Družba sestara Služavki Maloga Isusa poziva sve djevojke koje razmišljaju o redovničkom pozivu da se prijave na novi online susret: „Da kraljujem služeći?“ koji će se održati 8. siječnja 2022. u 20:00 sati pod vodstvom s. M. Milane Žegarac.

Povodom toga donosimo vam razgovor sa sestrom Anemarije Radan, marljivom služavkom svih koji su prijatelji maloga Isusa i sestrom koja sudjeluje u samoj beatifikaciji Družbinog utemeljitelja sluge Božjeg Josipa Stadlera.

U čemu je specifičnost molitve i duhovnosti Služavke Malog Isusa?

Samo ime naše Družbe Služavke Maloga Isusa sadrži u sebi sve: karizmu, poslanje i duhovnost. Naša molitva i duhovnost temelje se na božićnom otajstvu i Isusovu djetinjstvu. Osim sestara, Duh Sveti pobuđuje u srcima vjernika ljubav prema Malom Isusu te ih potiče, zajedno sa sestrama, na svjedočanstvo služenja Bogu u ljudima potrebnima pomoći s kojima se On poistovjetio, a nazivaju se i predstavljaju imenom Prijatelji Maloga Isusa

Što za Vas znači služiti?

Služiti za mene znači biti tu za sve one koje Gospodin stavlja na moj životni put, napose:  moje sestre, djecu, usamljene starije osobe, mlade bez životnoga smisla i obitelji potrebne naše vjere i ljubavi, nade i radosti, Božje i ljudske blizine. Svoje služenje, zajedno sa sestrama prihvaćam i trudim se živjeti kao nastavak i aktualizaciju služenja Onoga koji je došao „služiti, a ne biti služen“ (Mk 10,45.) Sluga Božji Josip Stadler, naš utemeljitelj, nazvao je Služavke Maloga Isusa i Služavkama siromaha, jer po njemu služiti siromahu isto je što i služiti samom Isusu. Potrebno je zato u svakom čovjeku gledati Maloga Isusa.

Što za Vas znači biti Stadlerova kći?

Otvorenost Sluge Božjeg nadbiskupa Stadlera za Božja nadahnuća i osjećaj za potrebe čovjeka svoga vremena dala je Crkvi 1890. godine Družbu Sestara Služavki Maloga Isusa sa svrhom da se brine za siromašnu i napuštenu djecu, starije osobe i siromahe uopće. To je prva i do danas jedina Družba nastala na području Bosne i Hercegovine. Biti Stadlerova kći za mene znači pripadati Družbi Služavki Maloga Isusa koju je on osnovao. U zajedništvu sa sestrama, slijedeći njegov primjer trudimo se svojim življenjem i prisutnošću stavljati naglasak na središnjost Boga, na njegovu Riječ i na život molitve; na sestrinski život, na jednostavnost, autentičnost i skromnost života koji nas vodi blizu siromašnima i potrebnima svakoga tipa.

Posljednjih godina, imajući u vidu opću situaciju u društvu glede ove strašne pandemije, starosti i bolesti, po primjeru i poticajima Sluge Božjeg Stadlera služiti Malom Isusu molitvom, žrtvom i  djelotvornom ljubavlju prema starijima, nemoćnima, obiteljima, djeci i mladima, obeshrabljenima  unutar i izvan naše zajednice postaje sve važnije. Vraća nas na ono što je najbitnije u našem životu, a to je molitva i suobličavanje s Kristom u njegovim trpljenjima, prihvaćajući s vjerom i ljubavlju starost, bolest i svaku nemoć kao skriven, dragocjen oblik apostolata, koji poput pšeničnog zrna koje pada u zemlju donosi plod. Za Utemeljitelja nije Maleni Isus samo Dijete Isus, nego i Isus u Euharistiji i na Križu, sve je to Mali Isus potreban naše pažnje i ljubavi.

Utemeljitelj Služavki Malog Isusa Josip Stadler je sluga Božji. Što to znači?

To što je Utemeljitelj Služavki Malog Isusa Josip Stadler Sluga Božji znači da se nalazi u crkvenom procesu moguće beatifikacije i kanonizacije.

Možete li nam reći nešto više o procesu beatifikacije i kako je za Vas sudjelovati u radu na beatifikaciji Vašeg Utemeljitelja?

Crkveni proces moguće beatifikacije i kanonizacije sastoji se od četiri koraka:  prvi korak je primanje naslova sluga Božji, drugi korak je proglašenje časnim slugom Božjim, treći korak je proglašenje blaženim, a četvrti korak je proglašenje svetim.

Za mene je iznimna čast i privilegij imati priliku sudjelovati u procesu beatifikacije i kanonizacije Sluge Božjega Stadlera, našeg Utemeljitelja.

