nadnice

Ljubav... Ljubav je ta koja je bitna... To je ono što Ti Gospodine stalno pokazuješ. To je ono što pokazuješ i danas stavljajući bolesnog čovjeka ispred Sebe i ispred svega ostalog. O kada bih i ja samo imao takvu potpunu slobodu da uvijek samo djelujem za drugoga, da ne oklijevam

Skrovit kao sveti Josip a bezočan kao sveti Petar. Trpi poput svetog Pavla, a zeza se poput Filipa Nerija. Luka je lukav kao zmija a dobrohotan kao golub. Pjeva kao slavuj a sluša kao najbolji duhovnik. Kod Luke nema mile lale: nego sve je jasno i konkretno! Možda se Kristov

Biti izabran od Isusa - zvuči kao tako ogroman privilegij, nešta tako posebno... Čitajući točna imena svih apostola i promatrajući kako si svakoga od njih pozvao nakon što si cijelu noć proveo moleći, prisjećam se i svih trenutaka kada si i mene pozvao. Prisjetio sam se svih onih većih trenutaka

Kako li si samo osjetljiv na tuđu poniznost Isuse! Kako li si samo istog trena kako ju je Tvoje oko opazilo pozvao ženu da bi ju ozdravio, da bi joj pomogao. Ona nije rekla niti riječ, nije Te gnjavila da ju Ti ozdraviš nego godinama ponizno trpjela i samo se

Razmišljajući o Evanđelju, shvaćam kako sam i ja ponekad "slijepa", kako i ja tražim Isusa da mi pomogne. Tražila sam ga, ali na krivim mjestima. Isus je cijelo vrijeme bio tu pored mene, nosio je sa mnom križ, bio mi je Šimun Cirenac, zvao si me, a ja sam se

Kao što i vinogradar čeka da smokva donese ploda, tako i naš Bog strpljivo i meni daje šansu. Daje mi priliku svaki dan da se obratim, želi da se spasimo od grijeha. On mi pruža svoju ruku, kako bi me spasio od grijeha i tame.  Kao što i vinogradar vjeruje

U današnjem Evanđelju, Isus nas kroz ove oštre riječi želi upozoriti, želi nam pokazati ono što mi ne vidimo, govori da ako ne raščistimo odnos sa Njim te sa prijateljima i bližnjima nećemo doći do Njega. Zove nas da kroz molitvu i Njegovu riječ, prepoznamo što je dobro za nas

Naša Petra je pravi primjer duše od koje možeš naučiti kako sa smiješkom na licu provesti dan. Njezin smijeh uvijek daleko odzvanja i dopire u dubinu duše.  Ona je ono radosno dijete Božje koje uvijek popravi sjetan dan. Uz to ju krasi jednostavno i skromno srce u kojem uvijek   pronalaziš

Gospodin traži od nas da budemo pripravni za njegov dolazak. Želi da naše srce bude čisto, otvoreno i spremno, da živimo svaki trenutak u punini, jer nikada ne znamo kada i u kojem trenutku će On ponovno doći. Želi da budemo spremni na Njegov ponovni dolazak, na susret, kada ćemo

Gospodin nas danas zove i govori o potrebi za bdijenjem. Zove nas da se pripremimo, da budemo spremni za njegov dolazak. On me zove svaki dan, strpljivo čeka kada ću čuti Njegov glas, kada ću mu otvoriti svoje srce i pustiti ga u svoj život. Molim te Gospodine, pripremi moje

Čitajući današnje Evanđelje, osjećam kako i mene Isus poziva da budem njegov sljedbenik. Poziva me da širim Njegovu riječ, da širim Njegovu ljubav. Najviše me dotaknula Njegova rečenica, da nas šalje kao janjce među vukove, jer ponekad se i ja osjećam kao janje među vukovima kada svjedočim svoju vjeru i

Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći. Koja utjeha. Koja sigurnost. Kakav mir me obuzme kada ovo čujem. Ne znam kako bih bez toga. Jer, često se bojim raznih situacija, odnosa, razgovora ili bilo čega drugoga. Napokon, kada se usudim djelovati i na koncu djelujem,

Zamišljam te tisuće i tisuće. Očarana sam što ih se toliko skupilo. Luka kaže da su se gazili. Mora da je doista bilo posebno kada bira takvu riječ. Pitam se kako su ga svi čuli. Sumnjam da se derao, a mikrofon nije postojao. Zato najprije govori svojim učenicima. Pouzdaje se

