Siromaha svagda imate uza se (Mt 14,7). Ususret Svjetskom danu siromaha, naši marljivi volonteri okušali su se u pečenju kiflica za beskućnike. Vodeći se riječima pape Franje da nikada ne smijemo izgubiti iz vida priliku koja nam se nudi da činimo dobro, s ljubavlju su uložili svoje vrijeme da daju i pronađu više te s radošću služe.
Kako su u pripremanju bili vođeni Duhom Svetim, u potrebitome susreli Krista te iz cijelog eksperimenta izašli puno bogatiji čujte od naše volonterke Ive:
Od trenutka kada sam dobila mail Volonterskog centra i ugledala najavu za eksperiment „Gladna nahraniti“ srce je zaigralo i osjetilo: „Ovdje mi je biti.“ Znalo je srce da se trebam odazvati te na taj način susresti Krista patnika u braći i sestrama kojima sam pozvana služiti.
Kada smo se okupili u hladno subotnje jutro, mogla se vidjeti radost i uzbuđenost na licima volontera. Na početku rada smo se pomolili i skupa prošli kroz recept za kiflice te smo se dogovorili da prvi dio dana prođe u tišini. Tišina mi je zaista odgovarala jer sam lakše mogla ući u nutrinu, u odnos s Bogom. Pripremala sam pažljivo sve sastojke i polagano ih dodavala jedan za drugim – brašno, kvasac, sol, ulje, mlijeko i promatrala sam kako svaki sastojak pomaže tijestu da se razvije te da nastane nešto novo i hranjivo. Mijeseći tijesto promatrala sam svoj život, svoje postupke, osjećaje i misli te sam uistinu zamislila da sam ja to tijesto koje Gospodin oblikuje. Snažno su mi se urezale te minute dok sam mijesila tijesto jer sam tada osjetila Živoga Boga koji je bio toliko stvaran i opipljiv, stajao je pored mene i razgovarali smo. Gospodin me vodio u sve kutke moga srca, pomagao mi je da bolje razumijem sebe te da budem istinski zahvalna i prisutna.
Kako su sati odmicali, polako smo krenuli razgovarati, veseliti se i šaliti. U posjet su nam dolazili pateri, časne sestre i brojni SKAC-ovci na čijim licima su se ocrtavali osmijesi i radost zbog svega što su vrijedne ručice napravile. Kada su svi volonteri završili s miješenjem i oblikovanjem kiflica, složili smo ih u oblik Sunca te smo ih stavili peći. Kada su kiflice bile gotove, kušali smo ih i bili smo radosni jer su bile preukusne. Možda kiflice i ne bi bile toliko fine da im nismo dodali jedan tajni sastojak – ljubav. Nakon što smo sve kiflice ispekli, zapakirali smo ih te smo se raspodijelili za podjelu potrebitima, jedan dio smo raspodijelili te večeri, a drugi dio smo ostavili za podjelu potrebitima na Dan siromaha.
Trenuci posjeta potrebitima, razgovori s njima i njihova radosna lica prepuna zahvalnosti bili su melem za dušu i šlag na tortu ovog predivnog i Bogom ispunjenog dana. U svakom tom susretu bio je prisutan Bog, On je taj kojeg smo susretali u domovima potrebitih. Za kraj, zaključila bih s riječima poruke pape Franje za Dan siromaha: „Ja siromašne nikad nisam brojio, jer se ne mogu brojiti; siromašne valja zagrliti, a ne brojiti.“
