nadnice

Učenici su primijetili ljude u potrebi. Vidjeli su da su umorni i gladni. Zastanem li ja i gledam li oko sebe? Primjećujem li ljude u potrebi? Prepoznajem li duhovnu glad kod ljudi? Glad za Bogom i izgubljenost u životu bez Njega? Oče, što ja mogu učiniti kada primijetim da su

Ovo je Petra - oličje Božje brižnosti i nježnosti. Uvijek spremna pružiti ruku, uvijek puna razumijevanja. Voli kvalitetno iskoristit svoje vrijeme pa se nesebično daje gdje stigne. Voli planine i sve prirodne ljepote - u njima vidi ljepotu svoga Stvoritelja i nalazi nadahnuće za svoj rad. Voli sport, zajedništvo i

Nazaret – ovdje si odrastao, radio s ocem, jeo majčinu hranu, igrao se s prijateljima… To mjesto ti je poznato, sigurno, ugodno, voljeno. Danas čitam o trenutku kada si ostavio Nazaret. Od kuda Ti hrabrosti ostaviti ono što je ugodno i sigurno? Kako si se odvažio krenuti u nepoznato? Jesi

Jedna od zadaća koju su sluge i robovi imali prema svojim gospodarim je bila i da im razvezuju i skidaju obuću s nogu. Posao je to za onehijerarhijski najmanje u nekom kućanstvu. A Ivan, kojega je slijedilo mnoštvo svijeta i kojeg su smatrali velikim, sam za sebe kaže da nije

Koliko je samo pjesama ispjevano o posjeti pastira novorođenom Kralju! Svaka od njih je ispunjena velikom radošću koja i meni obuzme srce svaki put kada se sjetim tog događaja. Volim zamišljati tu malu skupinu pastira kako hitaju i žure prema Betlehemu dok u srcima znaju da se događa nešto toliko

Za Domagoja bih rekao da je jedna autentična osoba i vjernik, nema potrebu skrivati svoje slabosti, a ni svoje talente i znanje. Uvijek je spreman podijeliti svoje znanje i darove sa drugima. Jedna osoba koja će ti uvijek dati do znanja koliko si mu važan kao prijatelj. Svira fagot, frulicu,

A onima koji Ga primiše podari moć da postanu djeca Božja. Volim taj redak! Pun je poniznosti. Mi sami ne možemo svojim snagama praktički ništa. Možemo Ga primiti i to je sve što možemo, ali to je također i sve što On traži od nas. Tako jednostavno, a opet, po

Evanđelje kaže da je rastao, jačao i napunjao se mudrosti i da je milost Božja bila na njemu. Je li se igrao s drugom djecom, i što su druga djeca mislila o Njemu? Kako su Ga Josip i Marija odgajali? Kako se uopće odgaja Boga? O tome evanđelje i ne

Mogu samo zamisliti kako su se osjećali Josip i Marija kada su došli u jeruzalemski hram i kada je starac Šimun uzeo Isusa i zahvalio Bogu što mu je dao tu milost da doživi taj trenutak! Bili su tada mladi roditelji, Marija nije imala preko 18 i bez obzira na

Bijes! Koliko oholosti i bezosjećajnosti mora biti u jednom čovjeku danaredi pobiti sve dječake do 2 godine starosti u i oko Betlehema! No Bognije u tom bijesu. Razlozi tog bijesa jesu opravdani, ali to nije pravedanbijes jer u tome mi nema Boga. Gdje je? Vidim Ga! Eto Ga u miru

Na današnji blagdan Svete Obitelji, u Lukinom Evanđelju dublje zamišljamo okolnosti Isusova odrastanja. Rastao je u svojoj obitelji, jačao i napunjao se mudrošću. U obitelji koja nije bila lišena križeva, poteškoća i tuge. Ta u Šimunovom proroštvu spoznajemo Marijin križ – majci će mač probosti dušu, nagoviještajući muku i smrt

Gospodin nas i danas upozorava na budnost, upućuje nas u to da ćemo biti predavani, osuđivani, bičevani. Povijest se ponavlja. Uočavamo kako vjernika današnjice često bičuju pogrdnim riječima i uvredama, izvode ga pred masu i izruguju mu se, vjernika današnjice svijet uistinu osuđuje poradi imena Isusova. No, Gospodin ga ne

