Koji su to moji talenti? Jesam li ih svjestan i koristim li ih? Možda to nisu veliki i opipljivi talenti koje će ljudi hvaliti – možda su skriveni i poznati samo Gospodinu. Ali bitno je da ih postanem svjestan i zahvalim na njima, da ih koristim, da ih ne uzimam zdravo za gotovo. Sluge u evanđelju nisu gledali ni uspoređivali rezulate jedni drugih, svaki je od njih pošteno stao pred gospodara, kao što i ja sada stojim pred Bogom. Od nas se ne traži da svi sljedimo isti model i budemo na isti kalup, imamo iste težnje, nego da koristimo darove koji su nam dani (pa makar i jedan) u prilikama, vremenu, prostoru i mjestu u kojima smo smješteni. To donosi radost, ispunjenje životnog poslanja, dok se gospodar „nakon dugog vremena“ iznenada ne vrati, i ne primimo svoju nagradu.