planu. Vjerojatno je, kao i većina žena, maštala o mirnom životu, nekoliko djece i starosti s Josipom. No, onda se dogodio Bog, a ona je sve svoje planove podložila Njegovim. Predivno mi je kako nakon što je čula poruku, postavlja pitanje

Razmišljam o onoj rečenici koju smo svi bar jednom čuli, a glasi “Vjera je dar.” Nikada mi nije bilo potpuno jasno o čemu se tu radi, ali kad čitam ovo Evanđelje, mislim da mi je puno jasnije. Marija govori Elizabeti kako je blažena ona koja je povjerovala u ono što

Čitajući o sv. Josipu, ne mogu ne diviti mu se na poslušnosti i poniznosti koju je gajio u svojem odnosu s Bogom. Razmišljam o tome, kako se mogao oglušiti na Božji poziv I svejedno otići od Marije, ali nije, nego je ostao uz nju bez obzira na to koliko teško

Iako nebi ovo Evanđelje okarakterizirala kao najzanimljivije, u glavu mi je došla jako zanimljiva misao, a to je da, iako nije jako zanimljiv tekst, jako je bitan. Bitan je iz razloga što poimence navodi svakog Isusovog pretka, i bez svakog od tih pretka, Isusovo rodoslovlje po kojem nam je On

Prava je rijetkost u životu naći prijatelja koji ne samo da je tvoj prijatelj, nego je postao članom tvoje obitelji. Takva je Lucija - njena jednostavnost je osvojila i moju mamu i tatu, pa čak i braću, koji će se uvijek priključiti za neko druženje ako znaju da će ona

Čitam Isusove riječi o Ivanu Krstitelju i pitam se jesam li ja dovoljno hrabra i dovoljno “malena” da bi bila velika. Isus govori kako je Ivan najveći, ali i da ujedno ne postoji nitko tko je od njega manji. Biram li ja u svom životu biti jedna od onih koje

“Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?”; Ova rečenica današnjeg Evanđelja me baš zdrmala, budući da se u zadnje vrijeme jako često pitam što točno čekam i zašto, da bih bila sretna, moram nešto čekati? Zašto da čekam nešto, ako trenutno imam dovoljno? Zašto da čekam

O današnjem Evanđelju dalo bi se puno promišljati i pisati, no ono što je meni “zapelo za oko” jest to što Isus govori (malo drugačijim riječima) da je u potpunosti u redu predomisliti se. Imam osjećaj da ljudi sebi i drugima daju premalo “prostora” za predomišljanje. “Ako sam jednom odabrao

Moram priznati da me današnje Evanđelje zbunilo, ali me u jednakoj količini i ponukalo da razmislim o vlasti. I ne govorim o zemaljskoj vlasti u vidu politike, već o onoj Nebeskoj vlasti. Zapitala sam se, tko je moj vladar, tko ili što je moja vlast? Jesu li to ljudi i

Što nam je učiniti? To je pitanje koje mi se svakodnevno pojavi na umu, posebice nakon što mi se nedavno dogodila životna prekretnica. Što učiniti da budem bolja kćer, sestra, unuka i prijateljica? Što učiniti da budem ponosna na sebe i svoja ostvarenja? Što učiniti da na ovom svijetu vlada

Događalo mi se da sam se u teškim trenucima oslanjala na Tebe za olakšavanje i uklanjanje problema. Nakon što bi se problem riješio, zanijela bi se i zaboravila da sam uz Tvoju milost umijela prebroditi i riješiti. Ne cijenim Te dovoljno i smetnem da si Ti bio u svakom trenutku

Angela je, kako joj i samo ime kaže, pravi anđeo i vidljivi znak Božje prisutnosti u svijetu. Njezina toplina i suosjećajnost griju dušu, ona je uvijek tu kao rame za plakanje i svakoga će saslušati i beskompromisno pružiti pomoć. Često upita: “Kako si?” ili “Treba li ti što donijeti?”  u

Bez obzira koliko puta čitam Bibliju u životu, nova čitanja mi donose potpuno drugačija shvaćanja i razmišljanja u odnosu na prethodno. Ovo čitanje me ostavilo, da se istinski izrazim, zbunjenom. S jedne strane, Ivana Krstitelja se slovi “između rođenih od žene ne usta veći”, a s druge “najmanji u kraljevstvu

Čitajući evanđelje, upitala sam se nekoliko stvari: Koliko puta nisam primila Isusa u srce u trenutku bijesa, tuge i srama? Koliko puta nisam živjela po Božjem naputku jer su mi u tom trenutku bile primarne druge stvari? Koliko puta u životu nisam napravila ispravnu stvar bez proispitivanja što će drugi

U posljednje vrijeme, više nego ikad, čujem vijesti s tragičnim krajevima i prisutnost različitih bolesti koje se ispoljevaju na tijelu i duši. Prošle su mi kroz glavu osobe i sjećanja steknuta s njima i razlozi zbog kojim sam se razišla s njima. Opravdanja koja sam nalazila godinama u sebi su