Svaka crta njenog lijepog lica piše o ljepoti i čistoći srca kojom hoda kroz život. Uvijek bira osmijeh, svjesna da je njezin najveći dar i oružje za dobro. Svakim danom Ana sve više postaje svoja i tako daje ovom svijetu savršenu priliku da upozna nešto potpuno novo, nešto što nam

Dok je Isus govorio, farizej je došao i pozvao ga k sebi. Prekidam ga u poslu i zovem da dođe k meni onda kada sam ja to zamislila i kada meni odgovara. Zovem ga na gotovo, kada je sve spremno. On stvarno dođe, ali u svom stilu, ne onako kako

Puno ih je došlo. Nagrnuli su. Skupili su se oko Isusa i iščekivali kakvu će im senzacionalnu vijest reći. Osjećam to vrpoljenje i nestrpljivost. Pa hajde više! Reci mi ono što želim čuti! Zato sam došla! Pokaži mi rješenje moga problema pa da onda mogu mirna ići kući s osjećajem

    Isus ga pogleda i zavoli ga. Zavolio si ga i prije nego si ga pozvao. Ti ljubiš iako te i odbio. Tješi me to da je Tvoja ljubav tu bez da je bogataš išta učinio. Jer i ja sam bogataš. Život mi je ispunjen s puno toga dobrog,

Hvala ti Isuse jer si me pozvao da slušam i prebirem po Tvojoj riječi. Hvala ti što me zoveš da ju čuvam. Čuvam duboko u srcu i pamćenju. Toliko puta sam pročitala evanđelja kroz ovaj tjedan pripremajući i pišući nadnice da ih znam napamet. I ganulo me kada sam shvatila

Marinu sam upoznala ljetos na Modravama gdje smo se obje dosta spontano javile za kuhanje. Jedna od njezinih najljepših osobina je otvoreno srce iz kojega tako jednostavno djeluje. Možda je najbolje opisati kako bi jedan dan prošao s Marinom: probudiš se, dočeka te odmah osmijeh i svojom vedrinom ti da

Nestrpljivost ovoga učenika da povuče Isusa za rukav čim je prestao moliti me dotiče. Koliko je samo onda moralo biti lijepo gledati Isusa dok je molio i razgovarao s Ocem da su i učenici poželjeli isto. Želim i ja naučiti. Želim od Isusa naučiti kako imati takav odnos s Ocem.

Često se osjećam kao malo dijete kojem su stavili tešku torbu na leđa koja postaje sve teža. Svakim novim poslom, obavezom, odgovornošću. Kao da se sve slaže na mene, a ja se pitam kako ću ja to sve Bože? I onda se uznemirujem i brinem i strahujem. I kukam. A

Zamišljam si taj susret zakonodavca i Isusa i odjednom shvatim. Pa on razgovara s Isusom. Pitam se kako li je to bilo? Stajati ti blizu Isuse i pričati s Tobom. Kakav ti je bio glas? Kakav pogled Isuse? Da li je i taj zakonodavac osjetio snagu tvoje riječi? Da je

Opet ljubav. Uvijek i u svemu. Jednom sam čula kako se ljubav množi dijeljenjem. A čovjek nekako uvijek krene suprotno na tom putu potrage za ljubavlju. Nekada se niti ne čini tako očito, shvatim tek kasnije kako moji postupci nisu bili u potpunosti iz ljubavi i za Ljubav. Tako je

Isusovo razumijevanje za učenike i njihova pitanja uvijek me oduševe. Baš poput roditelja koji poučava svoju djecu. I baš danas kad Isus govori da trebamo biti poput djece sjetila sam se svoje malene nećakinje. Njezina jednostavnost i iskrenost uvijek me oduševe. Ne pamti zlo, a ljubav je uvijek spremna dati.

