Kad dođe Isusov poziv, Matej je na svom radnom mjestu. Ali svejedno prekida posao i ostavlja ga za sobom. Umjesto toga ide kamo? Zašto? Kako može samo ostaviti posao? Zar ga nije strah nekog šefa, otkaza, nečeg? Ulazim i ja u ovo razmatranje glave pune misli i briga, kao da sam i ja, poput Mateja, u nekoj svojoj mentalnoj carinarnici. Želim ju ostaviti za sobom i krenuti za Njim. Ali dekoncentrirana sam. Čak i kad možda izvirim iz carinarnice na koji tren, stalno se osvrćem, vraćam. Padne mi na pamet da trebam još obaviti ovo ili ono, kad završim s pisanjem čeka me nešto treće. Nakon nekog vremena skužim da sam još uvijek unutra, u svojoj carinarnici. Svuda su oko mene njezini zidovi, zatvaraju me. A netko izvana zove, došao po mene. Želim Ga čuti i izaći za Njim
