Razgovarali smo sa s. M. Martinom Grmojom koja Malenom Isusu služi upravo u najmanjima, u djeci koju svakodnevno svojom ljubavlju i brigom, ali i molitvom pušta i vodi k Njemu ne zaboravljajući i sama biti dijete Onoga čije je jednostavnosti i radosti slika.

Kako si doživjela poziv i što je bilo ključno da odabereš baš Služavke Malog Isusa?

Odrasla sam u vjerničkoj obitelji koja je uvijek bila angažirana u crkvi i u koju su svećenici rado dolazili. Već kao djevojčica osjetila sam privlačnost prema redovničkom pozivu. Moj tadašnji župnik don Ante Matešan je taj mali žar koji je u meni tinjao poticao tako što bi me za vrijeme školskih praznika vodio kod sestara Služavki Malog Isusa. Tako sam upoznala neke sestre Služavke Maloga Isusa i njihov apostolat djelovanja. To je ostavilo na mene dubok trag i kad sam odlučila ići u samostan znala sam gdje želim ići. Svoj poziv doživljavam kao dar i milost od Boga i zato sam Isusu odlučila potpuno predati svoj život, sve ono što imam i što jesam.

Što trenutno radiš i kako u tome ostvaruješ služenje?

Radim u dječjem vrtiću Mali Isus kao odgajateljica i ravnateljica.
Cijela karizma sestara Služavki Maloga Isusa izražena je u njezinu imenu, kako kaže naš utemeljitelj Sluga Božji Josip Stadler: „Budući da Gospodin Isus sve, što se malenoj djeci čini, smatra kao da je njemu učinjeno, zato se te odgojiteljice zovu Služavke Maloga Isusa neka se samim imenom opomenu, da služeći siromašnoj djeci služe samom Malom Isusu.“ Preporučuje sestrama da djecu koja su im povjerena odgajaju u zdravom ljudskom, kršćanskom i kulturnom duhu, te da sestre prema djeci imaju srce puno ljubavi po riječi Spasitelja: „Pustite malene k meni!“
Među onima koji su danas najpotrebniji i koji se neprestano nalaze pred izazovima i poteškoćama su obitelji. Svojim radom u vrtiću nastojim činiti vidljivom Božju ljubav služeći obiteljima današnjice, posebno djeci koju nastojim usmjeravati prema kvalitetnijem i cjelovitijem promišljanju života i upućivanjem na izvor i počelo života – Boga Stvoritelja svega živoga. Kao odgajateljica nastojim primjerom vlastitog života ljubavlju i dobrotom dodirnuti dječju dušu i pokazati joj put koji vodi prema pravim životnim vrijednostima, da otkrije svoj temeljni identitet – da je ljubljeno dijete Božje.

Kako izgleda dan jedne redovnice?

U svakom našem samostanu postoji dnevni red koji je prilagođen zajednici, a koji teži skladnom životu u zajednici i sestre ga se pridržavaju. Svoj dan započinjemo jutarnjom molitvom, razmatranjem i svetom misom. Nakon sv. mise je doručak, a onda sestre odlaze na svoje dužnosti (vrtić, škola, starački dom, kuhinja…).
Sestre koje nisu vezane za određeni posao izvan zajednice, mole srednji čas u 12 sati a nakon toga je ručak.
U popodnevnim satima molimo krunicu i večernju molitvu. Nakon večere je zajednička rekreacija. Dan završava molitvom povečerja, koja je i zadnja molitva u danu prije spavanja.

Koje su ljepote, a koji izazovi redovničkog života?

Ljepota redovničkog života je u tome da dajemo sav svoj život za Gospodina, koji je prvi to isto učinio za svakog osobno. Onaj tko se daje za Gospodina, tko prepoznaje djela Njegove ljubavi u konkretnom životu, ne može ne biti radostan. Život svake redovnice treba biti prožet ljubavlju prema Bogu i prema čovjeku. Kao što nema rasta u vjeri bez svakodnevnog predanja Bogu, tako nema ni ispunjenog redovničkog života bez tog istog predanja. Zato je potrebno ustrajati, bez obzira na poteškoće na koje se nailazi. Svatko od nas nailazi na svoje osobne izazove i za svakoga oni su različiti. Za mene najveći izazov je bio biti u cijelosti Služavka Malog Isusa, pripadati zajednici onakvoj kakva je ostajući pri tome „normalna“ odnosno onakva kakva karakterno jesam, svoja, autentična.

Svaka Služavka Malog Isusa pred svojim imenom nosi ime Marija, što je to značilo za Utemeljitelja Družbe i što to tebi znači?

U jednom od svojih pisama sestrama Utemeljitelj govori kako je nastanak naše Družbe usko vezan s Utjelovljenjem po kojemu je Isus postao ovisan o Mariji kroz 30 godina, naglašavajući kako je time više učinio na slavu Božju i spas ljudskoga roda nego da je svo to vrijeme hodao po zemlji i činio čuda jer je to bila volja Božja. Da tu Isusovu ovisnost nasljeduju i poštuju, po Utemeljiteljevoj želji, sestre ispred svog imena stavljaju M. odnosno Marija, a po tome je kako on sam govori: „svaka služavka Maloga Isusa prava ropkinja Isusova u Mariji, kojoj vazda dužnost na srcu leži, da svom dušom i svim životom svojim ljubi Maloga Isusa moleći Mariju, da joj tu ljubav od svoga Sina isposluje.“

Marija je primjer vjere, otvorenosti i povjerenja u Boga. Svojim otvorenim srcem prema Bogu pokazala je da i kada ne razumijemo mnoge stvari i događaje, onaj temelj koji nas vodi kroz život jest ljubav i povjerenje u Boga.
Ime Marija ispred mog imena znači da u njoj imam uzor svakodnevne predanosti, a njena vjera me potiče da na vlastite pozive odgovorim potvrdno i da se uputim u životnu avanturu s Bogom – gdje god me pozove  u bilo kojem trenutku života.

Što biste poručili curama koje razmišljaju o pozivu?

Cijeli svoj život trebamo shvatiti kao zvanje i živjeti ga Bogu na slavu, biti čovjek na svom mjestu. Ako misliš da si pozvana živjeti redovničkim životom, pokušaj i preispitaj svoju motivaciju, to smije biti samo ljubav za Isusa. Bog je onaj koji će ti dati milost da ga slijediš ako mu se odazoveš, ne treba se bojati, važno je odazvati se i imati povjerenja.

Ako želiš izbliza upoznati poslanje i duhovnost Družbi sestara Služavki Maloga Isusa, ili razmišljaš o redovničkom pozivu, drage sestre pozivaju na online susret: „Da kraljujem služeći?“ koji će se održati 20. studenoga 2021. u 20:00 sati pod vodstvom s. M. Milane Žegarac.

Ako želiš sudjelovati u programu molimo te da do 18. studenoga 2021. godine ispuniš PRIJAVNICU. Nakon što ispuniš prijavnicu poslat ćemo ti dodatne informacije i materijale za susret.

Za sva pitanja možeš nam se javiti na: dakraljujemsluzeci@gmail.com