Svaki put kada u Evanđelju pročitam dio koji govori o sudu u glavi mi se pojavi puno pitanja, ali i strahova. Kako ja živim s obzirom na blagoslove koje sam primila u životu? Kako se služim darovima koji su mi dani? Želim li njima proslaviti Krista ili sebe? I naravno

Teško je osobu sažeti u nekoliko rečenica, a kada je riječ o Ivani, onda je to još i teže. Ivana je osoba koja unosi radost u život svakog čovjeka kojeg susretne. Sa svojim specifično glasnim, ali zaraznim smijehom, s očima punim razumijevanja, s dušom uvijek spremnom prepoznati tuđu patnju i ponuditi pomoć,

Današnje Evanđelje navelo me na razmišljanje kako ja to naviještam Isusa u svojoj okolini i sa svojim bližnjima. Razmišljala sam što se o mojim djelima i riječima može zaključiti bez da itko zna da sam vjernica. I može li se uopće zaključiti da sam vjernica. Što me to čini drugačijom

Mali iskaz vjere donio je Natanaelu Isusovo obećanje i za više od toga. I to me baš podsjetilo na teške trenutke u životu kada mi se čini da nema izlaza i da nikakvo dobro neće doći. I kada krene sva lavina misli zbog previse razmišljanja nastojim stati i samo si

Čitajući shvaćam kako je cijeli moj život u tim rečenicama. Odluka za Krista nije upitna, baš kao i kod učenika i prihvaćanja poziva da budu glasnici. Ali na tom putu tražili su pravdu, srce ih je ponijelo, ali Isus im tada pokazuje kako treba postupati s drugima. On se za

U učenicima se porodi misao tko bi od njih bio najveći. Ova me rečenica podsjetila na trenutke kada se uspoređujem s drugima. Pažljivo promatram i osuđujem što sebe što druge. I tako u središtu osobe ne vidim Boga već ljudske nesavršenosti. Razmišljam tko je bolji bilo u ljudskim ili Božjim

Gledam učenike kako čuju za nekog tko izgoni zloduhe u ime Božje, ali nije jedan od njih, i onda im se to ne svidi. Oni su ostavili svoje živote za sobom da bi pošli za Isusom. A eto tamo nekog lika koji to nije učinio, koji ne ide s njima,

Učenike vidim kao ljude koji su ostavili za sobom svoje živote i pošli za moćnim Bogom Čudotvorcem. A onda u jednoj od prilika kad se dive Njegovim čudesima, On kaže da će biti predan. I njima to nije jasno. Da se naslutiti da iza tog stoji nešto neugodno, teško, možda

Podsjetilo me ovo na početak Ivanovog Evanđelja, kad kaže „I svijet ga ne upozna.“ Ali Isus kao da ne želi da ga svijet upozna, jer ne želi da Petar drugima govori tko je On. Iako se meni (kao i vjerojatno učenicima) na prvu čini najbolje da se drugima jednostavno lijepo

Erika je osoba koja će s vama plakat i smijat se, ovisi što ti treba u kojem trenutku. Osoba na koju možeš računati u svakom trenutku. Nesebično davanje drugima je još nešto što ju krasi. Prijateljica koja će ti dati toliko dobre savjete, a reći joj ne znam možda to

Heroda vidim kao osobu na poziciji moći, kao moćnika koji čuje glasine o nekom moćnijem od sebe. Možda i ne želi povjerovati, pogotovo u glasinu da se radi o uskrslom Ivanu - jer na to odgovara da je on Ivanu odrubio glavu. Podsjeća sugovornike da može ubiti koga poželi. Mogu

Kad idem na put, muka mi dođe od pomisli na pakiranje. Jer prvo se gugla prognoza pa onda po tek može početi odlučivanje o odjeći. I cijeli proces u nekom stresu - jer što ako nešto zaboravim? A nešto ću sigurno zaboraviti. I šta onda, kako ću bez tog? A

Kad dođe Isusov poziv, Matej je na svom radnom mjestu. Ali svejedno prekida posao i ostavlja ga za sobom. Umjesto toga ide kamo? Zašto? Kako može samo ostaviti posao? Zar ga nije strah nekog šefa, otkaza, nečeg? Ulazim i ja u ovo razmatranje glave pune misli i briga, kao da

Teško mi je povezati milosrdnog Oca s nekim tko oduzima onome koji uopće nema. Kakva je to pravda? Više mi se sviđa Bog koji svima daje. Tek završetak tog retka pomaže mi doći bliže objašnjenju: "oduzet će mu se i ono sto misli da ima". Tu već vidim sebe, koja

