Teško mi je povezati milosrdnog Oca s nekim tko oduzima onome koji uopće nema. Kakva je to pravda? Više mi se sviđa Bog koji svima daje. Tek završetak tog retka pomaže mi doći bliže objašnjenju: “oduzet će mu se i ono sto misli da ima”. Tu već vidim sebe, koja često svašta uzimam zdravo za gotovo, mislim da imam sve i svašta. Zaboravljam da su zdrave noge, ruke, oči, uši – dar. I da ne mora ništa od toga biti tu,sve mi može biti oduzeto. Navikla sam recimo da mi ide učenje, mogu se prepoznati u tom što Isus priča, da recimo mislim da imam neku tamo pamet ili sposobnost. Ali ako mi On ne pruži sve potrebne materijale, mirno okruženje, koncentraciju, ne mogu baš ništa. Tako se jednostavno čini biti zahvalan, a opet mi i u tome treba Njegova pomoć. Bože, pomozi!