Prije nekoliko dana završio je ciklus duhovnih vježbi u svakodnevici, a završnica je organizirana u isusovačkoj kući na Sljemenu. Većina vježbenika i pratitelja, koji su mogli sudjelovati, došla je pješice. Ostali sudionici, koji se nisu mogli penjati zbog zdravstvenih poteškoća, došli su autom.
Nas nekoliko, koji smo bili spriječeni doći pješice, dočekani smo s osmijehom ostalih sudionika, bogatim doručkom i zdravicom. Taj prizor, uz toplinu kaljeve peći koja je zagrijavala blagovaonicu, vratio me u djetinjstvo kada sam s obitelji odlazila kod bake i djeda na selo koji su nas uvijek dočekivali s ukusnim domaćim jelima koja su pripremali na peći.
Čim smo stigli na Sljeme i okupili se, znala sam da ćemo provesti prekrasan dan. Nakon upoznavanja, spontanih razgovora i okrijepe, uslijedio je veliki magis krug. Pater Špiranec nas je zamolio da u prvom krugu podijelimo što nam je bilo teško, a što dobro tijekom DV posljednja dva mjeseca i gdje nam je bio Bog. U drugom krugu smo trebali izdvojiti što nas je najviše dotaklo u prvom krugu. Prvi krug je potrajao jer svatko od nas je imao pregršt dojmova za podijeliti. Bilo je zanimljivo i nevjerojatno vidjeti Božju domišljatost kojom se služi da nas približi sebi i da nam progovori. Za vrijeme dijeljenja mogla sam primijetiti vedra lica ostalih sudionika, poistovjećivanje i olakšanje kad saznaš da se nisi samo ti „hrvao“ s nečim, nego da su i ostali imali iste ili slične poteškoće. U svim dijeljenima je bilo živog Boga, a neka od njih su me posebno dotakla. Kao i u svakom magis krugu, i u ovome je bilo smiješnih situacija s kojima se smo se našalili i kojima smo se smijali, riječi nad kojima smo se ozbiljno zamislili, dojmova koji su nas duboko dotakli, svjedočanstava sudionika s kojima smo se mogli poistovjetiti. Zapravo, naš sljemenski magis krug asocira me na slikanje koje je Slikar započeo na običnom platnu dodirujući pomno Kistom svaku boju, a iz različitosti tih boja i njihovih nesavršenosti, nastala je jedna savršena slika – koju ćemo sigurno svi čuvati u sjećanju.
Nakon magis kruga, uslijedila je misa i kratko klanjanje. Iako je u crkvi bilo jako hladno, moje srce je bilo puno i osjetila sam toplinu i zahvalnost što nam je Bog dao pastire i jedne drugima da zajedno hodimo cestom koja vodi k Njemu.
U zajedništvu i ležernosti smo ručali, a nakon toga male su se ruke složile s takvom lakoćom da smo u kratkom vremenu sve pospremili i očistili. Za kraj smo napravili još jedan magis krug s osvrtom na taj dan, i s time nismo završili, već počeli ponovno naš put obogaćeni novim smjernicama, duhovnim iskustvom i dragim ljudima. Hvala Ti, Bože, na velikim djelima!