Bojim se nekada pitati, ali ti mi želiš govoriti. Šutim, ali ta šutnja govori, ti govoriš kroz nju jer ti poznaješ svaku dubinu moje duše. Želim li biti prva? Ti mi govoriš ako želim biti prva da moram biti posljednja, ti mi pokazuješ kako da služim i kako da budem

Nekada je moja vjera slaba, ali tvojoj riječi uvijek vjerujem. Ti mi pokazuješ kako veliku milost daješ kada tebi vjerujem, kada stavim ono malo sebe pred tebe i od toga ti napraviš velike stvari. Daješ mi milosti i blagoslova u izobilju da se moje mreže razdiru. Ta me ljubav nekada

Dolaziš mi iz dana u dan, od trenutka do trenutka i uvijek si uz mene - ti želiš odnos samnom. Tvoja riječ je tako snažna i istinita, riječ koja dotiče svaki dio moga bića i koja me potiče na više. Jednostavno samo želim ići za tobom, tebe slušati i pratiti.

Glasno pričanje i gromki smijeh dvije su stvari koje vrlo dobro opisuju Andreu. Druženja s njom ne mogu biti monotona i dosadna, uvijek je spremna na šalu i razgovor. No, kao što napisah, to je samo njezin „vrlo dobar opis“. Osoba koja u svemu traži i vidi dobro, koja je

Gospodine i ja sam poput ove žene- grješnica. Grijeh me odvaja od tvoje ljubavi i donosi mi gorku bol. Želim poput nje pasti pred tvoje noge i zaplakati, želim sve svoje grijehe tebi dati i oprati ih suzama. Ti mi toliko opraštaš i tvojoj milosti nema kraja. Mnogi su mi

U velikoj patnji je Ljubav tako blizu, u velikoj žalosti Isus je cijelim svojim bićem s nama. Stojim ispred križa, stojim ispred njega i On mi daje sve- puninu ljubavi, milosti i dobrote. Isus mi daje svoju majku. On je povjerio svakoga od nas svojoj majci, a Marija nas tako

Kako je velika Božja ljubav- dao je ono najvrijednije kako bi spasio nas. Ta Ljubav me svaki dan iznova dotiče, raduje i ispunja svjetlošću. Koliko On ljubi mene i tebe, koliko On ljubi svijet, bezuvjetno i bezrezervno ljubi do kraja. Ta misao mi donosi veliku utjehu i mir. Sin Čovječji

Koliko puta nisam bila dostojna, ali Ti ne odustaješ i dalje me ljubiš. Nekada te ne puštam k sebi, ali ti strpljivo čekaš i raduješ se svakom susretu. Ljubiš me preko mjere u mojoj nedostojnosti, ljubiš me baš ovakvom kakva jesam. Nedostajalo mi je poniznosti, ali Ti progovaraš kroz to,

Kada bi vas netko pitao želite li cijeli život biti sami i živjeti samo po svojim pravilima ili biti u zajedništvu, no izići izvan svojih okvira svijeta kakvog zamišljate, što biste izabrali? Prvi odgovor za sobom vuče nezadovoljstvo i samoću. Drugi pak mogućnost svađa i neravnoteže u društvu. No, znati

Ohrabrujuće Isusove riječi o kući na dubokim i čvrstim temeljima podsjećaju me da je i moja kuća sagrađena na kamenu, na Riječi Božjoj. Podsjećaju me na to koje su prave vrijednosti u životu koje treba čuvati. Vraćaju mi nadu u ljepotu života. Znam da s Njegovim temeljima niti jedan potres

Ovakve Isusove riječi ponekad me znaju “cimnuti” (hvala Mu na tome!) svojom jačinom i istinom. Nekad se čak i preplašim s kolikom preciznošću opisuju čovjeka. Prije nego osudim nekoga, pogledam u sebe i promislim jesam li ja možda ta koja također čini nešto krivo. Stoga, ne trebam osuđivati druge niti

Kada prvi put upoznate Gabrijelu, ona vas vjerojatno neće obasipati riječima i previše pričati, ona će se jednostavno – smijati. Njoj nije potreban razlog, ona se jednostavno smije. Osmijeh je njezin zaštitni znak, a mislim da je to najljepši znak koji može krasiti jednu osobu. Samo osmijeh ima snagu da

Nekad mi se čini da je život kompliciran. Toliko razmišljanja, donošenja odluka, nastojanje za ispravnim ponašanjem... Sve to zvuči doista složeno kada nadodamo još tisuću obaveza, stiske s vremenom itd. No, ono što vidim da mi Isus želi reći je: ljubav. Ljubav je odgovor na svaki teško proživljen dan, na