Ovo Evanđelje ističe važnost u pomaganju ljudima da nađu svjetlost i put prema Bogu. Reakcije prisutnih na ozdravljenje je ono što me zapanjilo: “Tko je ovaj tko huli” i “Danas vidjesmo nešto neviđeno”. Zar vlada takvo okruženje da na dobro djelo i istinsku ljudsku promjenu reagiramo kao nešto što je

Ovo Evanđelje ističe važnost u pomaganju ljudima da nađu svjetlost i put prema Bogu. Reakcije prisutnih na ozdravljenje je ono što me zapanjilo: “Tko je ovaj tko huli” i “Danas vidjesmo nešto neviđeno”. Zar vlada takvo okruženje da na dobro djelo i istinsku ljudsku promjenu reagiramo kao nešto što je

Negdje sam čula da su doline koje Izaija spominje, dok naviješta Ivanov dolazak, zapravo naše slabosti, a gore i brežuljci naše oholosti. Samo Božje Milosrđe može ispuniti naše doline, mjesta na kojima smo slabi i neslobodni. A samo milost istinske poniznosti može izravnati naša uzdizanja i osloboditi put za Gospodinovo

Tko su danas dvanaestorica? Kome Isus danas daje poslanje i uputu? Meni. Tebi. Što nam kaže? Šalje nas da liječimo i ozdravljamo, izgonimo zloduhe današnjice, čistimo nečiste. Šalje nas da propovijedamo o Svjetlu koje svijetli i u najmračnijim sredinama. Isus nas šalje SVIM IZGUBLJENIM ovcama. Vjerujem li da mogu sve

Isus kaže: „Pazite da nitko ne dozna!“. Teško je sakriti količinu radosti i divljenja kada Isus ozdravi neki dio nas. Kao da se može vidjeti i osjetiti količina energije i zanosa koja uslijedi. Vjerujem da slijepcima nije bilo lako samo ostati u tome. Znam koliko i meni ponekad bude teško

Koliko sam puta gradila na pijesku. Dovoljno puta da sada, kada god krećem u neku gradnju, strepim nad nestalnošću svojeg srca i vapim Gospodinu da mi bude blizu i upravi moje korake. Jer On i pijesak može u stijenu pretvoriti ako naumi mojeg srca teže vršenju onoga što je Njegova

Isus daje u izobilju poput svojeg nebeskog Oca. Prvo bolesnima poklanja ozdravljenje, a zatim, uz sva čuda koja je učinio, pokazuje nam svoju Ljubav u najljepšem obliku; Ljubav koja brine za nas. Isus vidi da sam gladna. Iako je On Kruh živi koji mi siti dušu, brine se i za

Na Isusovu riječ ribari ostavljaju sve što poznaju: svoje mreže – sigurnost egzistencije, lađu – sve što posjeduju i oca – obitelj. Spremni su ostaviti sve radi obećanja koje im Isus daje, učiniti ih Ribarima ljudi. Ne znaju ni što to znači, ali nije jednom rečeno u Bibliji da Isus

Znam li doći Isusu i moliti za druge? Vjerujem li da će ih Isus ozdraviti? Satnik dolazi radi sluge. Sigurno ima mnoštvo sluga i sluškinja, ali srce mu je istinski dirnuto „strašnim mukama“ u kojima se njegov sluga nalazi. Dolazi Isusu skrušenog i poniznog srca i moli za svojeg slugu.

„Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu.“ Čovječe, ljudi izdišu od straha, kakva li je opasnost taj strah za naš život. Koliko često nas paralizira u našem djelovanju? Koliko često smo propustili činiti dobro jer nas je bilo strah? Svi smo mi ljudi i normalno je

Zamislite da ste profesionalni nogometaš. Godinama trenirate, dajete sve od sebe i napokon dođe trenutak kada ćete imati priliku pokazati svoje sposobnosti i kvalitetu i kada će vas menadžeri imati priliku vidjeti i ponuditi ugovor da igrate za neki bolji klub o kojem sanjate godinama. Međutim, na dan kada putujete

Sve prolazi, nebo, zemlja, sva materija ovoga svijeta. Međutim, ima nešto što neće uminuti, nikada, nešto što zauvijek ostaje, a to je Riječ. Riječ Gospodina našega Isusa Krista. Zato je jako važno čitati Sveto Pismo, da se napajamo Riječju. U kolikoj mjeri vjeruješ Isusu? Vjeruješ li samo u Njega ili

Svi smo kao djeca gledali crtiće sa superjunacima. I dok smo gledali te superjunake, htjeli smo biti poput njih i raditi sve što i oni rade. Skakati, penjati se, imati supermoći. U današnjem Evanđelju vidimo Isusa kao superjunaka. Na zemlji se događa kaos, nered, vlada tjeskoba i onda On dolazi