Snaga Isusovog rođenja i ovog Božića obasjava naše živote, nadilazi svaku tamu i krijepi naše duše. U mislima mi hladnoća štalice i oštrina slame, znatiželja pastira, strah kralja Heroda, budnost i odlučnost kraljeva. I danas osuvremenjujemo taj čudesni događaj preuzimanjem njihovih uloga. Ne mogu poreći da barem jednom nisam bila

U svitanje novog dana i još jednog Badnjaka, Gospodin mi ponovno na srce stavlja pitanje: “Jesi li bila moj prorok?”. Svakoga dana pozvani smo biti Isusova produžena ruka – u svojim obiteljima, na radnim mjestima, u školi, na fakultetu, među znanima i neznanima. Pozvani smo svjedočiti Kristovu ljubav i mir,

Rođenje svakog djeteta niz je čudesnih događaja. I rođenje Ivana Krstitelja, i moje, i tvoje. U Lukinom Evanđelju spoznajemo kako su se susjedi i rođaci radovali s Elizabetom. Rođenje Ivana Krstitelja promatrali su kao iskaz Božje dobrote. Iskrenoj radosti prethodilo je Zaharijino nepovjerenje. Gospodin nije dopustio da nepovjerenje prekine rijeku

Gospodin u mnogim životnim situacijama iskazaše svoju dobrotu i učinivši mi velika djela. No, bijah li uvijek svjesna? Koliko puta naivno mišljah da su bogati puni, a moćnici na prijestoljima jedino vrijedni. Toliko puta to i živih. Spoznah da usprkos svim Njegovim djelima ne pokazah uvijek Božji strah. Češće koračah

Vrijeme Došašća preslika je ljudskog puta. Adventski vijenac na našem stolu simbolični je prikaz tog izazova. U vjeri iščekujemo Gospodinov odgovor na naše svakodnevne križeve, istovremeno se suočavajući s bolnim padovima i teškim patnjama, u radosti živeći vlastite uspone, u ljubavi oboje, a svjetlo Gospodinovo istovremeno nas vodi i obasjava,

Ivanovo začeće u mnogo stvari sliči Kristovu, ali s jednom velikom razlikom. Marija je povjerovala na anđelove riječi dok Zaharija nije, iako je molio upravo za dijete. Vjerovao je cijelo vrijeme dok je molio, ali u ključnom trenutku Zaharija sumnja u anđelove riječi i ostaje nijem sve do Ivanova rođenja.

Što smo bliže Božiću evanđeoski tekstovi nas pripremaju za konkretan događaj Kristova rođenja. Uz Mariju, Josip je odigrao ključnu ulogu iako se čini kako želi pobjeći. Samo se čini, ali on zapravo želi sačuvati Mariju od moguće kazne (Pnz 22,20-21). Josip se trudi razumjeti otajstvo koje se događa, on ga

Nije on kružnica da ga se može opisat, ali ipak ću nekoliko riječi o njemu napisat. Rodom je s obronka Fruške gore, a “do jučer” je boravio uz Mrtvo more. Još kao dijete znao je da Kaptol će mu biti stan i nije dopustio da išta upropasti taj plan. Doživotne

Važna je obiteljska povijest, ali ne kako bismo patili od šizofrenih „grijeha predaka“, nego kako bismo znali odakle dolazimo. Ako su evanđelistima bila potrebna sva ova imena onda ona pričaju i nama jednu priču. Priča je to o Božjoj ljubavi za svoj narod, za svakog pojedinca bez obzira koliko on

Ivan Krstitelj se nalazi u zatvoru te vidimo kako i on već pomalo sumnja u Isusovo djelovanje. Krstio ga je, čuo glas na Jordanu, a sada je u zatvoru. Takve situacije bude sumnju u čovjeku jer se on nadao Mesiji koji će sve promijeniti, a sada je u zatvoru. Isus

Današnje evanđelje usko je povezano s jučerašnjim i trebamo ih promatrati kao cjelinu. Obraćenje drugih ljudi često izaziva čuđenje u našim životima, a ponekad je to iz razloga jer smo poznavali njihov prijašnji život. „Živio je tako, a sada je u prvoj klupi, liže oltare, preblizu je župniku.“. Sve su

Krist se nalazi u igri nadmudrivanja s farizejima jer oni traže priliku kako da ga ubiju. Toliko puta i mi sami lovimo druge u riječi samo zato što nam ne odgovaraju, bez da slušamo što govore ili čine. Takav način života nikome ne donosi ništa dobro jer smo u konstantnoj