Često mi ponestane vjere. Nađem se u očaju, u grču, gledajući samo u sebe i oslanjajući se samo na ljudske snage. A onda shvatim da sam preslaba da bih kroz životne uspone i padove prolazila sama. No, čitajući evanđelje gdje Josip vjeruje Gospodinu kada mu se anđeo ukaže u snu,

Ma, koliko puta nisam znala što napraviti, koju odluku donijeti! A Isus nas, evo, uči upravo tome. Prije nego što je odabrao dvanaestoricu učenika koje je prozvao apostolima, cijelu je noć proveo u molitvi. Kada se prisjećam trenutaka u kojem sam donosila neke bitne odluke, moram priznati da nisam u

Čovjek s usahlom desnicom živi i danas. Prije svega, znam da živi u meni. Često se i sama nađem u situacijama gdje farizej u meni odbija Riječ, odbija prihvatiti mir, odbija Božju ljubav. A zašto? Možda zato što mi ne odgovara vrijeme. “Ma Bog će me čekati”, pomislim. Vjerojatno i

Ljudska pljuvačka. Možda bolje rečeno – Bogoljudska ali i dalje pljuvačka. Kad bih god čula ili pročitala ovaj ulomak Evanđelja, prošlo bi mi kroz glavu pitanje: zašto je morao pljunuti, mogao ga je izliječiti i bez toga? Ali tako mi je nešto vrijedno u toj pljuvački. To je kao neki

Razmišljam koliko je lakše držati se nekih zadanih okvira kada govorimo o religijskim običajima, možda vjeri općenito. Po nekoj našoj obiteljskoj tradiciji, nedjeljom ni slučajno ne smijem prati rublje, prati kosu, ušiti gumb na košulji, sjeći nokte, peglati… A čini mi se da Ti, Isuse, gledaš sve to i smiješ

Posavskih korijena i zagrebačke adrese, odlučna i izravna, a tako topla i nježna Jurjina je duša. Ona kad se šali i smije, dotiče ti žice srca, a zvuci življi nego u šargije. Beskompromisno se daje kada je posao u pitanju. Kad se crkva čisti, ona svaku postaju križa briše. Ako

Dotiče me ta Šimunova reakcija. Odmah je krenuo odbijati Isusovu milost, bježati od Njega. Ali nije znao drugačije reagirati na ovo. Ni ja ne znam što sa sobom kad vidim da me Otac moj daruje, zbunim se, uplašim; kako da odgovorim na to, neću ja Njemu sigurno moći dati ono

Šimunova je punica, pošto je ozdravljena, odmah krenula posluživati. Zašto nije uhvatila trenutak da dođe sebi, da shvati što se dogodilo, da se psihički oporavi, da joj taj događaj “sjedne”? Ovo me podsjeća na neke situacije u mojem životu. Kada se desi nešto teško, posebno ako se zareda više toga

Kako mora da je bilo milo Tebi navraćati u svoj Nazaret - sve te uspomene koje naviru, sjećanja koja vrve emocijama. I meni je divno vratiti se kući poslije nekog puta, vidjeti svoj kvart, parkić pred zgradom, garažu, sobu… I obradujem se svojoj obitelji. A kako zaboli spoznaja da s

Isuse, što je to trulo i propadljivo u meni što je ostalo još od starog čovjeka? Koje su to stvari u mome životu kojima se klanjam i po kojima si stvaram lažnu sigurnost i uvjeravam se da sam ispravan? Što je to što me ustvari samo odvlači od tebe, onečišćuje

Toliko toga si mi već dao da nema tih talenata koji bi to zamijenili...Toliko toga mi daješ, a govoriš kako je sve to malo naspram Tvog Kraljevstva.Kada Te pitam "kako Ti uzvratiti? Kako Ti zahvaliti?" - Ti mi kažeš: "Umnoži!"Kada Te pitam "kako umnožiti?" - Ti kažeš: "Podijeli!"Istina...Tek kada nešta

Vrijeme je svadbe. Djevica radosno izlazi u susret zaručniku. Mudro razmišlja što joj je sve potrebno. Njezino djevičanstvo bit će ures zaručniku, a dovoljna je samo svjetiljka i mnogo ulja da svjetiljka može gorjeti sve dok on ne dođe. Svjetlo će osvijetliti njezinu ljepotu, no osvijetlit će i zaručnika kad