Godine 1996. otvoren je Centar za prikupljanje građe o nadbiskupu Stadleru u Sarajevu i Zagrebu. Voditelj Centara bio je don Pavo Jurišić u ime Vrhbosanske nadbiskupije, a ja sam radila na tome u ime Družbe Služavki Maloga Isusa. Mons Pavo Jurišić je bio postulator na dijecezanskoj razini, a kasnije i u Rimskoj fazi.  

Godine 2000. vrhovna uprava Družbe me poslala u Sarajevo za pomoć i rad u Centru u vidu pripreme za eventualno pokretanje procesa. Slobodna od drugih dužnosti, ovo je bio moj jedini zadatak. Bilo me je malo strah, odlučila sam svaki dan otići u katedralu pomoliti se na grobu Utemeljitelja, što sam i činila cijelo vrijeme moga boravka u Sarajevu. Tako odmah na početku rekla sam Utemeljitelju: Znam, ni tebi ni meni nije do ovoga. O tebi se radi, a mene su poslali ovdje. Ako je to za slavu Božju i ako je to potrebno tvome naroda, onda se pobrini za sredstva potrebna za taj posao i za ljude koji će me uputiti u ono što i kako treba raditi, inače se pakiram i ja ode. Od toga dana su se počela otvarati vrata i ukazivati svjetlo, susretala sam razne drage osobe u državnim i crkvenim ustanovama koje su mi pomagale i upućivale me. Bilo je toga puno na početku i ja sam se brzo umorila. Zaspim i usnem zanimljiv san. Naime, bila sam na grobu, a dva čovjeka su otvorila grob i izvlače Utemeljiteljev lijes iz njega, poklopac je odmaknut i oni grubo vuku lijes. Zavikala sam: stanite, ozlijedit ćete ga, i uzela sam Utemeljitelja ispod ruku, tako da je moja ruka bila na njegovu srcu, najednom sam osjetila da srce kuca i da je živo, toplo. Nije mi jasno, ali mu govorim tiho da ne mogu dalje, da je to preteško za mene, da ne znam ni moliti i da ne vjerujem više. Kad sam ovo zadnje rekla on se tako gromko nasmijao… i nestao. U meni je ostao mir, radost i snaga, toga se sjetim kad god mi je teško i budem ohrabrena.

Za mene je bila velika  radost vidjeti dvojicu papa, svetog Ivana Pavla II. (12. aprile 1997)  i Papu Franju (6. maggio 2015),  koji su posjetivši Sarajevo molili na grobu Sluge Božjega Josipa Stadlera u katedrali Srca Isusova.

Dijecezanski proces u Sarajevu pokrenut je 20. lipnja 2002. godine, a zatvoren je 30. travnja 2008. godine. Bila je 30. svibnja 2008. predaja svih potrebnih dokumenata Kongregaciji za kauze svetaca u Rimu, a 14. listopada 2008. uslijedilo je otvaranje dokumenata u Rimu. Sada, mons. Pavo Jurišić, postulator kauze priprema Poziciju sa suradnicima i pod vodstvom Relatora iz Kongregacije za kauze svetaca u Rimu.

Što biste poručili curama koje razmišljaju o pozivu?

Drage djevojke, poslušajte, Isus govori: „Žetve je mnogo, a radnika malo“ (Mt 9,37). I danas On poziva, i danas je polje rada  veliko, a sve je manje onih koji su spremni krenuti u žetvu.

Ti slušaj i gledaj Isusa srcem, zaljubi se u Njega, On tebe bezuvjetno i neizmjerno voli, ti si ljubljeno dijete Božje, i u tome leži tvoje snaga, mir i radost. Ako te Isus zove, radosno odgovori Njegovu pozivu i u životu radikalno ostvari svoj put nasljedovanja Krista, slijedeći Njegov primjer poslušnosti Očevoj volji i predanosti srca bez kompromisa i uzmicanja pred žrtvom križa! Jedina sigurnost na tom putu tebi i meni jest živa vjera u Božju moć i vjernost svojim obećanjima, tj. povjerenje u Boga da će On djelo koje u nama započne voditi do kraja. Poziv je to koji traži čitavo naše biće i mi mu odgovaramo ili ne odgovaramo tako što se stavljamo u službu i na raspolaganje Bogu i bližnjemu. Ako želiš pripadati Isusu u Družbi sestara Služavki Maloga Isusa, slaviti Ga i služiti Mu u siromasima bilo koje vrste i na bilo kojem mjestu, u bilo kojoj situaciji, dođi, čekamo te.

Ako želiš sudjelovati u programu molimo te da ispuniš PRIJAVNICU. Nakon što ispuniš prijavnicu poslat ćemo ti dodatne informacije i materijale za susret.

Za sva pitanja možeš nam se javiti na: dakraljujemsluzeci@gmail.com