Zamišljam da se nalazim u mnoštvu nepoznatih ljudi gdje moram navjestiti dolazak Krista. Moram se predstaviti skupini i reći tko sam ja. Nakon toga moram reći što ja ovdje radim. Koja je moja zadaća ovdje i kako ja mogu navjestiti Krista? Je li ta zadaća preteška za mene? Pouzdajem se

Koliko trčimo i vapimo za pomoći kada smo bolesni, a kada ozdravimo više ne znamo ni pozdraviti. Čovjek je najmanji kada je bolestan, tada vapi Bogu i njegove molitve su jake i upečatljive. Zahvalim li Bogu na ozdravljenju, na novoj prilici u životu? Mnogi zaborave na Boga, s ozdravljenjem završio

Kako ja gledam na svijet, na ljude oko sebe? Tražim li u njima ono što želim da imaju ili ih prihvaćam kakvima jesu? Slušam li druge ili samu sebe? Primjenjujem li to i za Isusa? Okrećem li ja leđa Isusu? Moje srce mora biti otvoreno za poruku Isusa Krista, njega

Kakva je veličina Ivana Krstitelja? Što Ivan Krstitelj predstavlja, odnosno koga predstavlja? Kakvo je to kraljevstvo nebesko? U kraljevstvu nebeskom svi veći od njega, a on novi Ilija koji dolazi. Gdje ću ja biti u kraljevstvu nebeskom? Veličina Ivana Krstitelja upravo je bila u njegovom djelovanju. Ostavio je sve i

Gdje ja crpim svoju snagu? Tko mi može dati snagu za dalje? Kako preživljavam svakodnevni život? Tko mi može biti uzor? Svaki dan mi donosi nešto novo, susrećem se s poteškoćama, problemima, ramena su mi sve teža. Ali ipak, idem dan kroz dan, hodam Isusovim koracima. Pratim njegove stope. Vidim

Koje bogatstvo riječi i koja molitva! Marija postaje uzor, postaje naša nebeska Majka. Želim li ja živjeti i nasljedovati Blaženu Djevicu Mariju? Utječem se njezinom zagovoru, ali što joj se više približavam, to je teže. Potrebno je da u tišini svoga srca osjetiš njezinu prisutnost jer i ona je u

Današnje Evanđelje govori kako doći do Isusa. Što mi je potrebno da dođem do Isusa? Moram li se sviđati svima pa pokušavam doći do Isusa da me pritom nitko ne vidi? Kako ja zaista mogu doći do Isusa? Je li to krov kao i u ovom Evanđelju? Koliko ljudi živi

Ivan krsti usred pustinje koja tako rijetko prepoznaje stvarnosti poput ljubavi, solidarnosti, sućuti dok zakon jačega neumoljivo vlada. Takav je svijet bio prije krštenja. Takav sam ja bio prije krštenja, prije Evanđelja. Hvala ti Gospodine što si dao da Rijeka života prostruji i oplodi moju pustinju.

„Približilo se kraljevstvo nebesko!“ Ima li ljepše i radosnije vijesti za Židove koji su Kraljevstvo stoljećima čekali? Ima li ljepše vijesti za nas? Dio smo toga Kraljevstva, štoviše kraljevstvo jesmo. I to besplatno primismo, bez naših zasluga. Premda ne bez obveza jer druge treba činiti kraljevima, a kraljevima se služi.

Do pojavka Isusova dva slijepca bili su jedan drugome oslon i vodič. Koje li milosti da se Isus pojavio i da su unatoč sljepoći vidom vjere prepoznali čas svoga pohođenja. Istom tom vjerom odlaze u nepoznato, u tuđu kuću, za onim koga ni ne vide. Isus ih nije ni pitao

Životni put teče preko brda i dolina, pustinja i karnevala. Teče li ili se možda razlio? Kao što voda treba korito kako bi tekla tako i duša treba krilo da se ne raspline. Krilo koje ju nosi. Krilo koje ju hrani, krijepi da ne klone putem. Krilo je to male

Mnogi su pokušali mudrost osvojiti. Mnogi su je pokušali kupiti, očarati, no ona nije poznavala taj jezik. Neki pak nisu govorili. Tišina, trpljenje, vapaj, nada jedino je što su znali. Mudrost je prepoznala taj jezik. Došla je. Nastanila se na jednoj mladoj zelenoj mladici starog oronulog panja.  Prva riječ bila