Svaki put kada se u pismu govori o postojanosti, ustrajnosti, bojazan mi se uvlači u srce: kako da to ostanem do kraja postojan, ja ovakav, nestalan, prevrtljiv, nezahvalan? Kako da uvijek budem pripravan na Kristov dolazak? Takav put jednog kategoričkog stanja plaši i obeshrabruje svojom neizvedivošću jer ne vidim isprva

Gospodine, progovori mome srcu. Ti prozireš svaku misao, svaku nakanu, svako djelo. Vidiš dublje i jasnije od mene. Je li i u meni sjena licemjerna, uživanje u dosegnutome, povođenje za razumijevanjem, zaborav na tišinu i slušanje tebe? Kako je rekao i Ignacije, na putu odlaska od sebeljublja, želim sve svoje

I kada Te nisam poznavao - Ti si mene poznavao...I kada su mi drugi pričali o Tebi, a ja sam se smijao - Ti si točno znao što želiš od mene...I kada nisam Ti vjerovao - Ti si me i dalje poznavao...I kada Te nisam razumio - Ti si sve

Kad sam pročitala ovaj tekst, prvo su mi na um došle kritike koje smo slušali iz usta vjernika zadnjih godina posebno glasno na pojedine svećenike, na Papu... Riječi koje je meni često teško bilo slušati i čitati.A onda sam u tekstu našla sebe. Sebe koja sam vjernica, duhovni pratitelj, koja

Ponekad i ja poput učenika koji su odstupili mrmljam i protivim se i taman kad jedna stvar sjedne na svoje mjesto druga iskoči i nikako da budem u miru sa svime što govoriš Isuse. Ja si uzimam za pravo mrmljati kada su mi tvoje riječi zahtjevne, a zaboravljam da su

Gospodine, ne usuđujem se reći da te ljubim svim srcem svojim. Mogu ti samo poput Petra reći “Ti znaš da te ljubim” jer to je istina, ti najbolje znaš, bolje od mene same, ljubim li te i koliko i čime. Da bih te ljubila svim srcem, moje srce treba postati

Oduvijek se pitam kako Gibonni u svojim stihovima tako jasno predoči ono što je u čovjeku.. "kao pčela u žlici čaja dok drži dah"  ili "potonulu lađu, sakrit ćeš ispod jezika" i slično. To isto radi i Paula kad razgovaraš s njom. Ona riječima slika ono što se nalazi duboko

“Oni ne htjedoše doći” … pitam se kako to da uzvanici nisu htjeli doći na svadbu, a kralj ih je tako silno želio ondje da je dvaput slao svoje sluge da ih pozovu i sve je pripremio za njih, njima za užitak. Nije mi jasno. Pa gledam kada ljudi inače

Današnje evanđelje čini me radosnom što nitko od nas nije taj koji će suditi drugima, to jest davati drugima njihovu plaću u onaj dan. Ljudski pojmovi pravednosti i ispravnosti prečesto su obojeni subjektivnošću i zaslijepljeni sebičnošću, a Gospodin jedini uistinu zna što je pravedno i ispravno. Čini mi se kao

Kada zamišljam vrata u kraljevstvo nebesko, zamišljam ih kao da su napravljena svakom čovjeku po mjeri. Taman onoliko široka i visoka koliko je širok i visok čovjek koji kroz njih prolazi. Nitko i ništa s njim ne može proći kroz ta vrata. S drugim ljudima možemo skupa ići do vrata,

Kada sjedim u tišini i promatram gdje sam duhom često su mi polazište zapovijedi - živim li ja po zapovijedima koje nam je Gospodin dao. Ponekad stvarno mislim da ih živim ili bar nastojim živjeti. No, unatoč tome, u tim trenucima doživljavam kao da to nije sve, pitam se što

Današnje evanđelje pršti od milosti i radosti. Moje srce se ne može prestati diviti koliko toga Gospodin može napraviti u nečijem životu, samo ako mu čovjek dopusti. Koliko je ponizna Marija! Znala je da neće biti lako, ali je sljedila Riječ. I tu Riječ donosi i drugima! Danas, sutra, uvijek!