Što si veća budala po pravilima ovoga svijeta, to si bliže kraljevstvu nebeskom. Nemojte se bojati kada vas budu osuđivali zbog vaše vjere. Pa i Isusa su nepravedno osudili, iz čiste ljubomore jer je činio dobro i ljubio svijet. Nemojte misliti da nešto loše radite ako živite I branite svoju

Kakav li je Isus rušitelj – mnogi bi mogli danas reći. Najavljuje razaranje Hrama, lažne proroke, ratove, pobune, gladi, pošasti. Pitaš se zašto se sve to treba dogoditi prije vječite slave, zašto ne možemo samo uživati. Baš bi nam bilo lijepo, lagodan život na zemlji i onda nastavak partyja u

Koja je razlika između svetaca i onih koji to nisu? I jedni i drugi su ljudi, isto kao ovi bogataši i sirota udovica iz Evanđelja. Međutim, razlika je u tome što sveci sebe u potpunosti daju Gospodinu. Sv. Pavao u poslanici Galaćanima kaže: „Živim, ali ne više ja, nego Krist

Nevjerojatno je kakav mir me prožima kad samo pomislim na Isusovu poniznost pred Pilatom. Iako je Kralj tako posebnog Kraljevstva koje nije od ovoga svijeta, ali se u ovome svijetu ostvaruje. Kraljevstva mira, ljubavi, svetosti, života. Kako li je samo sveta ta pozivnica Njegovu Kraljevstvu, sada i ovdje. Pozivnica koju

“No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju.” U isto vrijeme molim za dostojnost ulaska u onaj svijet i zahvalna sam što uopće mogu razmišljati o onom svijetu. Što mi je Bog sastavni dio života i što uopće vjerujem da onaj

“Od Doma Božjega načiniste pećinu razbojničku.“ Sam Bog postavio je granice. Nije dopustio trgovati u Hramu. A mi? Zašto se tako brzo razuzdamo i dopustimo granicama da nestanu? Dopuštamo ne normalnom da postane normalno samo zbog prelaska jedne male “crte”. Ja se često sjetim naših redovničkih redova, gdje je disciplina

Imaš li i ti u svom životu osobu s kojom, kakva god situacija bila, nema odustajanja i sve se može? Bilo da treba u rekordnom roku sjuriti se sa Sljemena prema gradu jer nas lovi mrak ili veslati žurno modravskom poluotoku kada se naš kajak uslijed sunčanja odjednom nađe u društvu jedrilica

Današnje evanđelje u meni je potaknulo malu nervozu. Duboko u srcu svjesna sam onog krucijalnog za spasenje, no ovaj zemaljski život često mi stavlja prljavu zavjesu pred srce. Poželim sjesti za stol i osjetiti zrake Sunca na licu, ali ta nečistoća ne dopušta taj sjajni prolazak. Želim svakoga dana iznova

Bog stavlja pred nas mnoštvo malih komadića koji zapravo čine cijelo bogatstvo. Zamišljala sam to režući voće na sitne komadiće i na kraju dobivši cijelu posudu tih malih komadića. Kako bi se snašli da smo imali priliku samo jedan dan slušati o Njemu i nikad više? Vjerojatno bi se pogubili

“On žurno siđe i primi ga sav radostan.“ Ova mi rečenica odjekuje mislima. Zašto ja uvijek svugdje jurim, a kad je vrijeme za molitvu onda mi više nije žurba!? Ostavljam Ga za kasnije, zaboravljajući da je sve ostalo tako nebitno bez Njega. Molim Te za mir i ustrajnost. Toliko puta

Isusov drugi dolazak oduvijek mi se činio – zastrašujuć. Mjesto gdje se nikako ne bih voljela naći. Ali nikada mi nije bilo jasno zašto. Kako Gospodin, koji je oličenje dobra, ljubavi i mira, dolazi u takvom stilu… Njegov dolazak mogu zamisliti samo nečim najslavnijim i veličanstvenim. Kako se onda tu

Gospodin me i čuje i vidi. Ponekad zaboravim  da on točno zna što se događa sa mnom i što mi je na srcu. Zna breme koje me salijeće sto puta bolje nego ja. A ja tako malovjerna i nestrpljiva kročim ovim svijetom… Daje mi obećanje da me nikad ostaviti neće,

Živim li svoj život u punini? Da sutra umrem, bi li za nečim žalila? O, da. Jer toliko toga odgađam za sutra. Svoje obaveze, želje, snove, ljude, Boga… Sve odgađam sa sigurnošću za sutra, a sutra je sve samo ne sigurno. A ako sutra nemam, što onda imam? Što ću

Kraljevtsvo Božje na Zemlji za mene je najvidljivije u - zajedništvu. Ima nešto neodoljivo u tom zajedništvu. Povezanost kakva se ne može nadvladati. Ljubav kakva samo od Boga može dolaziti. Potpora koja te gura prema naprijed. Radost od koje tvoje srce poleti. To je ono što nas drži na okupu.