Našao si Gospodine braću, ribare u poslu. Pozvao ih da budu braća, ribari, i to tvoji. Našao si Gospodine i mene. I mene pozivaš da budem ja, ali tvoj. Tvoj U tvojoj Crkvi. Tvoj u Crkvi po kojoj si me našao i u kojoj me želiš. Ne daj da se

Često kroz život koračamo misleći kako moramo biti savršeni. Kako moramo biti prvi, moramo biti najbolji, moramo biti najuspješniji. Smatramo kako ćemo jedino tako privući naklonosti i ljubav drugih osoba, kako će nas prihvatiti samo ako smo bez mane i bez grijeha. Zašto nastojimo doseći nešto što nije moguće? Zašto

Što otežava tvoje srce? Je li to strah, je li to briga, alkohol ili hrana? Je li to ovisnost o radu ili možda besposličarenje? Naša srca ponekad su slaba. U odsutnosti prave Ljubavi utjehu traže upravo u onome što ih otežava, u onome što nas udaljuje od Krista i što

Zašto Isuse ponekad ne razumijem tvoje riječi? Zašto te ne čujem, zašto odgovore tražim na krivim mjestima? Često mislim da sam sama, da ne odgovaraš na moje molitve, da nisam sposobna čuti i raspoznati tvoje riječi i tvoju volju, radi buke koja me okružuje. Ne dopusti mi da utonem u

Koga god bi pitali da vam opiše Andru, svi bi imali samo riječi hvale. Govorili bi o tome koliko je to divna i dobra osoba. Koliko radosti ona unosi u živote svojim osmijehom kojeg u svakom trenutku druženja s drugima ne skida s lica. Također ne bi moglo proći da

Kolika je milost i radost znati da je Isus uz nas, čak i onda kada nitko drugi nije. Svakome od nas može se dogoditi da bude neshvaćen, izrugivan, čak i prognan radi Njegova imena. To nas ne smije obeshrabriti! Kada nas naši najmiliji izdaju, kada nas mrze i tuku –

I ti i ja hram smo Božji. Svijet u kojem živimo svaki dan pred nas stavlja nove kušnje i izazove te lako upadamo u stanje u kojem pretjerano brinemo samo o izgledu hrama, o onom vanjskom i vidljivom. Brinemo o tome što će drugi misliti, kako ćemo druge impresionirati, kako

Što je to što ti svakodnevno daješ Gospodinu? Daješ li Mu sve svoje darove, sva svoja djela, svoje misli, sve svoje dnevne obaveze? Ili - samo onda i onoliko koliko tebi odgovara, samo od svog viška? Zašto se ponekad bojimo predati svaki svoj novčić Onome koji je za nas dao

Isus i nas poziva na djela milosrđa, jer je to način služenja Njemu. Ne radi se samo o materijalnom siromaštvu i ropstvu, nego i o duhovnom. Koliko ljudi nije nikada osjetilo Božju ljubav, koliko ih gladuje za Kruhom života, koliko žeđa za pravim Izvorom, koliko ih je zarobljeno tamom svijeta…

Obitelj je Božji dar. Isus često naglašava važnost obitelji. Ona treba biti odraz Neba - puna ljubavi, podrške, prihvaćanja, ali prije svega puna Njega. Nijedna obitelj ne može sama preživjeti sve probleme i brige koje joj se nađu na putu, to može samo s Njim. Bog treba biti temelj koji

I nama je često potrebno maknuti se od svijeta i doći na Izvor-u Hram Božji. To je mjesto, gdje Bog prebiva, mjesto molitve, tišine, razgovora s Bogom, susreta s Njime te primanja Božje riječi i samoga Boga. Hram smo i mi sami i naše srce, i mi se trebamo “napojiti”

Željka je poput predivnog cvijeta u najljepšem Božjem vrtu. Cvijet koji je malen i ne traži pažnju, ali njegova ljepota, nježnost i prisutnost govore sve. Željka nije osoba koja će tražiti da bude u središtu pozornosti nego će djelovati iz skrovitosti. U njenom društvu smijeha, naravno, ne nedostaje. Kava sa

Kroz Evanđelja upoznajemo kakav je Isus. S obzirom na situacije, vidimo da je pun ljubavi, radostan, nježan, brižan, ali također, ponekad, i izravan i strog. U današnjem Evanđelju susrećemo se sa skroz drugačijim Isusom - Isusom koji plače. Kada plačemo to znači da nam je nešto jako bolno i da