Zadivljena sam Isusovom smirenošću u vremenu kušnje. Toliko staloženo i sigurno odgovara te pokazuje da mu je bitnija Božja riječ od zakona. Zadivljena sam Njegovim vraćanjem na početak svega. Toliko toga se može crpiti iz temelja. Ako je temelj dobro napravljen, kuća se može rušiti i dizati nanovo. Od još

Vjernijeg i brižnijeg prijatelja kao što je Antonia rijetko ćeš naći. Ova slavonska zagorka uvijek je spremna utješiti, podijeliti tugu, prenijeti radost. Nosi radost djeteta Božjega gdje god pođe. Zato se tako dobro slaže s dječicom koja joj dolaze na put i koju obožava. Snažna je u nošenju vlastitih križeva

Milosrdni Oče, ponekad ni sama sebi ne mogu oprostiti neke izgovorene riječi ili krive postupke, pa tako ni drugome. Znam, pozivaš me na oprost, ali nekada je tako teško. Zaglavim se u onome što nije dobro poput ptice zatvorene u krletki. Poput ptice koja ne može slobodno letjeti i živjeti!

Dobri Oče, uvijek mi nježno i u ljubavi pokazuješ gdje sam pogriješila. Imaš strpljenja sa mnom i objašnjavaš mi dokle god ne shvatim. Ne stvaraš problem ako i deset puta napravim istu grešku. Ne odbacuješ me zbog toga. Bitnija sam ti ja od toga! Pomozi mi da mogu na taj

Dobri Oče, ponekad idem u suprotnom smjeru od Tebe. U dubini sebe osjećam da to nije ispravno i da je to samo ispunjavanje moje volje, ali ne odustajem. Na tom putu me uvijek dočeka zid kojeg ne mogu preskočiti. Stojim pred njim u suzama, nemirna i razočarana. Iskreno, zahvalna sam

Dobrostivi Gospodine, ne znam koliko mi je još vremena ostalo, ali ono što sigurno znam je to da ti želim u svakoj prilici izlaziti u susret i pronalaziti te u svemu. U svakom buđenju, svakom pogledu, svakom razgovoru, svakoj radosti i tuzi. U ptičicama koje lete, u cvijeću koje raste,

Nebo pokriva cijeli svijet i kao čarobnim plaštom Bog obavija njime svaki život na Zemlji. Odlazak u nebo oduvijek mi se činio tako apstraktnim, nemogućim i nedohvatljivim no onda odjednom san postane java na svakoj Sv. Misi kada primim Euharistiju. Kako nedokučiva milost Božja je da nam po Euharistiji preda

Kada sam vidjela gorušičino zrno shvatila sam Isusove riječi koje su me dovele do spoznaje koliko mala moja vjera je. Ponekad se osjećam kao da se smanji, pa očvrsne, pa opet smanji i tako u krug. Bog svo to vrijeme čvrsto drži moju ruku kao otac razigrano dijete koje se

Gubitak voljene osobe za mene je bila najveća bol na svijetu. Upoznavajući Isusa shvatila sam da čovjek najveći mir ima u Isusu. Zašto onda bježimo od Isusa, kao da nas smrt vodi u provaliju. Bog za nas nije trpio i umro na križu da tako razmišljamo. Bog želi da spoznamo

Jeste li ikada iskusili da Bog po vama nekoga ozdravlja. Ja jesam i vjerujem da smo svi mi na ovaj ili onaj način. Ozdravljati i hraniti osobu mirom, radošću i ljubavlju je najdragocjeniji posao koji mi je Bog mogao povjeriti. Znači da mi toliko vjeruje da mi daje priliku da

Strah? Nepovjerenje? Odakle nastaju? Koliko puta sam iskusila nepovjerenje u ljude, koliko puta sam zatvorila vrata svoga srca da ne bude povrijeđeno. Ali Isus kaže “Ne boj se!”. Zar ova toliko snažna, a jednostavna rečenica ne bi trebala biti nit vodilja mog života. Hrabrost se trenira, ali samo uz Boga

Bezbroj puta iskusila sam Božju providnost i vjerujem da svi po njoj dobivaju brojne milosti koje često i ne zamjećujemo. Jednostavno nam prokližu kroz prste, međutim znam da takve propuste ne smijem sebi dopustiti jer tako propuštam rast svoje vjere, očvršćivanje i osnaživanje iste. Za mene bi sumnja u Božje

