Riječima p. Luke Rađe: Svaka istinska radost, baš kao i svaka ljubav u dnu sebe nosi poziv na umiranje. Život, onaj zbiljski – uvijek iz smrti izrasta. Svaka naša želja svoj cilj doseže samo kroz slobodu i odricanje. Tek kad smo strastveno usmjereni, ali i slobodni od straha da sebe izgubimo – dosežemo cilj.
Sam Isus je svog Oca u najvećoj bliskosti doživio kao onog koji mu se uskraćuje. Onda kad mu se sasvim približio na križu, vapio mu je zašto ga je ostavio. Smrt mu je preostala kao jedina mogućnost da premosti tu udaljenost.
Sunce ovdje izlazi, zato što drugdje zalazi. Voćka plod donosi, jer joj je cvijeće umiralo. Nauči čovjeka umirati, naučio si ga živjeti. Jer, život je samo ono što ostaje nakon što umreš. Izbjegavati umiranje, znači propadati.
Izabrati vrijeme posta i milosrđa koje nas košta – kako bi smo rasli u ljubavi. Umirati znači odabirati pravi put, a ne onaj koji se čini kraći.
Kao što kaže liturgijski zaziv: “Tebi nije naša hvala potrebna, ali je tvoj dar što smo ti zahvalni; po našim hvalospjevima ti ne bivaš veći nego mi stječemo milost spasenja.”, tako Bog ne treba ni našu pokoru ni žrtvu, ali mi stječemo milost spasenja. Ako želite tražiti više u pokori i pokorničkim praksama, PRIJAVITE SE na jedan od SKAC-ovih vikenda ‘Više od pokore’.