Bog nas besplatno daruje različitim milostima i talentima, kako bi pomoću njih mogli otkriti svoj poziv i način na koji možemo služiti Njemu i drugima. Kada, uz Njegovu pomoć, razvijamo svoje talente postajemo spremni primiti još veće milosti, koje je Bog pripremio za nas. Svakome daje upravo ono što mu

Isus svakoga od nas želi baš takve kakvi jesmo, sa svim našim slabostima, ranama, manama i strahovima. On nas uvijek čeka raširenih ruku, a na nama je da prihvatimo Njegov poziv i dođemo Mu. Svaki susret s Njim nas mijenja, sposobni smo jasnije vidjeti kakvi smo i kakve nas Bog

Kada bi te Isus upitao "Što hoćeš da ti učinim?" Što bi Mu ti odgovorio? Neki bi sigurno imali cijelu listu svjetovnih želja. Ali, ono što nam je uistinu potrebno je otvoriti se Njegovoj milosti kako bi progledali duhovnim očima i dopustili Mu da nam pokaže koliko je predivan život

Koji su to moji talenti? Jesam li ih svjestan i koristim li ih? Možda to nisu veliki i opipljivi talenti koje će ljudi hvaliti – možda su skriveni i poznati samo Gospodinu. Ali bitno je da ih postanem svjestan i zahvalim na njima, da ih koristim, da ih ne uzimam

Gospodin nam danas govori kako valja svagda moliti i nikada ne sustati… Kada Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji? Diraju li me ove Isusove riječi? Koliko sam puta molio, i, na kraju, odustao od molitve, jer ona nije bila uslišana točno tako i brzo koliko bi ja

Ove Isusove riječi ne mogu nijednog čovjeka ostaviti ravnodušnim. Nismo li i mi naraštaj poput onoga u dane Lotove i Noine – činimo toliko izvanjskih stvari pritom nerijetko zaboravljajući na Vječnost, i da toga, za što se danas borimo – sutra možda neće biti? Nismo li previše navezani na ovozemaljsko?

Marijana je djevojka koja vas odmah osvoji na prvu, svojom jednostavnošću,vedrinom i dobrotom kojom zrači. Ja sam je upoznala prije nekoliko godina na jednoj zajedničkoj volonterskoj akciji i mogu reći da mi je Bog zaista taj dan darovao jednu novu dimenziju prijateljstva čije je glavno središte postao sam On.Njen osmijeh

Netko je jednom rekao: “Kraljevstvo je Božje ispod tvojih nogu”. Gdje god jesi, kamo god pošao – s tobom je, u tebi, na tebi, ispod tebe i svuda oko tebe. Ono znači prisutnost, dobrotu i ljubav Božju, koji su uvijek sa mnom. Često tražim izvanredne znakove i emocije koje bi

Koliko često i ja zaboravim na sva dobročinstva koja mi je Bog dao? Što sam to uzeo zdravo za gotovo, a na čemu bi danas trebao biti zahvalan? Koja su to mala čuda moje svakodnevnice - kisik novoga dana, kruh na stolu, obitelj, zdravlje, mir u srcu, ljubav, prijateljstvo, smijeh,

Nekima od nas ove Isusove riječi mogu biti tvrde: “Sluge smo beskorisne, zar gospodar duguje zahvalnost sluzi?” Zadovoljiti se s tim da budem sluga, mogu samo onda ako sam duboko svjestan svoga identiteta, ako mi je srce ukorijenjeno u Očevu ljubav. Samo onda kada otvorim srce Bogu da mi On

Kao i prodavači volova ispred jeruzalemskoga hrama, svi smo mi u opasnosti tražiti vlastitu korist od našeg odnosa s Bogom. Ljubim li ja Gospodina samo zbog njega samog, zbog njegove ljepote? Dolazim li mu ponajviše samo da budem s njim, donoseći mu sve što je u meni da On čini

Brate i sestro, nedavno smo slavili blagdan Svih svetih i obilježili grobove naših milih sa svijećama. Što one znače? Želimo da toplina i svjetlost plamićka vatre obavije preminule duše. Na neki način s ljubavlju dajemo svoju živu vatru njima. No, kakva je ta naša vatra? Kakva je vatra iz svjetiljka

Neki ljudi sanjaju miran i ugodan život. Neki sanjaju avanturistički i nepredvidiv. A neki ne sanjaju uopće, već uzimaju stvari kako one dolaze. Ja bih rekao da sam na suprotnom polu. Većinom ambiciozan, željan rezultata. Maštanje o velikim planovima i pothvatima. No, što me Isus uči i što me naučio?