Život me toliko zna zaokupiti da ponekad ne mogu ni reći da živim. Pustim da mi brige, strepnje i neizvjesnost odrede dan. Iako planiram svaki svoj dan, nikada se ne odvija onako kako sam ga isplanirala, uvijek je drugačije. Mnogi mi na to samo odmahnu rukom i kažu takav je

Herod je dao svezati Ivana Krstitelja zbog svoje požude. Za trenutno uzbuđenje je zauzdao svoju savjest i divljenje koje je imao prema Ivanu. Svežem li ja poput Heroda, ponekad, svoju savjest? Često se upravo tako osjećam kada s prijateljicama pričam o drugim ljudima. Želim saznati sve zanimljivosti koje su se

„Odakle Isusu ta mudrost i moć?“ pitali su se u ono vrijeme. Njegova ga vlastita rodbina i sumještani nisu razumjeli. Mislili su da ga dobro poznaju, a u stvari o njegovom poslanju nisu imali pojma. Ponekad ni mene moji najbliži ne razumiju... Samo me Bog poznaje i zna sve moje

Marija je predivan cvijet u Božjem vrtu. Nježna, mirna, jednostavna, skromna, kreativna i brižna. Posebna baš poput zvuka violine koju već godinama svira i na taj način dopire do drugih duša. Djevojka koju istinski raduju sitnice. Čistog srca pristupa drugima te ih rado sluša. Ne bježi od izazova koji se

Sviđa mi se kako Isus pita: „Vjeruješ li ovo?“ Vjerujem li uistinu da ću po Isusu živjeti i uskrsnuti, da je On, život i uskrsnuće? Sviđa mi se kako pita Martu; otvoreno, bez ikakve prisile... „Vjeruješ li ovo?“ Isus mi daje slobodu, nije nametljiv, ne želi mi naređivati – On

Najdragocjenije od svega što imam u životu je moja vjera. Gledam je kao dar koji su mi prenijeli roditelji svojim primjerom. Svako novo iskustvo kroz koje prolazim, bilo teško ili radosno, pomaže mi istražiti njezine dubine. Kada mi je teško, i kad imam osjećaj da me nitko ne razumije, utjehu

Isus kaže :“Tko ima uši, neka čuje“. Imam dva zdrava uha, znači mogu čuti bez problema. Ali koliko zapravo slušam što mi Bog govori...? Najčešće samo kada mi odgovara; kad mi je teško, nedjeljom na misi (trudim se) ... Slušam li uopće što Bog želi od mene ili živim po

Prvo na što sam pomislila, bilo je: „Koliko je to gorušičino zrno zapravo maleno? “ Često želim biti veća od toga zrna. Želim postići nešto veliko u svom životu, biti primijećena u društvo ili oduševiti svojim pametnim savjetima. Želim se nečime istaknuti među ljudima. A Ti me Bože želiš malenom

Isuse, danas se meni, kao i Filipu, obraćaš, postavljaš pitanje i kušaš me znajući da ću, baš kao i Filip dati ljudski racionalan odgovor. Kušaš me i provociraš jer želiš da s Tobom surađujem. Ti vidiš manjak mog povjerenja u Tebe. Vidiš moj skučeni pogled na svijet. Vidiš sve dijelove

Danas preda me stavljaš sve ono dobro u mome životu i sve ono loše u mome životu. Danas preda me stavljaš pšenicu moga života i kukolj moga života. Danas mi, Gospodine, posvješćuješ i govoriš mi o prisutnosti neprijatelja u mome životu i njegovoj taktici da mi prilazi kada se najmanje

Čitavši današnje evanđelje, u srcu mi odjekuje molitva koju molimo nakon pričesti “Dušo Kristova”, pogotovo dio: “ne dopusti da se odijelim od Tebe”. Kolika čežnja da budemo s Tobom izvire iz ove slike trsa i loze. Ti me pozivaš svaki dan da ti dolazim i u Euharistiji s tobom jedno

Isuse, htjela bih i ja kao Marija Magdalena odmah ujutro k Tebi trčati, tvoju ljubav tako snažno osjećati. Htjela bih ja kao Marija Magdalena voljeti te kako ona voli. Dolaziti ti, kao što je ona, kad nade više nema i kad se mrak nad život spusti. Htjela bih i ja