Nastavljamo na dihotomiju od jučer. Ovdje je Isus gotovo skandalozan s primjerom gospodara koji pohvaljuje svog nepoštenog upravitelja. Osim što postoji kvaka. Ne pohvaljuje njega, već njegov postupak i snalažljivost. I zapravo ključ se nalazi u retku nakon čitanja: „I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa

Kateheza se bliži kraju. Lovro uzima mikrofon i okreće se publici. Lovro: „Ima li možda još netko tko bi htio nešto pitati?“ Lovri u džepu počinje zvoniti mobitel. Lovro: „Možda netko ima pitanje pa zove...“ Dvoranom se zaori smijeh, a on se javlja na telefon držeći pritom mikrofon na ustima.

Obožavam jednu riječ - dihotomija. Ona označava dva suprotstavljena dijela, oprečna. Kada bismo shvatili njenu važnost u svakodnevici svijet bi bio bolje mjesto. Različite situacije zahtijevaju različito ophođenje, pa se tako ponekad i sami osjećamo kao da smo kontradiktorni, možda i dvolični. Zar ne? Sigurno znaš o čemu pričam :)

Brate ili sestro koja ovo čitaš. Zapitaš li se kakvi smo ti i ja Kristovi učenici? Koliko smo uloženi? Koliko gorimo? Bismo li išli s Kristom do kraja? Ne znam. Osjećam se malen pred tim pitanjima. Jednom sam imao priliku voditi značajan razgovor s bivšim povjerenikom za mlade, Ivanom Valentićem.

Ponekad kažem - kako li će divno biti u raju. Tako je rekao i sustolnik Isusu, a on odgovara s ovom prispodobom: Zamislite prijatelja koji pozove puno ljudi na ugodnu gozbu, pravog domaćina. Možda bi izgledalo kao previše ljudi, neki bi nam sigurno bili nepoznati. No, takav je naš Bog,

Prijatelju, pred nama je jedan od najljepših dijelova Žive riječi. Moment sjedinjenja triju božanskih osoba, otajstvo Trojstva. Evanđelist Luka u drugom izvještaju ovog događaja kaže da je Isus zatitrao od radosti u Duhu Svetom i rekao: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i

Blažen ti koji si zbog Boga progonjen. Blažen ti koji nisi omiljen u ovom svijetu. Blažen ti koji trpiš. Blažen ti kojeg prozivaju jer se boriš za život. Blažen ti koji čuvaš obitelj i svetost braka i nazivaju te “homofobom”. Blažen ti koji navještaš Radosnu vijest tamo gdje ona najteže

Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen. Koliko puta pristaješ na grijeh oholosti? Koliko često biraš biti oholica i uzvišen umjesto da se poniziš pred Gospodinom i pred bratom svojim da bi mogao biti sličniji Ocu na Nebesima? Što si ponizniji, tvoje srce

Na Isusovo pitanje je li dopušteno iscjelivati u subotu ili nije, farizeji su šutjeli i promatrali. Jesu li znali da će Isus iscijeliti čovjeka unatoč suboti ili su iz Isusovog stava znali odgovor? Šutnja je rekla sve. Isusova ljubav za čovjeka koji mu je došao je rekla sve. Čovjek na

Ivana je jedna vrlo pristupačna i topla osoba. Jako voli ljude i u skladu s tim upoznavanje novih. Vrlo otvorena i ambiciozna, nema straha od upuštanja u nove avanture, poslove, akcije. Spremna je slušati kao i davati savjete, razmatra sve strpljivo te pažljivo odgovara nazad. Katkada, kao i svima nama,

Ljubav nije ljubljena. Isus odlazi prema Jeruzalemu spreman na žrtvu, muku, križ i smrt zbog svog voljenog naroda koji ga nije prepoznao. Isus najavljuje i uskrsnuće kad će pobijediti smrt i otkupiti svoj voljeni narod. Tad će Ga prepoznati i uskliknuti “Blagoslovljen koji dolazi u Gospodnje ime”. Voljeni narod smo

Isus uziđe na goru da se pomoli i svu noć provede s Ocem u molitvi. Isus, koji je Bog, svu noć provede u molitvi. Daruješ li ti svoje vrijeme Bogu i koliko vremena u svom danu izdvajaš za Njega? Tražiš li Ga kad trebaš donijeti odluke, velike i male? Predaješ

U Kraljevstvu Božjem ima bezbroj mjesta pripravljenih za svaku dušu. Bog toliko ljubi svakog čovjeka da ne postoji onaj kojeg On ne bi htio uz sebe. Gospodin te danas poziva da i ti budeš dionik spasenja, da budeš dionik Njegovog Kraljevstva. Tvoj maleni DA Gospodin nagrađuje stostruko. Odlučno prioni uz

Isusu si ti na prvom mjestu. Ti si onaj kojeg ljubi više od ičega, više i od subote i od sinagoge. Slaviš li Gospodina što te oslobađa tvojih veza, navezanosti i grijeha uvijek iznova? Zahvaljuješ li Mu svakodnevno na svim milostima koje ti daruje, a ničim zasluženo? Slijedi Isusov primjer

Isus nam u današnjem Evanđelju progovara kako ljudi toliko toga poznaju, veliko znanje, a ne mogu spoznati ono najbitnije, Onoga koji nas vodi u životu, koji nas je stvorio i na kraju umro za nas. Za poznavanje Boga ne treba biti veliki intelektualac, samo malo vjere i predanja. I baš

Gospodin nas zove na budnost i ustrajnost. Dolazi k nama kada se mi najmanje nadamo i očekujemo. Tiho i nježno želi ući u naše živote. U prispodobi čitamo kako sluge vjerno čekaju svog gospodara i kako su spremni za njegov dolazak. Taj gospodar je toliko ponizan da se sa slugama

Isus nas uči u molitvi da kažemo „kruh naš svagdašnji daj nam danas“. Koliko puta gledamo u tuđi tanjur, prozor ili život i nismo zadovoljni svojim životima. Ako se dragi Bog pobrinuo za ptice koje ne siju, niti žanju niti sabiru u žitnice, koliko toga nama želi dati i obećava.

Baš kao tebi u današnjem evanđelju i nama danas tvoji protivnici pokušavaju nametnuti neka svoja pravila. Molim te, pokaži nam uvijek izlaz iz zamki, da nikada ne prihvatimo krive pretpostavke i okvire koji nam se nameću. Tako im mudro odgovaraš iznoseći istinu u punini, suočavajući ih s onim što su

Tvoj sam Isuse, ovakav kakav jesam. Koje li predivne nade u Tvome obećanju. Bilo bi lijepo da moje priznanje ne ostane samo deklarativno, nego potvrđeno življenjem i nastojanjima. Koliko sam zabrinut u svojim danima, oslanjam li se u potpunosti na Tebe ili dajem prednost nekim drugim osloncima? Jesam li spreman

Ne bojte se! Vrjedniji ste nego mnogo vrabaca. Te riječi su kao melem, Isuse. Odavno mi ovaj svijet govori drugačije. Ali i ti si tu, od početka. Boriš se za mene. Tebi sam vrijedan i ti me ljubiš iako znaš što se skriva u tami mojih skrovišta. Moj Bog me

Boško je čovjek kojeg ljudi opisuju kao legendu iako on sam ne voli takve opise. On je čovjek skroman i nenametljiv, ali njegovo ime i visina ne dopuštaju mu da prođe nezapaženo u društvu. Nekadašnji je polaznik 3D-a i svježe diplomirani agronom (diplomirao jučer). Veliki je ljubitelj životinja i prirode,

Podizanje spomenika prorocima bila je samo predstava za javnost. Pokazali su da nisu ništa bolji od svojih otaca. Progonili su i na kraju ubili Tebe, Sina Božjega. Neshvatljivo je njihovo ponašanje. Bog poručuje da nijedan zločin, nijedna nepravda neće proći nekažnjeno. Čini nam se možda ponekad da su neke nepravde

U ono vrijeme reče Gospodin: „Jao vama farizeji; jao i vama, zakonoznanci!“ A što govori u ovo vrijeme? Tko su farizeji i zakonoznanci ovoga vremena? Tko sam i gdje sam ja? Je li možda i meni ''jao''? Koji su moji prioriteti? Marim li za pravednost i ljubav Božju? Tovarim li

Zamišljam da dolaziš u moju kuću. Da prilaziš našem stolu i rukama lomiš kruh koji je ispekla moja majka. Po tom što ne koristiš nož i vilicu, čini mi se, bio bi nam još bliži. Ne mogu se poistovjetiti s farizejem, pa se pitam, griješim li negdje? Možda bi mene

Koliko samo puta sam tražio znak od tebe Isuse? A ti si mi znak dao davno, ali moje oči dugo su bile uprte u krivom smjeru. Moje srce bilo je kao riba na suhom sve dok se nisam zagledao u tvoj križ, u tvoj život, sve dok nisi ti došao

Svi smo mi pozvani u kraljevstvo Božje, ali malo tko od nas će biti izabran. Sami donosimo odluku želimo li se spasiti i odazvati Božjem pozivu za spasenje ili ne. Ako se odazovemo tom pozivu moramo biti duhovno pripravni ako želimo biti izabrani. Gospodin želi da se svi spasimo, ali

Blaženi oni koji slušaju Božju riječ i čuvaju je! Koliko puta znamo ne obraćati pažnju na Božju riječ pod misama? Ako pak obraćamo pozornost na to što piše u evanđelju, držimo li se te Božje riječi ili živimo život kako mi mislimo da je najbolje? Slušanje Božje riječi i držanje

Isus nas poziva na obraćenje. Daje nam šansu za novim početkom. Istjerao je zloduha iz čovjeka te mu dao priliku za obraćenjem. Uređena i pometena kuća označuje čovjekovu dušu nakon ispovijedi i molitve. Kad se duh opet vratio nije se mogao nastaniti u čovjeku jer mu je duša bila čista

“Ištite i dat će vam se!” Naš Gospodin želi da budemo sretni kao što piše u evanđelju, samo Ga trebamo tražiti i moliti te pri tome biti strpljivi. Božji putevi nisu isti kao naši putevi. Ponekad se znamo uporno držati za nešto što nije dobro za nas. Neumorno držimo tu

U ovom evanđelju Isus je svoje učenike učio moliti. U molitvi Oče Naš možemo uočiti ovaj dio kojeg su učenici naučili od Isusa: “I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem!“ Bog nam ne može oprostiti grijehe ako nismo oprostili onima koji su nam učinili zlo.

Marta je posluživala Isusa te, za razliku od njene sestre Marije, nije toliko obraćala pozornost na Isusovu riječ. Slušajući Isusa Marija je izabrala bolji dio zato što se pobrinula za svoju dušu. Često zanemarujemo duhovnost kako bi svjetovno bili savršeni. Trebamo težiti duhovnom usavršavanju i postizanju mira koji nam samo

Svaki čovjek kojeg susretnemo u svom životu i kojemu je potrebna naša pomoć, put je do spasenja. Isus ne očekuje od nas da budemo savršeni. Biti savršen je nemoguće, no ono na što Gospodin potiče jest da budemo tu jedni za druge. Samo tako ćemo moći postići život vječni. Kada

Jednom sam, tijekom molitve časoslova, primijetila da je istaknut ovaj, meni na prvu neobičan, citat: „I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati – koji samnom blaguje.«“ (Mk 14, 18). Međutim, kad sam malo bolje razmislila o njemu, shvatila sam da

Bog nas po svojoj volji i milosti daruje bez prestanka, baš kao što je to činio i nekada svojim učenicima. No, kada dobivamo velike milosti i darove, kada se Bog očituje u našim životima, često se uzoholimo i zaboravimo kako je sve to poradi kraljevstva nebeskog. Baš kao što su

Koliko smo samo puta, dok smo bili djeca, pomislili kako jedva čekamo da odrastemo, da počnemo raditi, da osnujemo svoju obitelj ili postanemo neovisni? Zameteni izvrnutom slikom koja nam je prikazana, nismo zapravo shvaćali koliko smo bili blagoslovljeni. Nemjerljivo je bogatstvo koje smo imali: neiskvareno srce, jednostavnost razmišljanja i život

Kada se u našem životu pojavi nekakva smetnja ili problemi navikli smo ih rješavati na svoj način poput Heroda. On je mislio da će njegovi problemi nestati nakon što je Ivanu odrubio glavu, ali njegov problem nije bio Ivan nego njegovi grijesi. Tako i mi često tražimo rješenja problema izvana

Isus je zapazio Mateja u carinarnici, na njegovom radnom mjestu. On u ovom trenutku promatra svakoga od nas i govori: “Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.” Isus nas sve poziva, ali je pitanje trebamo li mi Isusa, imamo li potrebu i čežnju za njim? Mislim li da sam dovoljno

Čitajući ovo Evanđelje ne mogu se ne upitati: tko sam ja u ovom odlomku? Jesam li ja jedna od farizeja i pismoznanaca ili sam čovjek s usahlom rukom? Optužujem li ja Isusa i tražim li mu zamjerke jer ne čini po mome, ili kao ovaj čovjek s usahlom rukom mudro